MAREVIĆ, Jozo

MAREVIĆ, Jozo, leksikograf, prevoditelj i publicist (Bagalovići kraj Metkovića, 25. IV. 1940 — Zagreb, 11. IV. 2021). Klasičnu gimnaziju završio u Dubrovniku 1960. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao 1966. njemački i latinski jezik s književnostima, na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu doktorirao 1988. tezom Sistemski pristup izgradnji poslovno-didaktičkog centra i optimalne mogućnosti primjene obrazovne tehnologije i didaktičke komunikacije (prerađeno tiskano 1989). Radio u osnovnoj školi u Kuli Norinskoj 1963–65. i srednjoj školi u Novskoj do 1971. te od 1972. u Zagrebu u Školskoj knjizi, gdje je vodio marketing do 1992. i bio glavni urednik društveno-humanističkih izdanja do umirovljenja 1997. U suradnji sastavio Latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski školski rječnik (1991), a samostalno dvodijelno strukturiran (opći leksik i vlastita imena) Hrvatsko-latinski rječnik (1994). Glavni su mu leksikografski prinosi Hrvatsko-latinski enciklopedijski rječnik (1997, Državna nagrada za znanost i Nagrada »Mate Ujević«) i, u suradnji, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik (2000, Nagrada Dubrovačko-neretvanske županije 2001); izrađeni na korpusu latinske jezične baštine od pretklasičnoga doba do novovjekovlja (crpena među ostalim iz najstarijih isprava, statuta i povelja te zapisnika Hrvatskoga sabora), s više od 400 000 natuknica, mnogobrojnim podnatuknicama i sintagmama te dotad najpotpunijim popisom hrvatskoga leksika, uključujući nestandardnu sastavnicu, vrijedan su prinos osuvremenjivanju opisa obaju jezika, dopuna stoljetne leksikografske tradicije te pokazatelj prepletenosti hrvatske i zapadnoeuropske pismenosti. Član uredništva i suradnik za latinski jezik u Osmojezičnom enciklopedijskom rječniku LZ 2004–10, sastavio i Osmojezični medicinski enciklopedijski rječnik (2015), s latinskim medicinskim terminima prevedenima na engleski, francuski, njemački, španjolski, talijanski, hrvatski i esperanto, koncepcijom i opsegom jedinstven u hrvatskoj leksikografiji. U zbirci Riznica latinskog jezika (Zagreb 1997) skupio zagonetke i prigodne natpise na latinskom jeziku i preveo ih na hrvatski, a u djelu Latinski zauvijek (Velika Gorica 2002) preveo izbor latinskih izrjeka, među njima i iz hrvatskoga latiniteta. Preveo s latinskoga spis I. Đurđevića Sveti Pavao apostol brodolomac (Zagreb 2008) i izbor djela L. Vladmirovića (Velika Gorica 2011; suurednik). Filološke i povijesne članke objavio u izdanjima Latinitet u Europi (Rijeka 2006), Fra Luka Vladmirović i Neretva (Opuzen—Zagreb 2008), Brodolom svetog Pavla u vodama hrvatskog otoka Mljeta (Dubrovnik 2009), Hrvatski neretvanski zbornik (2009), Znanstveni skup o Jurju Habdeliću (Velika Gorica 2009) i Gjuro Szabo u hrvatskoj kulturi (Velika Gorica 2010; urednik). Pisao i o nastavnoj tehnologiji, pedagoškom marketingu i izdavaštvu (Školske novine, 1968, 1980, 1987; Andragogija, 1981; Pedagoški rad, 1981; Roditelji i škola, 1981; Informatologia Yugoslavica, 1982; Matematiko, instruado de matematiko kaj de komputotekniko, Budimpešta 1982; Pogledi, 1982; Voĉo, 1983; Naša knjiga, 1984, 1987; Strategiaj demandoj de la Esperanto-komunumo, Varšava 1985; Matica, 1987–88; Odjek, 1987; Vjesnik, 1987). Uredio zbornike U Bleiburgu iskra (Zagreb 1993), Od Bleiburga do naših dana (Zagreb 1994) i 50 godina Bleiburga (Zagreb 1995). Suosnivač esperantskoga društva u Novskoj (1969), Novljanskoga akademskoga društva (2009, predsjednik do 2013) i Esperantske sekcije Udruge za ruski jezik i kulturu u Zagrebu (2013).