MAMUZIĆ, Ilija, književni povjesničar, pedagog i pjesnik (Kućanci kraj Donjega Miholjca, 11. XI. 1898 — Beograd, 3. IX. 1991). Gimnaziju završio 1918. u Osijeku, studij 1922. u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu, na kojem je doktorirao 1928. tezom Ilirizam i Srbi (Rad JAZU, 1933, 247; p. o. Zagreb 1933). U Osijeku predavao u gimnazijama 1922–25. i 1934–37. te u Učiteljskoj školi 1925–34, u Beogradu bio inspektor u Ministarstvu prosvjete 1937–41, gimnazijski nastavnik 1941–49, potom profesor na Višoj pedagoškoj školi do umirovljenja 1960. Proučavao ilirizam određujući odnos Srba prema njemu i iliraca prema Srbima. Na tragu teza A. Barca i Đ. Šurmina o suradnji, u disertaciji je donio sustavan pregled i tumačenje onodobnih književnih pojava, sastavio je Antologiju ilirskog pokreta (Beograd 1953, 1958²), a temi se vratio u studiji Odjeci ilirizma (Građa za povijest književnosti hrvatske, 1978, 32; p. o. Zagreb 1978), korigiravši neka stajališta te uključivši predilirska i manje poznata književna imena. Napisao i monografiju o Z. Orfelinu (1987). Težeći za aktivnijim učenikom, neposrednim doživljajem djela, razvijanjem kulture čitanja i za uporabom jezičnoga znanja, 1939–65. objavio djela iz metodike nastave jezika i književnosti. Priredio je priručnike Kako treba čitati književno delo (1957, 1961²) i Čarolija čitanja (1967), u suradnji 1948–54. izdanja gramatika za gimnazije, obrtničke i osnovne škole i Književnu lektiru u osnovnoj školi (1966, 1968²), sve tiskano u Beogradu, te udžbenik Naš jezik za sedmi (1972, 9 izd. do 1980) i osmi razred (1973, 8 izd. do 1979), tiskan u Sarajevu. Pjesmama se javivši u časopisu Jugoslavenska žena (1920, 5–6), objavio je zbirke intimističke i socijalno angažirane poezije (Pesme s krstopuća, 1925; Nove pesme s krstopuća, 1929) te pjesničku kroniku Kućanaca Nezaboravi iz zavičaja (1985). Među ostalim surađivao u izdanjima Koprive (1920), Jugoslavenska njiva (1924–25), Mladost (1924, 1933–34), Jug (1925–26), Reflektor (1925), Književne novine (1930), Slavonac (1931), Bratstvo (1933, 1936–41; urednik 1936–37), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1936–40, 1951, 1978, 1987), Zbornik Arheološkog kluba »Mursa« (Osijek 1936), Glas Matice srpske (Novi Sad 1937–40), Napredak (1938), Pedagoški rad (1947, 1951), Jezik (1953–55) i Zadarska revija (1962, 1964–66, 1979–80) te u beogradskima Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (1931, 1933–41), Politika (1936–41, 1952, 1954, 1957–60, 1962–63, 1965–66, 1970, 1975), Naš jezik (1939–41), Republika (1946–51, 1953–55), Prosvetni pregled (1947–48, 1951, 1957, 1961, 1965), Književne novine (1950, 1957, 1965, 1976), Savremena škola (1950–51, 1953–54, 1957, 1959, 1962) i Književnost i jezik (1956–57, 1960–65). Objavio antologije Srpskohrvatske narodne bajke (Beograd 1952, 1956², 1961) i Narodne lirske pesme (Beograd 1953, 1958², 1962). Prilozi su mu uvršteni u Izbor radova o nastavi srpskohrvatskog jezika (Sarajevo 1961) i Književnu hrestomatiju (Zagreb 1979). Prevodio je s njemačkoga (J. W. Goethe, Faust. Beograd 1958; W. Hagemann, Putevi razvijanja jezičkog izraza u mlađim razredima osnovne škole. Beograd 1964) i ruskoga (A. S. Puškin, Bronzani konjanik. Novi Sad 1949). Priredio Pesme S. S. Kranjčevića (Beograd 1959). U Osijeku je bio član slobodnozidarske lože »Budnost« te suosnivač i tajnik društva Moderna škola. Potpisivao se inicijalima te pseudonimima i šiframa Huranek Seori, Nek Seori, Zvić, Dr. I. M., I. S. M.
