MAREK, Ivan, kemičar (Zagreb, 16. I. 1863 — Zagreb, 11. XI. 1936). U Zagrebu završio gimnaziju 1880. i studij kemije na Mudroslovnom fakultetu 1886. Radio u Zemunu od 1886. u gimnaziji i s njom spojenoj višoj trgovačkoj školi te u Zagrebu od 1898. u Obrtnoj školi i od 1919, na poziv V. Njegovana, u Kemičko-inženjerskom odjelu (Kemijsko-inženjerski otsjek od 1931) novoosnovane Tehničke visoke škole (Tehnički fakultet od 1926). Isprva u Zavodu za analitičku kemiju, redoviti profesor organske kemije od 1920. te utemeljitelj 1922. i predstojnik Zavoda za organsku kemiju do umirovljenja 1933. Osobito se zanimajući za organsku elementarnu analizu, unaprijedio je metodu J. von Liebiga spaljivanjem organskih tvari na visokoj temperaturi u suvišku kisika bez katalizatora; konstruirao regulator tlaka, živin zapor i aparat za razvijanje plinova. Nakon 1920. konstruirao peć za spaljivanje (tzv. Marekova peć; proizvodila se u zagrebačkom Znanstvenom zavodu te u Europi istisnula Liebigove uređaje), u koju je uveo električnu struju umjesto plina, čime je omogućeno brzo i točno određivanje ugljika i vodika u organskim tvarima; prilagodbu peći mikrouzorcima nije dovršio. Bavio se i ispitivanjem sastava i kvalitete zraka i vode, ekstrakcijom rijetkih tvari iz biljke Asclepias syriaca te određivanjem parafina u asfaltu. Rezultate istraživanja tiskao u periodicima Izvještaj Velike realke u Zemunu (1886–88), Semliner Wochenblatt (1893), Journal für praktische Chemie (Leipzig 1903, 1905–07, 1909, 1911, 1913), Zeitschrift für analytische Chemie (Wiesbaden 1913), Zeitschrift für angewandte Chemie (Berlin 1913), Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1924/25–1928//29), Zeitschrift für Elektrochemie (Weinheim 1926), Arhiv za hemiju i farmaciju (1927, 1934) i Bulletin de la Société chimique de France (Pariz 1927, 1929) te u Spomenici pedesetogodišnjice profesorskog rada S. M. Lozanića (Beograd 1922); surađivao i u Nastavnom vjesniku (1904) te Veterinarskom glasniku (Beograd 1907). Objavio srednjoškolski udžbenik Organska kemija ili kemija ugljikovih spojeva (Zemun 1890), prvi te vrste na hrvatskom jeziku. Portretirao ga je H. Kujundžić (1975, ulje).
LIT.: M. Krajčinović (M. K.): Uspeh naše kemije u inostranstvu. Arhiv za hemiju i farmaciju, 1(1927) 1, str. 28–30. — V. M. Mićović: Peć prof. Mareka pred francuskim hemijskim društvom. Ibid., 3, str. 128–130. — (Nekrolozi): Novosti, 30(1936) 316, str. 4. — (V. Prelog), Arhiv za hemiju i farmaciju, 11(1937) 1/2, str. 3–9; Alma mater Croatica, 3(1939–40) 9, str. 415–416. — Godišnjak Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu za školske godine 1933/34–1938/39. Zagreb 1940, 235–236. — D. Grdenić: Prvi hrvatski kemičari. Kemija u industriji, 42(1993) 6, str. 171. — M. Kaštelan-Macan: Marekova peć. U: Znanost u Hrvata (katalog izložbe), 2. Zagreb 1996, 211–212. — N. Trinajstić: 100 hrvatskih kemičara. Zagreb 2002, 114–115. — M. Kaštelan-Macan: Vizionari kemijsko-inženjerskoga studija. Zagreb 2004, 37–45. — K. Jakopčić: Vladimir Prelog i Zavod za organsku kemiju. Kemija u industriji, 56(2007) 3, str. 95–98, 106–107. — S. Paušek-Baždar i N. Trinajstić: Hrvatska kemija u 20. stoljeću. Zagreb 2014, 53. — Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu 1919–2019. Zagreb 2019, 28, 187, 189, 263, 331, 339.
Darija Domijan (2021)
