MARAS, Mate, prevoditelj (Studenci kraj Imotskoga, 2. IV. 1939). U Zagrebu završio gimnaziju 1958. i studij matematike i fizike na PMF 1967; na ADU studirao glumu 1959–61. Predavao u srednjim školama u Zagrebu i Poreču 1965–75 (s prekidom 1968–69, kad je geofizičar u Kanadi), plovio na stranim trgovačkim brodovima 1975–77, potom bio samostalni prevoditelj do 1985. i 1988–92, u Zagrebu urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske 1986–87, potpredsjednik i tajnik odjelâ MH 1993–94. te glavni urednik Trećega programa Hrvatskoga radija 1995, najposlije kulturni ataše u hrvatskim veleposlanstvima, u Parizu 1996–98. i Washingtonu 1999–2002; umirovljen 2003. Jedan od najplodnijih i najsvestranijih suvremenih hrvatskih književnih prevoditelja, traduktološku baštinu obogatio je pionirskim prijevodima svjetskih klasika i djela manje poznatih književnosti te prijevodom sviju djela W. Shakespearea. Klasicima talijanske književnosti počeo se baviti prevevši u suradnji Kanconijer F. Petrarce (Zagreb—Dubrovnik 1974), samostalno posljednjih 16 pjevanja Danteova Raja (Božanstvena komedija. Zagreb 1976, Nagrada »Lauro dantesco« 2014) te više tekstova G. Boccaccia (Ameto, Korbač, Raspravica u pohvalu Dantea. Djela, 1. Zagreb 1981; u suradnji Dekameron. Djela, 2. 1981). S talijanskoga preveo i djela Zenova svijest I. Sveva (Zagreb 1982), Gepard G. Tomasija di Lampeduse (Zagreb 1982), Put po Dalmaciji A. Fortisa (Zagreb 1984), Bolji život (Zagreb 1984, suprevoditelj), Materada (Zagreb 1986), Mladenci iz Ulice Rossetti (Zagreb 1988), Kad je Bog napustio crkvu (Pula 1989) i Franciska (Trst 1999, suprevoditelj) F. Tomizze, Optimizam slobodnog mišljenja G. Bruna (Zagreb 1985), Firentinske povijesti (Izabrano djelo, 2. Zagreb 1985), Politička i skaradna pisma (Zagreb 1987) i Misli (Koprivnica 2014) N. Machiavellija, Rime G. Cavalcantija (Banja Luka 1986), Gromače Loredane Bogliun (Castel Maggiore—Rijeka—Zagreb 1993, suprevoditelj), Soneti G. G. Bellija (Zagreb 1994), Obračun posljedica R. Campe (Zagreb 1995, suprevoditelj), Giovanni Episcopo G. D’Annunzija (Zagreb 2004), Poezija Michelangela Buonarrotija (Zagreb 2009), Egzorcist G. Amortha (Zagreb 2010), Imaju svi pravo P. Sorrentina (Zagreb 2013), Arkadija J. Sannazara (Zagreb 2015) i Baudelaireova sjenica R. Calassa (Zagreb 2016) te, u pulskoj biblioteci Istra kroz stoljeća, Socijalizam i domovina Giuseppine Martinuzzi (1979), Istarska partizanska štampa (1–3. 1981–1983, suprevoditelj), Bečka pisma J. Voltića (1981), Razgovor s galebom Filipom L. Zaninija (1983), Deset dijaloga o retorici F. Petrića (1983), Arhitektonske studije K. Budinića (1984), Opredjeljenje L. Martinija (1985), Uspomene C. De Franceschija (1989), Tomizzino Zlo dolazi sa sjevera (1989) i Na valu krstarice P. A. Quarantottija Gambinija (1990). Uz Henrika Šestoga (1979), na kojem je, na poticaj J. Torbarine, počeo raditi 1974, u Zagrebu su mu tiskani i drugi prijevodi Shakespeareovih djela (Kralj Ivan, 1978, Henrik Osmi, 1979, Mletački trgovac i Julije Cezar, 1981, Rikard Treći, 1982, Dva veronska plemića, 1988, Zimska priča, 1990, Soneti, 1993, Venera i Adonis, 1996, Romeo i Julija, 2003, Hamlet, 2005), najposlije i cjelokupno izdanje opusa u nakladi MH (Sabrana djela, 1–4. 