MARCHESETTI (de Marchesetti, Marqueseti, Marchisetti), plemićka obitelj u Rijeci (XVII–XVIII. st.). Podrijetlom iz Bergama, u XV. st. doselili su se u Trst i bili primljeni među tamošnje plemiće, a 1588. i 1616–26. zabilježeni su kao upravitelji lupoglavske gospoštije. U Rijeci se prvi 1572. spominje sudski vikar Antonio, doseljenik iz Trsta. Sin mu Marzio, doktor prava, trajno se nastanio u Rijeci i bio primljen u Veliko vijeće 1628. Obnašao je više dužnosti, bio sudski vikar 1595–99. i potkapetan od 1603. Organizirao je obranu grada od uskoka i Mlečana, u Grazu tražio oružanu pomoć. Sukobivši se 1606. s gradskim vijećnicima i kapetanom J. F. Paarom, bio je smijenjen, ali i iste godine vraćen na dužnost (do 1607). Imao je sina Ivana Jurja (Giovanni Giorgio; u. 1680), vijećnika 1633, više puta sudca 1638–77. i potkapetana 1658–70, čije je ime uklesano među drugim zaslužnicima u kamen temeljac crkve sv. Vida. Njegov sin Ivan Antun (Giovanni Antonio; 1634–1694), vijećnik, zapovjednik gradske straže i sudac 1672, 1682. i 1692, imao je sina Ivana Jurja (Giovanni Giorgio; u. 1718), više puta sudca 1704–17, procjenitelja 1707–08. i 1718. i gradskoga tajnika 1709. U riječkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u kojoj se na poč. XVIII. st. spominju oltari sv. Jurja i sv. Katarine pod patronatom obitelji, udovica Ivana Jurja, Ana Monaldi, dala je 1726. podignuti nad njegovim grobom oltar posvećen sv. Katarini s epigrafom i 1742. izraditi skulpturu sv. Katarine Aleksandrijske za barokni oltar sv. Franje Paulskoga, rad A. Michelazzija. Ivan Juraj i Ana imali su sinove Ivana Antuna (Giovanni Antonio), gradskoga vijećnika, → IVANA KRSTITELJA, misionara, Ivana Josipa (Giovanni Giuseppe; rođ. 1709), isusovca od 1727, propovjednika u Pečuhu, Petrovaradinu, Osijeku i Rijeci, Ivana Franju (Giovanni Francesco)i kćer Anu (Anna), udanu za P. Monaldija. U prvoj pol. XVIII. st. spominju se i zapovjednik četiriju cernida 1719. Juraj (Giorgio), Katarina (Caterina; udana za N. Paradisa 1681) te Margareta (Margherita; udana za I. J. Zanchija 1729). U Jozefinskom katastru Rijeke 1785–87. članovi obitelji više se ne spominju.
LIT.: A. Cratey: Perigrafia dell’origine dei nomi imposti alle androne, contrade e piazze di Trieste. Trieste 1808, 284–285. — G. Kobler: Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, 1. Fiume 1896, str. 131; 2. str. 141, 149–150, 172–174; 3. str. 56, 168–169, 172, 175, 196. — R. Gigante: Il capitano cesareo Stefano della Rovere. Fiume, 1(1923) 2, str. 17. — G. Viezzoli: »Fluminensia« nell’archivo nazionale di Budapest. Ibid., 2(1924) 1/2, str. 28. — A. Fest: Fiume in difesa della sua autonomia al principio del secolo XVII (1601–1608). Corvina (Budapest), 6(1926) 11/12, str. 73; 7(1927) 13/14, str. 63; 9(1929) 17/18, str. 149, 156, 162–168, 171–180; 11–12(1931–32) 21/24, str. 72–77, 80–81. — G. Viezzoli: La compagnia de Gesù a Fiume 1627–1773. Fiume, 9(1931) str. 196. — Isti: Contributi alla storia di Fiume nel Settecento. Ibid., 10(1932) str. 96, 129, 132, 136, 138–139; 11–12(1933–34) str. 120. — R. Gigante: Blasonario fiumano. Ibid., 13–14(1935–36) str. 102, 105, 137. — R. Matejčić: Crkva svetog Vida. Rijeka 1994. — S. Bertoša: Osebujno mjesto austrijske Istre. Zagreb 2011. — M. Korade i M. Polić Bobić: Paragvajska pisma. Zagreb 2015. — D. Šourek: Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju. Zagreb 2015.
Boris Blažina (2021)
