MARETIĆ, Zvonimir

MARETIĆ, Zvonimir, infektolog i epidemiolog (Zagreb, 5. V. 1921 — Pula, 23. IV. 1989). Unuk filologa Tomislava. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1939, na Medicinskom fakultetu diplomirao 1947. i doktorirao 1959. tezom Araneizam s osobitim osvrtom na Istru. Usavršivao se u Institutu za tropsku medicinu u Baselu 1953. U Zagrebu specijalizirao internu medicinu u KBC Rebro 1955. i infektologiju u Bolnici za zarazne bolesti 1957. Od 1947. stažirao u Puli, od 1948. bio kotarski liječnik u Glini i Dvoru na Uni. U Općoj bolnici u Puli (Medicinski centar Pula od 1961) od 1949. radio na Internom odjelu te vodio Odjel za zarazne bolesti od 1957. do umirovljenja 1988; pod njegovim je vodstvom izgrađena nova zgrada Odjela i osnovana toksikološka ambulanta, a 1982. potaknuo je osnivanje znanstvene jedinice, koja je postala nastavnom bazom riječkoga Medicinskoga fakulteta. Epidemiolog SZO u Šri Lanki 1959–60. Na zagrebačkom Medicinskom fakultetu habilitirao se za docenta 1964, bio izvanredni profesor od 1975. i redoviti od 1981; redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Rijeci od 1985. Gostujući predavač na Sveučilištu Harvard (1960, 1966) i u Tropskom institutu u Baselu (1968). Proučavao je regionalnu patologiju Istre i suzbijao tamošnje epidemije (trbušni tifus, Q-groznica, hepatitis, salmoneloza, botulizam), a napose se bavio otrovnim životinjama i biljkama te turističkom medicinom. Njegov je tim prvi u Europi pripravio serum protiv otrova pauka crne udovice (1951) i riba paukovka (1963). Objavljivao je u časopisima Liječnički vjesnik (1949, 1951, 1954, 1962, 1964, 1968, 1970, 1972, 1977, 1984,1986, 1988), Acta tropica (Basel 1951, 1953, 1957, 1968, 1973), Higijena (Beograd 1952–53, 1960), Zdravstvene novine (1953, 1962), Bulletin of the World Health Organization (Ženeva 1954), Medizinische Klinik (München—Berlin 1955,1957–58, 1964, 1969), Ceylon Medical Journal (Colombo 1960, 1962), Journal of Tropical Medicine and Hygiene (London 1963, 1965), Toxicon (Oxford 1963–65, 1967–68, 1975–76, 1979, 1982), Medicina (1966, 1968, 1970–71, 1973–75, 1977, 1979, 1985–86), Rad JAZU (1966), Medicinar (1968), Medica Jadertina (1970, 1972, 1984), Pomorski zbornik (1970, 1972, 1985), Zeitschrift für Kreislaufforschung (Darmstadt 1970, 1972), Pomorska medicina (1975, 1979,1983, 1987), Zdravstvo (1975), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1977, 1980, 1982), Lekársky obzor (Bratislava 1978), Periodicum biologorum (1978) i American Journal of Tropical Medicine and Hygiene (Baltimore 1983) te u zbornicima skupova, osobito u zbornicima zdravstva u Puli i Istri (Pula 1969, 1973, 1978, 1982, 1989; urednik) i izdanju Dani primarne zdravstvene zaštite (Labin 1983–1988; urednik). Autor je knjižice Turizam i bolest (Zagreb 1971), knjiga Životinje otrovnice i otrovne životinje Jadranskog mora (1975), Araneism (1979), Naše otrovne životinje i bilje (1986) i Crna udovica ipak nije bauk (1988), suradnik u izdanjima Venomous Animals and Their Venoms, 3 (New York—London 1971), Arthropod Venoms (Berlin—Heidelberg—New York 1978), Specijalna klinička infektologija (Zagreb 1985), Ecophysiology of Spiders (Berlin—Heidelberg 1987), Marine Toxins and Venoms (New York 1988), Priručnik turističke medicine (Pula 1993) i Bacterial Toxins and Virulence Factors in Disease (New York 1995) te u Medicinskoj enciklopediji i Medicinskom leksikonu LZ. Predsjedao 1956–58. podružnicom Zbora liječnika u Puli, pri kojem je 1971. osnovao te vodio Sekciju za turističku i pomorsku medicinu (Sekcija za medicinu turizma od 1987). Bio suosnivač Međunarodnoga toksikološkoga društva u Los Angelesu 1964. Dopisni član JAZU od 1986. Dobio nagrade »Mijo Mirković« 1968. i grada Pule 1982.