2006–2007; nagrade »Iso Velikanović«, »Mihovil Kombol« i »Kiklop« 2007); nastojao je slijediti načela vjernosti, ljepote i, ponajviše, razumljivosti, u scenskim djelima blank verse prevodio stihom zasnovanim na pet glavnih semantičkih mjesta (»pentasintagma«), u korist značenja žrtvujući formu, a u sonetima i lirskim ulomcima drama dvanaestercem, uglavnom poštujući izvorni metar, ritam i rimu. Na osnovi Shakespeareovih tekstova priredio izbor Uzvišene misli (Koprivnica 2010). S engleskoga je preveo i u Zagrebu tiskana djela Gospođa Dalloway Virginije Woolf (1981, Nagrada Društva hrvatskih književnih prevodilaca), Zlatna bilježnica (1983) i Kako sam preživjela (1985) Doris Lessing, Posjed Arnheim, Landorov ljetnikovac i Nenadmašna pustolovina nekoga Hansa Pfaalla E. A. Poea (Izabrana djela, 1986), Ispovijesti jednog uživatelja opija T. De Quinceya (1987), Ivanhoe W. Scotta (1987), Slatka ptica mladosti T. Williamsa (Drame, 2003), Knjige o džungli R. Kiplinga (2004), Miris jabuka R. Frosta (2006), Dioklecijanova palača Nede Mirande Blažević (2008), Blijeda vatra V. V. Nabokova (2011), Izgubljeni raj J. Miltona (2013, Nagrada »Kiklop«), Izabrane pjesme R. Browninga (2018) i U spomen A. H. H. A. Tennysona (2019) te Američke priče W. Whitmana (Koprivnica 2015). Vrsno poznavanje jezikâ pokazao je i stilski zahtjevnim prijevodima tekstova F. Rabelaisa (Gargantua i Pantagruel, 1996, Treća knjiga, 1997, Četvrta knjiga, 1998, Peta knjiga, 1999; sve tiskano u Zagrebu, Nagrada Francuske akademije 2000). Preveo s francuskoga i Pjesni Marie de France (Zagreb 1999), Put k Swannu – Combray M. Prousta (Zagreb 2004) i Noć E. Wiesela (Zagreb 2010) te Posljednji dan na smrt osuđenoga V. Hugoa (Koprivnica 2013). Prevodio je i srednjovjekovnu junačku epiku – ističu se djela Beowulf (Zagreb 2001), Pjesma o Rolandu (Zagreb 2015) i Pjesma o Cidu (Zagreb 2016) – te trubadursku liriku (Književna smotra, 2004, 2–3). S rumunjskoga preveo u Zagrebu tiskana djela Večernja zvijezda (1995) i Izabrane pjesme (2014) M. Eminescua te Svetac u liftu P. Cimpoeşua (2009), s makedonskoga Vrijeme koza (2000) i Generalova ljubav (2018) L. Starove. Preveo i druga književna, publicistička i znanstvena djela – s talijanskoga Ja sam Bog (2011) i Ja ubijam (2011) G. Falettija te Ljudsko tijelo P. Giordana (2013), s engleskoga Pogledaj dom svoj, anđele T. Wolfea (1978), Zen i umjetnost održavanja motocikla R. M. Pirsiga (1981), Više od života B. Considinea (1984), Gandhi L. Fischera (1984), Daleko zrcalo Barbare Wertheim Tuchman (1984), Dolina konja (1985) i Lovci na mamute (1987) Jean Marie Auel, Osnovna greška M. Balinta (1985), Dvije žene iz Kine Hualing Nieh (1985), Priča o kralju Arthuru i njegovim vitezovima (1985), Vesele pustolovine Robina Hooda (1989) i Priča o vitezovima Okrugloga stola (2007) H. Pylea, Čipka II Shirley Conran (1987), Vještičin san Florinde Donner (1988), Život zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca Stelle Alexander (1990), Jack Welch – Leksikon vodstva J. A. Kramesa (2002), Kafka na žalu