MANDEKIĆ, Vinko

MANDEKIĆ, Vinko, agronom i gospodarski pisac (Kraljevica, 3. X. 1884 — Zagreb, 14. XI. 1979). Završio 1905. klasičnu gimnaziju u Sušaku i 1907. Više gospodarsko učilište u Križevcima. Od 1909. vježbenik u tamošnjoj Zemaljskoj postaji za istraživanje sjemena, usavršivao se 1910–12. na Visokoj poljodjelskoj školi u Beču, u pokusno-selekcijskim postajama u Beču, obližnjem Loosdorfu i Svalövu (Švedska) te na Filozofskom fakultetu u Breslauu (Wrocław), na kojem je 1912. doktorirao tezom Beiträge zur Kultur und Züchtung des Rapses (Mitteilungen der landwirtschaftlichen Institute der Königlichen Universität Breslau, Berlin 1912, 4). Na Učilištu u Križevcima od 1912. pravi učitelj, od 1916. profesor, predavao bilinogojstvo, livadarstvo i biljne bolesti te vodio gospodarsko pokušalište. U I. svjetskom ratu demobiliziran nakon ranjavanja. Suutemeljitelj je 1919. Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu, na kojem je do razilaženja oko nastavne osnove predavao proizvodnju gospodarskoga bilja. Gospodarski izvjestitelj Zagrebačke županije od 1920, voditelj Poljodjelskoga odjela Primorsko-krajiške oblasti od 1924. do umirovljenja 1926. Istaknuo se znanstvenim i istraživačkim te ustrajnim i širokim stručno-praktičnim i prosvjetnim djelovanjem na poboljšanju poljodjelske proizvodnje. Isprva surađujući s G. Bohutinskym, nastojao oko samooplodnih linija i linijskih hibrida kukuruza te bio jedan od njihovih prvih tvoraca u Europi; rezultati njegovih pokusa na samooplodnji i heterozisu kukuruza prvi su hrvatski znanstveni prinos tomu području (Gospodarska smotra, 1918, 1–8; Zeitschrift für Pflanzenzüchtung, Berlin 1923, 1). Izrazitije se bavio i selekcijom pšenice sorte sirban prolifik, vrlo ranoga ozimoga ječma i ozime zobi te pokusima s krumpirom i crnozrnom sojom. U različitim dijelovima Hrvatske, s obzirom na razlike u klimi i tlu, od 1908. istraživao učinke prirodnih i osobito umjetnih gnojiva, koja je zarana promicao te obradio u knjizi (1913). Kao izvjestitelj odn. voditelj odjela zaslužan za ustanovljenje više uzornih ratarskih gospodarstava, uputivši obrađivače i u uporabu željeznoga pluga. Objavio više knjiga (1915–1956) o različitim aspektima poljodjelstva (s naglaskom na žitaricama te krmnom i industrijskom bilju), dijelom namijenjenih stručnjacima (neke služile kao udžbenici), dijelom popularnih, nerijetko u velikim nakladama (Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, Društvo sv. Jeronima, Ministarstvo seljačkog gospodarstva, Seljačka sloga), te, među ostalim, knjižice Gnojidba livada (dva izd. 1917, 1920³), Čilska salitra (1925), Sadra – gips (1925), Umjetna gnojiva s osobitim pogledom na superfosfat (1928; dva srp. i mađ. izd. 1929), Kukuruz (1929, 1931², 1942), Pred jesensku sjetvu (1929, 1930), Pšenica (1930; izmijenjeno izd. 1942), Crvena djetelina (1932), Upotrebljavajte umjetna gnojiva (1935; njem. izd. 1936), Uzgoj konoplje (1936), Vapneni dušik (1941), Suncokret (1942), Uzgajajte suncokret (1943), Važnost povrća (1943) i Kako ću izgraditi staju za kuniće (1946), sve tiskane u Zagrebu, te Modra galica (plavi kamen) u praktičnom gospodarstvu (Subotica 1926, 1936; njem. izd. 1935). Pokrenuo 1926. Džepni poljoprivredni kalendar, poslije iznimno raširen, te ga, uz promjene nakladnika, naziva (Džepni gospodarski