DJELA: Pesme s krstopuća. Osijek 1925. — Nove pesme s krstopuća. Osijek 1929. — Ogledi iz srpskohrvatske nastave u srednjim školama. Beograd 1939. — Metodski ogledi iz nastave maternjeg jezika. Beograd 1951. — Novi prilozi nastavi maternjeg jezika u srednjim školama. Beograd 1956. — Prilozi savremenoj nastavi maternjeg jezika. Beograd 1959. — Nastava usmenog i pismenog izražavanja u osnovnoj školi. Beograd 1965, 1967. — Traženim putem. Beograd 1965. — Nezaboravi iz zavičaja. Beograd 1985. — Zaharija Orfelin, stvaratelj i stradatelj. Kruševac 1987.
LIT.: (O knj. Pesme s krstopuća): A. Barac (A. B.), Jugoslavenska njiva, 9(1925) 6, str. 216–217. — M. S., Jug, 8(1925) 15, str. 2. — (O knj. Nove pesme s krstopuća): S. J., Književni sever (Subotica), 5(1929) 6, str. 242. — Spectator, Die Drau, 62(1929) 22. II, str. 4. — (O studiji Ilirizam i Srbi): Narodne novine, 99(1933) 277, str. 2–3; 279, str. 3. — B. Jurišić, Hrvatska revija, 7(1934) 9, str. 497–498. — R. Nenadović, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd), 14(1934) 5, str. 485–488. — K. Milutinović, Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu, 1937, X/3, str. 364–370. — (O knj. Ogledi iz srpskohrvatske nastave): R. Dimitrijević, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva, 19(1939) 10, str. 774–777. — A. Hurm, Napredak, 80(1939) 3, str. 140–142. — N. Prodanović, Glas Matice srpske (Novi Sad), 6(1939) 102/103, str. 157. — (O knj. Metodski ogledi): Lj. Krajačić, Školske novine, 3(1952) 8, str. 4. — M. Lalević, Savremena škola (Beograd), 7(1952) 3/4, str. 116–123. — J. Demarin, Pedagoški rad, 8(1953) 1/2, str. 73–76. — Isti: Novi prilozi nastavi maternjeg jezika u srednjoj školi. Ibid., 12(1957) 5/6, str. 255–258. — B. Živojinović: Jedan nepotreban prevod.Živi jezici (Beograd), 5(1963) 1/4, str. 83–92. — J. Kraljev: Deset pitanja dru Iliji Mamuziću. Zadarska revija, 15(1966) 1, str. 39–45. — Z. Diklić: Metodičko djelo dra Ilije Mamuzića. Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika, 2(1977) 4, str. 301–304. — (O studiji Odjeci ilirizma): Đ. Kostić, Zbornik Matice srpske za slavistiku (Novi Sad), 1980, 18, str. 226–227. — K. Milutinović, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik (Novi Sad), 29(1981) 1, str. 159–162. — S. Korać: Pregled književnog rada Srba u Hrvatskoj. Zagreb 1987. — Ž. Mladenović: Jubilej Ilije Mamuzića. Politika (Beograd), 85(1988) 26. XI, str. 20. — D. Roksandić: Srpska i hrvatska povijest i »nova historija«. Zagreb 1991. — Učiteljska škola u Osijeku. Osijek 2004.
Klara Pranjko (2021)
