MALLIN, Naum (Malin), gospodarstvenik (Zagreb, 23. VII. 1816 — Zagreb, 22. XI. 1893). Studirao filozofiju u Grazu 1837. i Pragu 1838. te pravo u Beču 1839–40, potom preuzeo očevu trgovinu u Zagrebu i proširio obiteljski posao. U mladosti surađivao s ilircima. Nakon sloma neoapsolutizma uključio se u politiku kao pristaša Narodne stranke te bio sudionik Banske konferencije 1860–61. U pol. 1860-ih približio se Samostalnoj narodnoj stranci, a 1864, kao osoba od povjerenja bečke vlade i predsjednika Hrvatske dvorske kancelarije I. Mažuranića, preuzeo list Agramer Zeitung (izdavač 1864–68, urednik 1865–68), koji je zastupao stranački program. Dolaskom bana L. Raucha prisiljen je 1868. prodati list vladi, uvelike se povukavši iz politike (nakon 1873. prihvatio revidiranu Hrvatsko-ugarsku nagodbu). Za gradskoga zastupnika u Zagrebu biran 1860–68, 1875–77. i 1879–80. Kao gospodarski i financijski stručnjak 1856–87. bio potpredsjednik Prve hrvatske štedionice te 1872. suosnivač i član uprave Hrvatske komercijalne banke. Jedna je od središnjih osoba zagrebačkoga društvenoga života u 1850-ima i 1860-ima, zaslužan za podizanje spomenika banu J. Jelačiću (1866), član, često i utemeljitelj društava, član uprave ili blagajnik (Matica ilirska, Narodni muzej, Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, Društvo za jugoslavensku povjestnicu, Kazališni odbor, HGZ, Narodni dom, Društvo čovječnosti, Slavenska lipa na slavenskom Jugu, Umjetničko društvo). Istaknuti član zagrebačke Grčko-nesjedinjene srpske crkvene općine (potpredsjednik 1861–69, tajnik i blagajnik 1861–86, član skupštine), osobito zaslužan kao tajnik Odbora za izgradnju crkve Preobraženja Gospodnjega. Pratio je gospodarska zbivanja, napose izložbe, kao posjetitelj (Svjetska izložba u Londonu 1851), organizator hrvatskih nastupa (Svjetska izložba u Beču 1873) i izlagač. Naslijedio je i proširio posjed na zagrebačkom Ksaveru (Naumovac), gdje je uzgajao vinovu lozu i druge kulture, uspjelo ih i izlažući, te uredio perivoj s crnogoričnim drvećem i egzotičnim biljkama (Mallinov park). Skupivši vrijednu umjetničku zbirku, smjestio ju je u obiteljski ljetnikovac, elitno okupljalište, a Ksaverska dolina s njegovom gostionicom K slavuju bila je omiljeno izletište. Portretirali su ga M. Stroy (1833–37) i I. Zasche (1853); portreti u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu.
LIT.: (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 68(1893) 268, str. 4; Narodne novine, 59(1893) 269, str. 3; Obzor, 34(1893) 269, str. 3. — N. Urica: Kako je postala »unija« izmedju Hrvatske i Ugarske. Zagreb 1905, 34. — O. Frangeš: Dr. Ivo Mallin. Hrvatsko kolo, 8(1927) str. 385–386. — P. Preradović ml.: Wie viel hat das Jelačić Denkmal gekostet? Morgenblatt, 44(1929)352, str. 26–27. — Gj. Szabo: O jednoj staroj kući i starim ljudima u Zagrebu. Narodna starina, 12(1933) 32, str. 183–184. — Đ. Arnold: Mallinov park kod Sv. Ksavera u Zagrebu. Naš vrt, 2(1935) 11/12, str. 172–175. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 237. — M. Schneider: Slikar Ivan Zasche (1825–1863). Zagreb 1975, 139. — D. Vitković: Srpska pravoslavna crkvena općina, parohija i škola u Zagrebu. Zagreb 1985, 41, 47–49, 66. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 2. Zagreb 1988, 23, 26, 39, 59, 89, 176, 201, 216, 223, 227, 244. — I. Gostl: Zagrebački perivoji i promenade. Zagreb 1994, 151–154. — M. Kolar-Dimitrijević: Prvo zagrebačko dobrotvorno društvo Društvo čovječnosti 1846–1946. Zagreb 1998, 98. — I. Iveljić: Očevi i sinovi. Zagreb 2007. — D. Hirc: Stari Zagreb, 1–2. Zagreb 2008. — D. Damjanović: Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg i baština Srpske pravoslavne crkvene općine u Zagrebu. Zagreb 2019.
Branko Ostajmer (2021)