priručnik, 1943–47; Gospodarski priručnik, 1950–68; Mandekićev gospodarski priručnik, 1969–79), pa i prekid izlaženja (1948–49), uređivao do 1947. i 1964–79. i pretežno popunjavao. Držao i mnogobrojna javna predavanja. Uključujući ulomke iz samostalnih izdanja te prenošene priloge, poznato mu je približno 600 bibliografskih jedinica, pretežno stručno-praktičnih i popularnih – uz teme poput njege usjeva i uvođenja novih ratarskih kultura, zahvaćao vinogradarstvo, stočarstvo, zadrugarstvo, gospodarske odnose uopće te se osvrtao na literaturu i sustručnjake – objavljenih u periodicima Gospodarska smotra (1912–19; suurednik 1913. i 1916–17), Gospodarski list (1913, 1916–23, 1942, 1944–45), Narodne novine (1913), Gospodar (1916, 1918–19), Izvješće o Kraljevskom gospodarskom učilištu i ratarnici u Križevcima (1916–17), Gospodarski kalendar (1917–19, 1927), Hrvatska njiva (1917; Jugoslavenska njiva, 1919), Zadrugar (kalendar, 1917, 1923–24), Gospodarski i vinogradarski kalendar (1919), Zabavnik (kalendar, 1919), Hrvatski zadrugar (1920–21, 1932), Jugoslavenski ekonomista (1920), Vjerni drug (1920–21), Bosansko-hercegovački težak (1921), Jutarnji list (1921–41; urednik priloga Gospodar 1923–41), Prijatelj naroda (1921), Zadrugar (1921), Poljoprivredni glasnik (Novi Sad 1922–26, 1928, 1930, 1932–34, 1936–39), Meja (1923–25), Poljodjelski vjesnik (1925, 1933), Gospodarske novine (1926–32; Seljačke novosti, 1933–35, 1937–38, 1941), Morgenblatt–Jahrbuch (1927–28), Virovitički hrvatski glasnik (1927), Narodno kolo (1928–41), Privredni pregled (Beograd 1928), Sisački glas (1928, 1930), Narodno kolo (kalendar, 1929–30, 1932–35), Samoborac (1929), Srpsko kolo (Beograd 1929), Jugoslovenski Lloyd (1930, 1932), Narodni napredak (1930, 1932), Naša sloga (1930), Obzor (1930–32), Vreme (Beograd 1930), Uzorni vrtlar i gospodar (1932), Danica (kalendar, 1933), Napredni gospodar (1933, 1938), Pčela (1934), Sremske novine (1934), Stočarstvo i poljoprivreda (Sombor 1934–37), Vinarski list (Beograd 1934), Werbasser Zeitung (Novi Vrbas 1934), Der Landwirt (Novi Sad 1935), Novi glas (1935), Borovo (1936–37), Hrvatska pčela (1936), Poljoprivrednik (Petrovgrad 1936–37), Napretkova uskrsna knjiga (1937, 1940), Srpski zadrugar (Novi Sad 1937), Mljekarski list (1938), Poljoprivredni pregled (Beograd 1938), Gorski kotar (1939), Božićnica (kalendar, 1941), Poljodjelski kalendar Hrvatskog radiše (1941–42), Gospodarski glasnik (1942, 1944), Hrvatski farmaceutski vjesnik (1942), Nova Hrvatska (1942), Tekstilni vjes(t)nik (1942, 1944–45), Volk und Pflug (1943), Gospodarstvo (1944), Seljačko ognjište (1945), Mali stočar (1953–57; urednik) i Agronomski glasnik (1960, 1970, 1973). Napisao i preglede razvoja u Hrvatskoj selekcijskoga uzgoja (Zeitschrift für Pflanzenzüchtung, 1916, 2) te poljodjelstva sa šumarstvom (Obzor. Spomen-knjiga 1860–1935. Zagreb 1936). Bio suradnik opće Enciklopedije (1. izd.) i Poljoprivredne enciklopedije LZ. S njemačkoga preveo Obradbu tla K. Czygana (Zagreb 1942) i 10 pitanja o gnojidbi livada S. Gerickea (Ljubljana 1960). Tiskani su mu autobiografski zapisci (Zbornik Kraljevice, 2012). Dobio republičku Nagradu za životno djelo 1973. i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu 1970. Bio počasni član Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije.