MANTAKOVIĆ, Ivan

MANTAKOVIĆ, Ivan, notar glagoljaš (XV–XVI. st.). Župnik seoskoga kaptola u Baški, gdje je obavljao i notarsku službu. Sačuvani fragment njegove notarske knjige (10 listova, nekoć u Župnom uredu u Vrhu kraj Krka; 1 list, Arhiv HAZU, sign. Fragm. glag. 130; latinična transliteracija V. Štefanić, 1934, 1954) datiran je 1526–27, no prema ispravama povezanima sa sporom oko vlasništva nad crkvom sv. Marka u Baški, koje je slao vikaru zadarskoga nadbiskupa (objavio P. Runje), kao notar djelovao je i 1511; u toj se službi spominje i 1514. u autenticiranoj kopiji notarske isprave koju je 1566. potpisao notar Barić Papić (Štefanić, 1954). Fragment sadržava 28 isprava (oporuke, kupoprodajni ugovori, ugovori o najmu, darovnice, zastupstva), pisanih po ustaljenoj glagoljskoj notarskoj šabloni vještom kurzivnom glagoljicom karakterističnom za prijelaz XV. u XVI. st. te onodobnim bašćanskim govorom (zapadnočakavski jezik bez cakavizama), uz poneki pisarski izričaj. Na 22. ispravi (oporuka popa Barka Papića), koju je prema zamolbi samo prepisao u svoj protokol, ostavio je bilješku: »I ja not(a)r zdola podpisan’i rečeni zgora tiš’tamenat’ ta isti d(a)n pos’tavih’ v moju kvadernu od’ notarie, kako se napuni v ńem’ uzdrži od besede do besede, ne prikladajuć’ ni odkladajuć’, pravo i verno. Ja pop’ Ivan’ Man’taković’, plovan’ bašćanski not(a)r očiti moju ruku pisah’.« Rukopis mu karakteriziraju crtice, apostrofi, zarezi i točkice koje je stavljao namjesto poluglasova, ponajviše na kraju riječi, pa i uza samoglasnike, uglavnom iznad slova, a rjeđe s gornje desne strane; znak nad skraćenim riječima također je nalik apostrofu. Njegov je fragment, uz protokol F. Sparožića, najstariji sačuvani notarski protokol te vjerno svjedočanstvo o društveno-kulturnim i jezičnim prilikama u Baški pod mletačkom upravom.