MANDAC, Marijan

MANDAC, Marijan (Mate), teolog i prevoditelj (Brnaze, 31. VIII. 1939). Klasičnu gimnaziju završio u Pazinu 1959, diplomirao i položio licencijat na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1966, doktorirao na Katoličkom sveučilištu u Louvainu 1969. tezom Theodoreti Cyrensis christologia ante synodum Ephesinam a. 431 (izvadak u: Ephemerides theologicae Lovanienses, 1971). Stupio u Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri 1955, za svećenika zaređen 1964. Predavao, uglavnom patrologiju, na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj 1970–73. i 1991–99. te na katoličkim bogoslovnim fakultetima u Zagrebu 1973–91. i Splitu od 1999. do umirovljenja u zvanju izvanrednoga profesora 2005. Bio provincijski definitor 1979–82. Objavio je knjige o crkvenim ocima (1995, 2019) i novozavjetnoj i otačkoj teologiji (2014, 2016) te o tim i drugim teološkim temama pisao u izdanjima Iskra (1954), Bogoslovska smotra (1971, 1973–79, 1981–82), Objava i teologija (Zagreb 1977), Služba Božja (1977, 1986, 1989, 1992, 1994–2010, 2012), Bogorodica u hrvatskom narodu (Zagreb 1978), U službi Riječi (Makarska 1991), Aktualnost predaje (Makarska 2003), Fra Fulgencije Carev (Hvar 2009), Biblija – knjiga Mediterana par excellence (Split 2010) i Teologijom svjedočiti i naviještati (Zagreb 2010). Istaknuo se prijevodima djela crkvenih otaca i ranokršćanskih pisaca sa studijama o autorima i djelima. Sa starogrčkoga preveo je djela Bazilija Velikoga (Duh Sveti. Makarska 1978), Atanazija Velikoga (Pisma o Kristu i Duhu. Makarska 1980), Grgura iz Nise (Spis o djevičanstvu. Split 1982; Velika kateheza. Makarska 1982), Origena (Počela. Split 1985), Ivana Zlatoustoga (Krsne pouke. Makarska 2000), Ćirila Aleksandrijskoga (Utjelovljenje Jedinorođenca – Jedan Krist. Makarska 2001), Teodoreta Cirskoga (Izabrani spisi. Split 2003), Euzebija Cezarejskoga(Crkvena povijest. Split 2004), Ćirila Jeruzalemskoga (Mistagoške kateheze. Split 2005), Grgura Nazijanskoga (Teološki govori i teološka pisma. Split 2005), Klementa Aleksandrijskoga (Odgojitelj. Split 2006), Klementa Rimskoga (Pismo Korinćanima. Split 2007), Barnabinu poslanicu (Split 2008) i Svečane govore o Djevici Mariji Ivana Damaščanskoga (Zagreb—Split 2011), a s latinskoga djela Tertulijana (Spis o krstu. Zagreb 1981), Ambrozija (Otajstva i tajne. Makarska 1986), Ciprijana (Jedinstvo Crkve, Euharistija, Molitva Gospodnja. Makarska 1987), Aurelija Augustina (Poučavanje neupućenih. Makarska 1988; Govori, 1–2. Makarska 1990–1993; Rukovet. Makarska 1990; Trojstvo. Split 2009), Leona I. Velikoga (Govori. Makarska 1993), Jeronima (Tumačenje Matejeva evanđelja. Makarska 1996; Tumačenje Jone Proroka. Makarska 1997; Tumačenje Pavlovih poslanica. Makarska 1998), Egerijin Putopis (Makarska 1999) i Hilarijevo Tumačenje Evanđelja po Mateju (Zagreb—Split 2013). Njemu u čast objavljen je zbornik Multorum fratrum vehementissima postulatione et maxime tua iussione compulsus (Split 2010; životopis i bibliografija J. Sopta). Dobio Nagradu Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo 2015.