H. Murakamija (2009), Suma D. Eaglemana (2010), Džentlmen B. Rötzela (2010), Vrata Rima (2011), Smrt kraljeva (2012), Polje mačeva (2012) i Bogovi rata (2012) C. Igguldena, Poziv na zaruke Tare Moore (2011), Madame Tussaud Michelle Moran (2011), Vojvoda od poroka Lorette Chase (2012), Gospodin Monstrum (2012) i Ne želim te ubiti (2013) D. Wellsa, Dvanaestorica (2013) i Grad zrcala (2016) J. Cronina, Projekt Žena G. Simsiona (2013), Večera (2014) i Ljetnikovac (2016) H. Kocha, Čarobna kost (2014) i Pakao u Madridu (2015) C. J. Sansoma, Princ Lestat Anne Rice (2015), Djevojke sa slika Cathy Marie Buchanan (2016), Kineska kuhinja J. Panga (2016), Čudesna Sophy Georgette Heyer (2017), Izvlačenje trojke (2017), Čarobnjak i kristal (2018) i Puste zemlje (2018) S. Kinga, Drugi svjetovi (2018) A. Dicksona, Pobijeđeni R. Gerwartha (2018) i Zovi me svojim imenom A. Acimana (2019), sve tiskano u Zagrebu, Malteški sokol D. Hammetta (Koprivnica 2003), Autobiografija Alice B. Toklas Gertrude Stein (Koprivnica 2012) te Atlas svjetske povijesti (Zagreb 1986, suprevoditelj), Atlas svijeta (Ljubljana—Zagreb 1991) i knjige za djecu (npr. E. Lear, Knjiga besmislica. Koprivnica 2017). Za potrebe prepjeva sastavio rječnik rima (Rimarij, 1994). Pretežno prijevodima surađivao u izdanjima Forum (1979, 2015, 2017), Književna smotra (1982, 1994, 2007, 2013–14), Glasnik UNESCO (1983–85), Arhitektura (1984–85), Putevi (1986), Čovjek i prostor (1989), Lumina (Pančevo 1989), Republika (1991–2011), 15 dana (1992), Globus (1993), Kolo (1993, 1998, 2003), Mogućnosti (1993, 1997, 2004, 2015), Zbornik radova s Međunarodnog skupa o hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom književnom prevođenju (Zagreb 1996), Zbornik o Zagori (1998), Moji Studenci (Studenci 2003), Zavičajna baština (Split 2007), Jutarnji list (2008), Vijenac (2011; urednik 2008), Zadarska smotra (2011–15), Rileggendo Fulvio Tomizza (Rim 2014) i Fantom slobode (2016). Objavio i pjesme u slobodnom stihu (Kasna berba, 2005) te postmodernistički dokumentaristički roman (Pisma od smrti, 2013), svojevrsnu autobiografiju, gorko, ali i duhovito svjedočanstvo o zamršenu odnosu oca i sina. Autor je adaptacije Vesele žene imotske (Zagreb 2010), scenarija za igrani film Grgur Ninski (Mogućnosti, 2010, 4–6; Zagreb 2013) te predgovora knjizi V. Vicića Najlipše je misto moje (Imotski 2008). Autobiografija u stihovima uvrštena mu je u izdanje Iz prve ruke (2. Zagreb 2014). U knjigama Zapisi Ruže Marasove (Imotski 1994) i Pisma od života (Zagreb 2015) prikupio i priredio sjećanja, pisma, pjesme i zapise narodnih bajka majke Ruže (1916–1989), koja se prigodnicama javila u periodicima Imotska krajina (1976) i Studenci (1985). Uredio zbornik Prilozi za hrvatski nacionalni program (Zagreb 1994). Bio predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca 1983–85. Dobio i nagrade grada Zagreba 2009. te za životno djelo »Josip Tabak« 2014. i »Iso Velikanović« 2018. U Zagrebu mu je u MH uz obljetnicu rođenja posvećen kolokvij 2019.
DJELA: Rimarij. Srokovni rječnik hrvatskoga jezika. Velika Gorica 1994. — Kasna berba. Zagreb 2005. — Pisma od smrti. Zagreb 2013.
