MARGETIĆ, Lujo

MARGETIĆ, Lujo, pravnik i povjesničar (Donja Stubica, 18. X. 1920 — Rijeka, 17. V. 2010). U Zagrebu 1939. završio klasičnu gimnaziju i 1945. studij na Pravnom fakultetu, na kojem je doktorirao temeljem rigoroza 1946. Partizanima se priključio 1943. Radio od 1945. u Ministarstvu industrije i rudarstva NRH u Zagrebu, u Rijeci od 1949. u gradskoj upravi, od 1956. u poduzeću Elektroprimorje te na Pravnom fakultetu kao izvanredni profesor od 1976. i redoviti od 1981. do umirovljenja 1989; professor emeritus 1996. U opsežnu je opusu obradio mnogobrojne pravnopovijesne i povijesne teme, najviše iz hrvatskoga srednjovjekovlja. Isprva se bavio starogrčkom pravnom poviješću (Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, ZPFZ, 1962; Živa antika, Skoplje 1962, 1964, 1971, 1973; Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1964; Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu. Beograd 1966; Glas SANU, Beograd 1967), poslije i poviješću rimskoga prava (Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1973, 1979; Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 1975; ZPFZ, 1975,1981, 1985, 1987, 1999, 2002; Atti. Centro di ricerche storiche Rovigno, AR, 1979; Živa antika, 1979; Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1985, 1989; Croatian Critical Law Review, 1997; Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, ZPFR, 2006, urednik 1983–88; Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača o 1700. obljetnici postojanja. Split 2009). U središnjem dijelu opusa raspravljao je o srednjovjekovnom pravu te mnogim pravno-političkim srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim temama iz Istre i Hrvatskoga primorja, surađujući u izdanjima Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (1970–73, 1978; Vjesnik Historijskog arhiva Rijeka, 1990; Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, 1994; Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 2000, 2002), Krčki zbornik (1971–72, 1976), Jadranski zbornik (1972, 1976–81), Radovi Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest (1973, 1992), Dometi (1974, 1984, 1988, 1993), Istra (1977, 1979, 1983), Živa antika (1977, 1982–83), Historijski zbornik (HZ; 1978–79), Jugoslovenski istorijski časopis (Beograd 1978), AR (1980, 1985, 1989–90), Starine (1980, 1987), Praputnjak (Praputnjak 1981), ZPFR (1983, 1987–89, 1994, 2003), Liburnijske teme (1987, 1994), Rad JAZU (HAZU) (1987, 1989, 2002), Rapski zbornik (Zagreb 1987), Buzetski zbornik (1988), Grobnički zbornik (1988, 1992, 1994, 1996, 2004, 2006), Revue des études byzantines (Pariz 1988), Croatica Christiana periodica (1990, 1992, 2002), Storia di Venezia (Rim 1992), Vjesnik Istarskog arhiva (1994), Sveti Vid (1999, 2001, 2004–08), Riječki teološki časopis (2002), Mošćenički zbornik (2004) i Zbornik društva za povjesnicu Klana (2011). Istodobno istraživao i objavljivao tamošnje povijesne normativne akte (Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 1977, 1988, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, 1993, 1996, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 2008; Jadranski zbornik, 1979–82; AR, 1981–82, 2001; Senjski zbornik, 1987–88; Krčki zbornik, 1988; Pazinski memorijal, 1988; Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, RZPZ, 1994–95; ZPFR, 1996; Fontes, 1997; Zbornik Kastavštine, 2000; Rad HAZU, 2001; Raukarov zbornik. Zagreb 2005), neke prevevši, kritički priredivši i poprativši komentarima: među ostalim s P. Strčićem Senjski statut iz 1388 (Senjski zbornik, 1985–87), Krčki (vrbanski) statut iz 1388 (Krk 1988; pretisak Krk—Zagreb 2008) i Statut rapske komune iz 14. stoljeća (Rab—Rijeka 2004), s M. Mogušem Zakon trsatski (Rijeka 1991), a samostalno Vinodolski zakon (Novi Vinodolski—Zagreb—Rijeka 1987, 1989², Rijeka 1998, 2008²; engl. prijevod Čakovec 1983; glagoljicom Zagreb 1995), Koperski statut (porečko-puljski rukopis) (Kopar 1991), Statut koprskega komuna iz leta 1423 z dodatki do leta 1668 (Kopar—Rovinj 1993), Grobničke urbare (Rijeka 1995), Veprinačke sudske zapisnike XVI. i XVII. stoljeća (Opatija 1997), Lo Statuto d’Arbe (AR, 2000), Srednjovjekovne zakone i opće akte na Kvarneru (1–3. Rijeka 2006–2007; jednosveščano izd. Zagreb—Rijeka 2012) i Statut grada Bala (Rijeka 2007). Bavio se i srednjovjekovnom pravnom i društvenom prošlošću širega istočnojadranskoga područja, napose obalnih gradova, katkad u svezi s nasljeđem rimskoga i bizantskoga prava, o čem je pisao u izdanjima ZPFZ (1972, 1983, 1991, 1997), Starine (1975), Zbornik radova Vizantološkog instituta (Beograd 1975, 1978), HZ (1976–77, 1982, 1996), Akten. XVI. internationaler Byzantinistenkongress (Beč 1981), ZPFR (1986, 2007), Annales de l’Institut français de Zagreb (1987), Rad HAZU (1993, 1996–97), RZPZ (1997, 2004) i Toma Arhiđakon i njegovo doba (Split 