MARCHESI, Karlo (Carlo), liječnik i parapsiholog (Zagreb, 5. X. 1899 — South Orange kraj New Yorka?, VII. 1987). Suprug liječnice Marije Rojc. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1918. i studij na Medicinskom fakultetu 1926. Imao je vlastitu ordinaciju u Zagrebu, bio i gradski zdravstveni nadzornik te, za NDH, ravnatelj bolnice Crvenoga križa; angažiran oko skrbi za djecu iz logora i prihvatilišta 1942–43, zatočen zbog liječenja pripadnikâ partizanskoga pokreta i američkih pilota 1944. Nakon II. svjetskoga rata privatni liječnik, 1948. upućen u Pulu, gdje je liječio oboljele od epileptoidnoga posttraumatskoga poremećaja (tzv. partizanska bolest). Iselivši se 1950, isprva radio u Parapsihološkom laboratoriju Sveučilišta Duke u Durhamu (Sjeverna Karolina), od 1952. u Elektrobiološkom laboratoriju u Glen Coveu, od 1953. u bolnicama u Binghamptonu, Detroitu i Melroseu (Massachusetts), potom živio u obližnjem Lynnu. Baveći se psihološkom medicinom, preispitivao načela psihoanalitičke škole S. Freuda, istraživao (para)psihološke fenomene, napose hipnozu i telepatiju, te nastojao eksperimentalno dokazati odvojenost psihičkih i fizičkih procesa. Među ostalim, s J. B. Rhineom iskušavao mogućnost izvanosjetilna opažanja (ekstrasenzorna percepcija) na relaciji Zagreb—Durham 1939–40. i 1946–47. te u Durhamu od 1950, pri čem su ishodi nekih pokusa u kojima je bio primatelj tumačeni kao statistički relevantni (izvješća odn. raščlambe u: Journal of Parapsychology, Durham 1942, 1947, 1954). Temeljne parapsihološke fenomene i pregled njihova istraživanja obradio u knjigama (1939, 1944); srodnim temama surađivao u spiritističkim časopisima Život (1935–36) i Psychic Science (London 1940). U zubnoj klinici Medicinskoga fakulteta u Zagrebu 1942. demonstrirao medicinsku hipnozu, o njezinoj primjeni pisao u British Journal of Medical Hypnotism (London 1949, 1963). Prilozi uže medicinske tematike tiskani su mu i u Liječničkom vjesniku (1931, 1939), Glasniku Bolesničke blagajne službenika NDH (1941) i Našoj zaštiti (1944). Bio predsjednik Centrale spiritualističkih društava u Kraljevini Jugoslaviji u 1930-ima te povjerenik za vezu s londonskim Međunarodnim institutom za parapsihološka istraživanja. Potpisivao se i inicijalima. Dio korespondencije i drugih rukopisa čuva mu se u Knjižnici »David M. Rubinstein« Sveučilišta Duke (spisi Parapsihološkoga laboratorija). — Otac Dragutin (1868–1946?), brijačko-vlasuljarski obrtnik, posjednik i 1913–21. član gradskoga zastupstva u Zagrebu, kao suosnivač 1907. i član uprave Hrvatske katoličke banke do 1946. te je godine zbog »privredne suradnje s okupatorom« osuđen na zapljenu imovine.
DJELA: Problem psihičkih pojava (pseud. Dr. C. Zorin). Zagreb 1939. — Tajne čovječje duše. Zagreb 1944 (slov. izd. Šmarješke Toplice 2017).
LIT.: V. Keilbach: Parapsihologija i religija. Zagreb 1944, 121–128. — M. Muftić: (Uz obljetnicu). Hrvatska revija (Buenos Aires), 14(1964) 1, str. 51–53. — J. B. Rhine i J. G. Pratt: Parapsychology. Springfield 1974. — W. S. Kroger: Clinical and Experimental Hypnosis in Medicine, Dentistry and Psychology. Philadelphia 1977. — Advances in Parapsychological Research, 2. New York 1978. — D. P. Brown i E. Fromm: Hypnosis and Behavioral Medicine. London 1987. — Dnevnik Diane Budisavljević. Zagreb 2003. — W. Flexner: An Introduction to Parapsychology. New Delhi 2004, 239. — B. Polić: Pariz – u srcu studenta. Zagreb 2008, 294. — M. Matijaca i B. Matijaca: Parapsihologija i spiritizam između opsjene i znanosti. Zagreb 2011. — B. Kožnjak: Who Was Dr. Karlo Marchesi? Forbidden Histories, 2014 (https://www.forbiddenhistories.com/marchesi-koznjak-zagreb/; 27. XII. 2019). — Dragutin. — S. Lajnert: Hrvatska katolička banka, d. d. Zagreb (1907–1949). Tkalčić, 16(2012) str. 121–226.
Vladimir Dugački i Redakcija (2021)
