MALNAR, Željko

MALNAR, Željko, novinar i putopisac (Zagreb, 12. IV. 1944 — Zagreb, 9. VII. 2013). Završio gimnaziju u Zagrebu 1962. Ondje 1965–67. i 1972–73. studirao biologiju na PMF, u New Delhiju 1971–72. novinarstvo u filmskom odsjeku Indijskoga instituta za masovne komunikacije. Pustolovna duha, u 1960-ima boravio u neistraženim područjima (Perućica), a 1968. prvi put u Indiji, za filozofiju i duhovnost koje se osobito zanimao. Osim Bliskoga istoka, više puta proputovao dijelove Indijskoga potkontinenta, ostavši trajno vezan uz tamošnju kulturu. Egzotične, nerijetko zabačene i neistražene predjele zabilježio je u stotinjak dojmljivih putopisnih filmova i reportaža (redatelj, snimatelj, scenarist), koji su mu – emitirani u emisijama TV Zagreb Mali svijet (1976–79; Djeca iz Rajasthana, 1979) i Nedjeljom popodne (1977–79; Plesovi indijskog ratničkog plemena i Promet u Teheranu, 1978) te TV Beograd S kamerom kroz svet (1982–83; Ribari indijskih obala, 1982, San pustinjskih ljudi, 1983) – donijeli široku popularnost, a nesvakidašnjim sadržajima kadšto izazivali i nevjericu. Nakon putovanja s B. Bebekom 1979. za TV Zagreb realizirao putopisni serijal Put na Istok (1980) i objavio putopisnu knjigu U potrazi za Staklenim gradom (1986), u kojoj je dijelom stiliziranim doživljajima i susretima sa starosjediocima iskazao vrsno poznavanje raznorodnih istočnjačkih kultura. Vodio 1983–86. kopneni dio ekspedicije J. P. Allena oko ekvatorskoga pojasa Around the Tropic World (tvrtka Tropic Ventures), spoznaje koje su ugrađene i u ekološki eksperiment »Biosfera 2« (Oracle, Arizona), pri čem se istaknuo premošćivanjem kulturnih razlika (dobio počasni naslov Seiuli u Samoi 1984. te nagradu grada Fort Wortha 1985). Ekspediciju je zabilježio u serijalu Journeys to Other Worlds (suredatelji M. i R. G. Hahn, nagrada u Barceloni 1986; videokaseta, Caravan of Dreams Production i TV Zagreb, 1988) te u feljtonu u Oslobođenju (1987, 14 169–14 176). Realizirao 1991–92. pothvat na konjima, emitiran pod nazivom Putovima Aleksandra Velikog na Obiteljskoj odn. Otvorenoj TV. Ondje je od 1993. uređivao i vodio projekt Noćna mora Željka Malnara (na TV Z1 2005–10; adaptacija Svi Malnarovi ljudi, HTV, 2007) kojim je, propitujući društvenu zbilju, prvi u nas razvio koncept i praksu tzv. antitelevizije; crnohumorna TV estetika kojom je razotkrivao medijski i građanski konformizam isprva je skandalizirala, no postupno se prometnula u bitan prostor medijske slobode. Istodobno je, poigravajući se s aktualnim društveno-političkim sadržajima, na tragu umjetničkih koncepata osmišljavao provokativne performanse i igrokaze na temu imaginarne države Republike Peščenice, sa stalnim likovima naturščicima iz Noćne more i sobom kao predsjednikom. Objavljivao kolumne u tjedniku Globus, od 1994. političko-satiričnu Nightmare Stage, od 2000. putopisnu Izgubljena zemlja (Nagrada »Marija Jurić Zagorka« 2001) i od 2002. satiričnu i putopisnu Smisao života Željka Malnara. Kolumne i svojevrsne sižejne inačice TV emisija skupio je u knjizi Filozofija Republike Peščenice (2004). Pisao i humoristične motorističke putopisne reportaže te sjećanja na putovanja u časopisu Auto klub (1995–2001). Portretiran s protagonistima Noćne more u dokumentarnom filmu Peščenopolis (Zrinka Matijević-Veličan, 2003) i igrano-dokumentarnome Hrvatska mora (D. Sedlar, 2004).