2004). Javljao se i temama iz prava te povijesti srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije (HZ, 1971–72; Zbornik radova Vizantološkog instituta, 1976; AR, 1983–84; Starine, 1984; Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1984; Rad HAZU, 1992; Arhivski vjesnik, 1994; ZPFZ, 1995–96, 2003, 2005–06; Krbavska bitka i njezine posljedice. Zagreb 1997; ZPFR, 2004–05; Archaeologia Adriatica, 2008). Uz pregled glavnih izvora, spoznaje je skupio u pravnopovijesnim pregledima (Srednjovjekovno hrvatsko pravo, 1983; Hrvatsko srednjovjekovno pravo, 1990; Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, 1996; Srednjovjekovno hrvatsko pravo, 1997), obradivši stvarno, obiteljsko, nasljedno i obvezno pravo. Nekim raspravama dao je osobit, katkad i ključan prinos; ističu se one o plemstvu »dvanaest hrvatskih plemena« (HZ, 1970–71), službi egzaminatora (Starine, 1971), »javnoj vjeri« (Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1973) te srednjovjekovnom Zagrebu (HZ, 1986, 1992; ZPFZ, 1992, 2007; Croatica Christiana periodica, 1993–94, 2000; Zagrebački Gradec 1242–1850. Zagreb 1994; Rad HAZU, 1995; Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094–1994. Zagreb 1995; Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2002). Najveću je pozornost privukao njegov rad na ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti, s »prevratničkom« tezom o doseljenju Hrvata potkraj VIII. st. (Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 1977; HZ, 1985, 1988; Zgodovinski časopis, Ljubljana 1988; Rad JAZU / HAZU, 1990, 2002, 2005; RZPZ, 1994, 2001; Etnogeneza Hrvata. Zagreb 1995; Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1995), povezan s drugim raspravama o dobu domaćih vladara (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1980, 1998; Zbornik radova Vizantološkog instituta, 1980, 1982, 1991; Studi veneziani, Pisa 1981; Jadranski zbornik, 1982–85; Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1982, 1993; HZ, 1983, 1986–89, 1994; ZPFR, 1984–85, 1995, 2001; Studi medievali, Spoleto 1988; ZPFZ, 1990, 1993, 2000; RZPZ, 1995; Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1996; Spomenica Ljube Bobana. Zagreb 1996; Zvonimir, kralj hrvatski. Zagreb 1997; Croatica Christiana periodica, 1997–98, 2000–02, 2007; Hrvatska i Europa, 1–2. Zagreb 1997–2000; Tisuću godina prvoga spomena ribarstva u Hrvata. Zagreb—Split 1997; Rad HAZU, 2000, 2003–04; Starine, 2000, 2004–05). Glavne je radove, neke i dopunjene, skupio u tematskim zbirkama Iz vinodolske prošlosti (1980), Histrica et Adriatica (1983), Rijeka, Vinodol, Istra (1990), Antika i srednji vijek (1995), Istra i Kvarner (1996), Iz ranije hrvatske povijesti (1997), Hrvatska i Crkva u srednjem vijeku (2000), Zagreb i Slavonija (2000), Dolazak Hrvata (2001) i O etnogenezi Hrvata i Slavena (2007). Samostalno i u suradnji objavio je više skripata te udžbenike iz rimskoga prava (1980), opće (1983, 1998) i nacionalne povijesti države i prava (1988; izvadci i u studijskom gradivu Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu. Zagreb 2005, 2006²). Prilozi su mu tiskani i u Enciklopediji Jugoslavije LZ, posmrtno u Bertošinu zborniku (Pula—Pazin 2013) i Leksikonu hrvatskoga srednjovjekovlja (Zagreb 2017). Napisao mnogobrojne osvrte i prikaze, popularne te novinske članke. — Svojstvenim argumentacijskim postupkom – oštroumnom analizom i tumačenjem izvora s naglaskom na normativnim okvirima – propitivao je i napuštao historiografske narative i metodološke pristupe, nekima od rezultata trajno izmijenivši poimanje prošlosti. Pristup mu je razumijevao analitičko suočavanje sa zaključcima povjesničara, pa je s mnogima i polemizirao (Prikazi i diskusije, 2002). Osim priređivanjem izvora i pisanjem udžbenika, pravnu je povijest zadužio postavljanjem interpretativne rešetke pravnih područja; bez obzira na zastarjelost njegova dominantno egzegetskoga pristupa, sustavnom obradbom pravnih grana na temelju normativnih zbirka i uzimanjem u obzir rezultata klasične literature disciplini je dao korisnu i pouzdanu podlogu. Napuštanje istraživanja prošlosti poglavito kroza socijalne strukture te istraživački pomak prema kulturnoj i intelektualnoj povijesti pridonijeli su uočavanju prenaglašenoga isticanja normativnosti u nekim njegovim zaključcima, pri čem se katkad izgubila kompleksnost prošle zbilje. Unatoč tomu, njegov je prinos hrvatskoj medievistici, napose tumačenju izvora, izniman. Premda mu je dio zaključaka odbačen, mnogi još iščekuju provjeru, pa mu opus zasad nije primjereno vrjednovan. Bio je redoviti član HAZU od 1991. Počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci dodijeljen mu je 1995. Dobio nagrade za životno djelo – grada Rijeke 1992. i državnu 1997. Knjige iz njegove ostavštine zasebna su zbirka u Knjižnici Pravnoga fakulteta u Rijeci.