MARBURG, plemićka obitelj u Rijeci (XVII–XVIII. st.). Njezini pripadnici, u vrelima i literaturi zabilježeni različito (de Marpurg, Marpurch, Marpurgh, Malburg, Marburch, Marburgh, Marbourgh), bili su u riječkom Velikom vijeću od 1698. U drugoj pol. XVII. st. ondje se nastanio carski savjetnik Klaudije (Claudio, Claudius; u. 1708), odvjetnik i javni bilježnik 1670, kapetan Kastva, Veprinca, Mošćenica i Podbrega (1677–80, 1693), tajnik pulskoga biskupa G. Bottarija za vizitacije 1701. i kaptolskoga arhiva u Rijeci do 1708. U Veneciji je 1680. dao izraditi vrijedno srebrno kandilo, koje se čuva u župnoj crkvi sv. Jelene u Kastvu. Na zahtjev L. F. Marsiglija, 1700. u spisu Super muro veteri Fluminensi et de arcu singulari opisao je rimski zid koji se nalazio na području Rijeke i kameni luk u središtu grada (Stara vrata), što je taj objavio kao dodatak drugomu svesku djela Danubius Pannonico-Mysicus (Hag—Amsterdam 1726). Pokopan je u samostanu sv. Jeronima u Rijeci, gdje mu je i nadgrobna ploča. Njegov sin Ivan Josip (Giovanni Giuseppe, Johannes Joseph; 1666–1735) školovao se u kolegiju Družbe Isusove u Zagrebu – sačuvan je bogato ukrašen tekst njegovih filozofskih teza iz 1685, otisnut na svili (HPM, sign. 4260-G-1170) – te 1686. postignuo doktorat obaju prava u Padovi. Ondje je zabilježen kao konzilijar studenata iz Rijeke i Liburnije na Pravnom fakultetu 1685, a u sveučilišnoj mu je auli grb. Bio je gradski sudac u Rijeci 1712. i 1718–19, carski savjetnik i posrednik u sporu pučana i kapetana G. A. Cignettija te kapetan u Pazinu 1713–15. i savjetnik kranjskoga zemaljskoga kapetana Hannibala Portije. Imao je sinove Hanibala (Annibale), gradskoga vijećnika, Josipa (u. 1787), koji je vjerojatno stekao senjski patricijat 1756, i Antuna (u. 1778).Drugi Klaudijev sin, Karlo Nikola (Carlo Nicolò; 1670–1740), doktorirao je iz obaju prava u Padovi 1691. te u Rijeci bio odvjetnik i javni bilježnik. Njegov sin Ksaver Klement (Saverio Clemente, Francesco Saverio, Franjo Ksaver, Xaverio, Franz; u. 1751) bio je javni bilježnik, tajnik kaptolskoga arhiva 1708, gradski vijećnik 1720, kancelar 1724, 1726. i 1743–44. te procjenitelj 1746–47. Opisao je posjet cara Karla VI. Habsburgovca Rijeci 1728 (Racconto della gloriosa comparsa nella fedelissima, e antichissima città di Fiume cappo della Liburnia. Almanacco fiumano, Trst 1856), a pripisuje mu se i opis događaja na latinskom (Caroli VI. imperatoris et III. Hispaniarum regis civitatis homagio Flumen adventus. Ljubljana 1728). Kao predstojnik Bratovštine Majke Božje Karmelske sufinancirao je podizanje oltara Gospe Karmelske (danas Srca Isusova) u riječkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije 1729, o čem svjedoči natpis na oltaru. Imao je sina Ivana (rođ. 1725). Klaudijev treći sin, Konrad Antun (Corrado Antonio; 1675–1755), bio je župnik u Jelšanama. Obitelj je posjedovala kuću u riječkom Starom gradu te zemlje na području Drenove (lokalitet zadržao obiteljsko ime).
LIT.: Obitelj. — G. Kobler: Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, 1. Fiume 1896, str. 261; 2. str. 2, 13, 44, 150–151, 156, 174; 3. str. 56, 168, 286. — G. Viezzoli: Contributi alla storia di Fiume nel Settecento. Fiume, 10(1932) str. 90, 97, 132, 135–137, 139, 156, 160; 11–12(1933–34) str. 81, 85, 123. — R. Gigante: Blasonario fiumano. Ibid., 13–14(1935–36) str. 103, 105, 137. — V. Ekl: Historijska toponomastika grada Rijeke i distrikta. Starine, 1960, 50, str. 190–191. — D. Munić: Riječki vinogradi 1775. godine. Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 29(1987) str. 254, 266. — Povijest Rijeke. Rijeka 1988, 59, 139. — B. i E. Ljubović: Grbovi i natpisi na kamenim spomenicima grada Senja. Senj 1996, 9, 72. — I. Erceg: Jozefinski katastar grada Rijeke i njegove uže okolice (1785/87), 1. Zagreb 1998, 68. — L. Sitran Rea i G. Piccoli: Studenti istriani e fiumani all’Università di Padova dal 1601 al 1974. Treviso 2004, 33–34, 36. — Klaudije. — V. Klaić: Rimski zid od Rijeke do Prezida. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 5(1901) str. 170–171. — S. Gigante: Molto rumore per nulla. Fiume, 1(1923) 1, str. 6–8. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — R. Matejčić: Kako čitati grad. Rijeka 2013, 33–34. — I. Eterović i R. Doričić: O jednome graničnom sporu Lovrana i Mošćenica iz 17. stoljeća. Zbornik Lovranšćine, 5(2018) str. 27–28, 48–49. — Ivan Josip. — M. Vanino: Povijest filozofijske i teologijske nastave u Isusovačkoj akademiji u Zagrebu 1633–1773. Zagreb 1930, 14–15, 75–76. — M. D. Grmek: Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU, 1955, 62, str. 343. — C. De Franceschi: Storia documentata della Contea di Pisino. Venezia 1964. — N. Klaić: Neoacademia Zagrabiensis (1669–1773). U: Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 1. Zagreb 1969, 34, 36. — L. Dobronić: Zagrebačka akademija. Visokoškolski studiji u Zagrebu 1633–1874. Zagreb 2004. — V. Santon: Al servizio degli Asburgo: carriere, famiglie e proprietà di nobili friulani in Austria tra Seicento e Settecento (disertacija). Sveučilište u Trstu, 2011. — Josip. — M. Magdić: Popis patricijskih i gradjanskih porodica senjskih od godine 1758. Starine, 1885, 17, str. 51. — Ksaver Klement. — L. M. Torcoletti: Scrittori fiumani. Fiume 1911, 11–15. — R. Matejčić: Antonio Michelazzi »sculptor fluminensis«. Peristil, 1967–68, 10/11, str. 156.
Boris Blažina (2021)
