MANDIĆ, Mihovil, povjesničar i arheolog (Travnik, 9. X. 1871 — Sarajevo, 12. II. 1948). Brat političara Nikole. U Sarajevu završio gimnaziju 1892, u Beču na Filozofskom fakultetu studirao povijest i geografiju (polazio i predavanja iz arheologije), doktorirao 1896. rigorozom i položio profesorski ispit 1899. Predavao u gimnazijama u Banjoj Luci od 1896. i Sarajevu od 1903, u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu bio kustos Prethistorijskoga odjela 1918–37. te ravnatelj 1937–41 (urednik njegova Glasnika 1936–41). Bavio se arheološkom topografijom te poviješću BiH. Kao profesor poduzimao obilaske arheoloških i kulturnopovijesnih lokaliteta, opisavši ih u Putopisnim crticama iz Bosne (Napredak, kalendar, 1909–11). U monografiji Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1910) prikazao povijesne okolnosti i djelovanje austrougarske vojske, u studiji Vezirski grad Travnik (1931) povijest Travnika od prapovijesti do suvremena doba. Autor je Zemljopisnoga i statističkoga pregleda Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1914), knjižice Sarajevo i okolina (Karlovac 1923) i poglavlja o BiH u rimsko doba u Napretkovoj Poviesti hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 1 (Sarajevo 1942), suautor udžbenika Zemljopis, povijest i državno uređenje Austro-Ugarske Monarhije (Sarajevo 1915). Raznovrsne priloge, među kojima o povijesti Sarajeva, katkad polemike, tiskao i u periodicima Drugi izvještaj Velike realke u Banjojluci (1896–97), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga društva (1900, 1902), Školski vjesnik (1907), Hrvatska zajednica (1910), Naša otadžbina (1923), Narodna starina (1927), Napredak (kalendar, 1928), Hrvatsko kolo (1931–32) i Pregled (1933). Priredio je Ilustrirani vodič kroz Prethistorijsko odjeljenje Zemaljskog muzeja u Sarajevu (Sarajevo 1930) te napisao pregled povijesti Muzeja uz njegovu obljetnicu (Spomenica 1888–1938. Glasnik Zemaljskog muzeja, 1938, 1). Kao kustos i ravnatelj bavio se prapovijesnom, manje antičkom i srednjovjekovnom arheologijom. Poduzeo, među ostalim, iskapanja u Podgaju kraj Travnika (1924), Donjoj Mahali (1926), Jajcu i Donjoj Dolini (1928), Sanskom Mostu (1929), Dragom Kamenu kraj Kaknja (1933), Isakovcima i špilji Hrustovači (1939) te više rekognosciranja, objavivši rezultate u Glasniku Zemaljskog muzeja (1902, 1922, 1924–28, 1930–31, 1933, 1935, 1937, 1939) i Starinaru (Beograd 1927–30) te kao p. o. Nije poznato gdje su mu rukopisi o BiH u prapovijesti za MH, o keramičkom posuđu u Zemaljskom muzeju za seriju Corpus vasorum antiquorum i o arheološkim nalazištima u BiH za seriju Arheološka karta Jugoslavije.
DJELA: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878). Zagreb 1910. — Vezirski grad Travnik nekada i sada. Zagreb 1931.
LIT.: (O knj. Povijest okupacije Bosne i Hercegovine): J. Mal, Carniola (Ljubljana), NS 2(1911) 1/2, str. 115. — F. Maselj, Slovan (Ljubljana), 9(1911) str. 91. — M. Prelog, Savremenik, 6(1911) 3, str. 197–198. — J. Wester, Ljubljanski zvon, 31(1911) 1, str. 55–56. — I. Esih: Bosna i Hercegovina u prethistorijsko doba. Obzor, 71(1930) 219, str. 2. — M. Perojević (M. P.): Postanak Sarajeva ili je li Vrhbosna identična sa Sarajevom. Jugoslavenski list, 13(1930) 125, str. 9. — (O knj. Vezirski grad Travnik): M. Kulenović, Obzor, 72(1931) 295, str. 4. — M. Filipović, Pregled, 7(1933) IX/109, str. 113–117. — A. Šimčik, Hrvatska revija, 6(1933) 5, str. 310–312. — R. Rotter Progonski: Predhistorijska keramika Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Obzor, 76(1936) 64, str. 2. — R. Zaplata: Najnoviji rezultati arheološkog ispitivanja kladanjskog sreza. Jugoslavenski list, 21(1938) 203, str. 3. — Isti: Iskopan četvrti Mitreum u Bosni kod Bihaća. Ibid., 226, str. 7. — Isti: Otkopano prehistorijsko špiljsko naselje iz 2000 godina prije Krista. Ibid., 22(1939) 144, str. 6. — P. Reinecke: Zur Verbreitung der spätneolithischen Vučedolkeramik. Germania (Berlin), 25(1941) str. 49–51. — D. Periša: Mihovil Mandić kao arheolog. Arheološki radovi i rasprave, 15(2007) str. 249–283.
Iva Mandušić (2021)
