MARCELIĆ, Josip

MARCELIĆ, Josip (Ivan), teolog i prevoditelj (Preko, 31. XII. 1929 — Split, 20. I. 2018). U Splitu završio Biskupsku klasičnu gimnaziju 1948. i Visoku teološku školu 1954, u Zagrebu studij na Bogoslovnom fakultetu 1956, u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu doktorirao 1966. teologiju tezom Ecclesia sponsa apud S. Ambrosium (tiskano), magistrirao 1967. filozofiju te specijalizirao 1969–71. moralnu teologiju na Akademiji Alfonsiana. Redu franjevaca trećoredaca pristupio 1946, za svećenika zaređen 1953. U Zadru župni vikar i 1959–64. predavač dogmatskih i drugih kolegija na Visokoj bogoslovnoj školi, u Splitu predavač na Teologiji (od 1999. Katolički bogoslovni fakultet) i u njezinu Institutu za teološku kulturu laika (Teološko-katehetski institut od 1991) od 1971. do umirovljenja u zvanju docenta 2000 (rektor 1982–86. i 1990–92, v. d. rektora 1987–88). Predavao i u Srednjoj školi za spremanje svećenika u Splitu, Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku i Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Bolu. Vijećnik u Vrhovnoj upravi Reda u Rimu 1965–71, provincijski vijećnik 1972–80. i vikar 1977–80, gvardijan u Splitu 1972–75. Sastavio je više skripata (Opći uvod u Sveto pismo. Posebni uvod i egzegeza Starog zavjeta, 1978–1979; Otajstva spasenja, 1979–1980; Biblijska teologija Staroga zavjeta, Povijest dogmi i Uvodni tečaj, 1980–1981; Uvod u misterij Krista i povijest spasenja, 1998; sve tiskano u Splitu) te napisao djela o opsjednutosti Anneliese Michel (1988), plodovima Duha Svetoga (1991), I. M. Vianneyu (2002), Gospinim ukazanjima u Guadalupeu (2005), S. Soriću (2008) i Ivani Orleanskoj (2014). Bavio se i Torinskim platnom (Crkva u svijetu, 1993, 1998–2000; Veritas, 1998), o čem je također objavio knjigu (1994). Teološkim prinosima surađivao u izdanjima Vjesnik (Provincije) franjevaca trećoredaca (glagoljaša) (1970, 1972, 1982–83, 1990, 2009), Putovi i raskršća suvremene teologije (Split 1975), Crkva u svijetu (1977, 1979–80, 1983, 1985–86, 1992, 1994, 1996–2000, 2005), Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske (1980), Bogoslovska smotra (1981, 1989), Kateheza (1985), U službi čovjeka (Split 1987), Logos kai mysterion (Makarska 1989), Kačić (1994, 2000–01), Crtajte granice, ne precrtajte ljude (Sarajevo—Bol 1995), Spe gaudentes (Zagreb 1997), U križu je spas (Split 1997), Vrhbosnensia (1997), Knjiga Mediterana (Split 1998), Duhovni lik svete Klare i njezina poruka našem vremenu (Split 2004), Analecta TOR (Rim 2007), Circolo dell’Ambasciata croata 2005/2006 (Rim 2007), Samostan sv. Klare u Splitu u svome vremenu (Split 2008) i U službi Crkve i naroda (Split 2014). Suradnik u Općem religijskom leksikonu LZ. Promičući karizmatski pokret, s B. Medvidom u Jelsi 1984. pokrenuo nakladu Duh i voda, za koju je s talijanskoga preveo djela T. Becka i Giovanne della Croce (Isus je božanski gospodar, 1984), R. Cantalamesse (Duh Sveti u Isusovu životu, 1985; Euharistija, 1988; Otajstvo Božića, 1989; Hvalospjev Duha, 1998), C. M. Martinija (Narod u hodu, 1987), R. Faricyja (Molitva i nutarnje ozdravljenje, 1989), G. Amortha (Egzorcist govori, 1995; Novi izvještaji jednog egzorciste, 1997; Egzorcisti i psihijatri, 2005; Sjećanja jednog egzorcista, 2010), Marije Valtorte (Autobiografija, 2003), P. Ernettija (Kateheza Sotone, 2004) i Sistem župskih ćelija (1993), s engleskoga djela F. A. Sullivana (Karizme i karizmatska obnova, 1984), M. Scanlana i Anne Thérèse Shields (Oči im se otvoriše, 1985), Briege McKenne i H. Libersata (Čudesa se događaju, 1991) te A. F. Chiffola (Došašće i Božić sa svecima, 2011), s njemačkoga K. Gartnera (Dragi oče biskupe, 1993), H. Mühlena (Novi susret s Bogom, 1994, suprevoditelj), Marije Simme (Moji doživljaji s dušama u čistilištu, 1994), J. Müllera (Opasno je govoriti o Mariji, 2000) i E. Neuberta (Moj vrhunski ideal Isus, 2007), s francuskoga razgovore Emmanuele Maillard s M. Simmom (Utješna tajna duše u čistilištu, 2001), djela R. Peyreta (Marta Robin, 2003) i Mirelle Pizzioli (Učitelju, gdje stanuješ?, 2009) te sa španjolskoga É. Tardifa i J. Prada Floresa (Isus me je učinio svjedokom, 1988; U vatri ljubavi, 1996) i I. Larrañage (Psalmi za život, 1999). Preveo s talijanskoga i knjige F. Molinarija Marija Krucifiksa di Rosa (Split 1997) te L. Regola Bol postaje radost (Zagreb 2015; suprevoditelj). Napisao scenarije za dokumentarne filmove P. Jurčevića Turinsko platno – znanost i vjera (2002), Gospa Guadalupska Aheropita (2010) i Nova evangelizacija – župnik arški (2012), dodatak izdanju Ranjeni iscjelitelj H. Nouwena (Jelsa 1998), pogovor izdanju Sveti Franjo Asiški G. K. Chestertona (Split 2000) te više predgovora. Suuredio pjesmaricu Svi slavimo Gospodina (Jelsa 1986). Načinio mozaike u crkvi sv. Josipa u Splitu, među njima postaje križnoga puta s jednom izbačenom i trima dodanima (reprodukcije u: B. Mazić, Križni put. Jelsa 1986).