LIT.: M. Engelsfeld: Hrvatski prevoditelji Shakespearea. Zagreb 1989. — (Razgovori): S. Matejčić, Glas Istre, 49(1992) 4. IV, str. 15. — I. Jadrešić-Kačić, Matica, 44(1994) 4, str. 28–30. — B. Žigo, Slobodna Dalmacija, 53(1995) 28. III, Pr., str. 1–2. — M. Jurišić, Večernji list, 44(2000) 6. VIII, Pr., str. 15. — Z. Vidačković, Vijenac, 8(2000) 166, str. 15. — B. Beck, Nacional, 2006, 562, str. 60–65. — G. Ivanišević, Vijenac, 14(2006) 320, str. 8–9. — A. Tunjić, Vjesnik, 67(2006) 18. VII, str. 22, 35. — E. Vujević, Slobodna Dalmacija, 71(2014) 6. X, str. 32–33. — N. Babić, Zagovor jezika hrvatskoga, 3(2015) str. 59–65. — V. Grimmer i J. Belamarić, Oris, 17(2015) 92, str. 182–199. — Ž. Hanjš, Matematičko-fizički list, 66(2015–16) 4, str. 219–221. — D. Silobrčić, Jutarnji list, 17(2015) 7. II, str. 54–56. — D. Šalat, Vijenac, 23(2015) 545, str. 4–5. — K. Devčić, Jutarnji list, 19(2016) 16. IV, str. 72–73. — O. Iveković, Vijenac, 24(2016) 579, str. 17. — S. Sandić, Globus, 2019, 1474, str. 58–62. — M. Tomasović: Komparatističke i romanističke teme. Split 1993. — (O knj. Rimarij): B. Džebić, Most, 5(1995) 9/10, str. 147–148. — M. Jurišić, Večernji list, 39(1995) 12. II, str. 21. — T. Sabljak, Ibid., 19. II, str. 21; 40(1996) 13. X, str. 21. — M. Tomasović: Traduktološke rasprave. Zagreb 1996. — (O prijevodu Pjesni Marie de France): E. Agotić, Jutarnji list, 2(1999) 12. X, str. 14. — Z. Mrkonjić, Novi list, 53(1999) 16. IX, str. 20. — I. Lupić: Prijetvorni subjekt. Zagreb 2007. — (O prijevodu Shakespearovih Sabranih djela): Ž. Ivanjek, Jutarnji list, 10(2008) 12. II, str. 30. — M. Jurišić, Večernji list, 48(2008) 13. II, str. 46. — I. Mrduljaš, Hrvatsko slovo, 14(2008) 670, str. 20. — I. Lupić, Književna republika, 7(2009) 10/12, str. 244–315. — M. Ćurić: Rimski dijalekt na vlaški način. Glas Istre, 66(2009) 23. II, str. 20. — T. Maroević: Skladište mješte sklada. Zagreb 2010, 229–234. — M. Simonovich: Mate Maras – La traduzione? La Voce del popolo, 68(2012) 17. III, str. 4. — T. Brlek: (Pogovor). U: J. Milton, Izgubljeni raj. Zagreb 2013, 363–372. — (O knj. Pisma od smrti): M. Ćurić, Glas Istre, 70(2013) 25. V, str. 36. — V. Perković, Republika, 69(2013) 7, str. 83–85. — S. Primorac, Vijenac, 21(2013) 502, str. 10. — I. Babić, Kolo, 24(2014) 2, str. 221–224. — N. Mesić, Glas Koncila, 53(2014) 24, str. 20. — C. Milanja, Forum, 53(2014) 1/3, str. 273–278. — M. Muhoberac: Kad Boccaccio piše o Danteu. Vijenac, 22(2014) 526, str. 11. — Ž. Klaić: (O prijevodu Pjesme o Rolandu). Ibid., 23(2015) 569/570, str. 14–15. — C. Manea-Grgin: (O prijevodu Izabranih pjesama M. Eminescua). Ibid., 551, str. 12–13. — B. Petrač: Marasov povratak Danteu. Kolo, 30(2020) 2, str. 139–142.
Klara Pranjko (2021)
