MARGITIĆ, Lela (Ljerka), glumica (Krasica kraj Bakra, 28. VII. 1941). Nećakinja glumice Ljubice Mikuličić. Gimnaziju završila u Rijeci 1960. te diplomirala na ADU u Zagrebu 1964. Isprva plesala balet u riječkom Pionirskom kazalištu. Debitirala 1963. ulogom Lois Lane u mjuziklu Poljubi me, Kato C. Portera u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, gdje je angažirana 1964–66. te od 1969. do umirovljenja 2003. Slobodna umjetnica 1966–67, članica Zagrebačkoga kazališta mladih 1967–68. Glumačko, pjevačko i plesno umijeće spojila je u glazbeno-scenskom repertoaru matičnoga kazališta, istaknuvši se kao Katie Brown (S. Fain, Ljubimica Divljeg zapada, 1963), Slatka Irma (A. Breffort, 1965), Hodel (J. Stein i J. Bock, Guslač na krovu, 1970), Petrunjela (M. Držić, M. Fotez, S. Stražičić i Đ. Jusić, Dundo Maroje ’72, 1972), Charmy Make Love (N. Škrabe, B. Senker, T. Mujičić i S. Kalogjera, O’Kaj, 1974), Keti (M. Grgić i A. Kabiljo, Dlakav život, 1976), Podzemna Jenny (B. Brecht i K. Weill, Opera za tri pare, 1984) i Karen Richards (C. Strouse, Betty Comden i A. Green, Aplauz, 1985) te bravuroznim minijaturama Jaffe (E. Kishon, I. Kušan i Kabiljo, Vjenčani list, 1986) i Keke (V. Barešić, Priča s južne strane, 1997). Uspjelo interpretirala i Sophie u kabaretu Kavana »Torso« Škrabe, Senkera i Mujičića (1978) u Teatru &TD. U suvremenim komedijama često je nastupala u ulogama »malograđanskih pričalica, blaziranih supruga i nametljivih susjeda« (G. Ostović) – kao Eleonor (E. O’Neill, Zauvijek sjedinjeni, 1966), Fiona Foster i Pavica (A. Ayckbourn, Kako voli druga strana, 1979, i Od kreveta do kreveta, 1997), Grgićeve Vera (Sasvim mala razdaljina, 1980),Elvira (Probudi se Kato, 1983) i Ela (Ne daj se, Njofra!, 1995) te Belinda Blair (M. Frayn, Kaos u kulisama, 1989) u »Komediji«, kao Fanny Medwick i Edna Edison (N. Simon, U tvom ili mom stanu, 1987, i Zatočenik Druge avenije, 1993) te Justinova majka (Ayckbourn, Dame u nevolji, 2004) u Teatru u gostima. U klasičnom dramskom repertoaru istaknula se kao Vila (Držić, Grižula iliti Plakir, 1967) na Dubrovačkim ljetnim igrama (DLJI), Bélina (Molière, Umišljeni bolesnik, 1985) te Gospođa, Baba i Dragna (N. Nalješković, Komedije, 1987) u zagrebačkom Akademskom kazalištu, Viola (W. Shakespeare, Na Tri kralja ili Kako hoćete) na DLJI (1964), u »Komediji« (1971) i Dramskom kazalištu »Gavella« (1978), Dorine (Molière, Tartuffe, 1991) u HNK u Zagrebu te Atena (Eshil, Orestija, 1989) nafestivalu Prologomena u Puli, u realističkom i modernom pak repertoaru kao Jelka (I. Vojnović, Na taraci, 1965) na DLJI, Kradljivka (J. Genet, Balkon, 1966) i Mama (I. Vidić, Bakino srce, 1999) u Teatru &TD, Bertha (H. Ibsen, Hedda Gabler, 1985) u Akademskom kazalištu, Supruga (I. Bakmaz, Ozračje, 1987) u Zagrebačkom kazalištu mladih, Kate Osbourne (M. McDonagh, Krivi Billy s Inishmaana, 2005) u Gradskom kazalištu Požega, Rakel (I. Bergman, Nakon probe, 2010) s Glumačkom družinom »Histrion« teStara Manki (Mani Gotovac, Pričaj mi o Gorkome, HNK u Varaždinu i Planet Art, 2012). Osobitu je popularnost stekla vrhunskom kreacijom u Stilskim vježbama R. Queneaua (od 1970. Teatar &TD, od 2007. Planet Art), prikazujući minucioznim glumačkim preobrazbama, istančanom verbalnom komikom i decentnim karikiranjem, u paru s P. Kvrgićem, niz različitih likova u istoj situaciji. Nastupala u radijskim dramama (P. Claudel, Brecht, M. Begović, F. M. Dostojevski, L. Pirandello, S. Beckett, A. Artaud) i u emisiji Poezija naglas (Radio-Zagreb, od 1970-ih), bila voditeljica na RTV Zagreb odn. HTV u zabavnom (Studio C, 1971–72) i obrazovnom programu (Matematika i umjetnost, 1977; Živjeti zajedno, 1988–91). Igrala u TV dramama (Z. Bajsić, Osuda inženjera Meglara, 1965;D. Marušić, Djeca iz susjedstva, 1968;M. Fanelli, Samac, 1976) i serijama (Fanelli, Punom parom, 1978, i Prizori iz obiteljskog života, 1979; K. Golik, Inspektor Vinko, 1984–85; I. Filaković i Z. Margetić, Obiteljska stvar, 1998; Vlatka Vorkapić, Kad zvoni?, 2005) te na filmu (Golik, Ljubica, 1978; P. Krelja, Godišnja doba, 1979, Vlakom prema jugu, 1981, i Ispod crte, 2003; T. Radić, Luka, 1992). Nastupila na festivalu zabavne glazbe Zagreb ’64. i ’69. S Ladom Kos održavala glazbeno-poetske recitale (Vesna Parun, U čast darkerke Djevice Orleanske, 1988; Igračka vjetrova, 1990, kaseta, Best Music, 1994), snimala uglazbljene stihove te radijske adaptacije priča za djecu i bajka. Na Gumbekovim danima 2018. nagrađena za izniman prinos oživljavanju kabareta.
LIT.: A. Pavek-Gračan: Spajajući život s glumom. Glas Istre, 43(1986) 25. VII, str. 7. — (Razgovori): Ž. Slunjski, Vjesnik, 55(1994) 16. IX, str. 25. — R. Dragojević, Sušačka revija, 10(2002) 38/39, str. 61–65. — M. Đaković, Vjesnik, 69(2008) 12–13. I, str. 33. — R. Lacko, Večernji list, 48(2008) 20. I, str. 18. — T. Pacek, Ibid., 53(2013) 25. I, Pr., str. 18–19. — S. Pavić, Novi list, 72(2018) 28. I, str. 18–19. — D. Vrgoč (D. V.): Trideset godina »Stilskih vježbi«. Vjesnik, 59(1998) 21. I, str. 17.— G. Ostović: Lela Margitić. U: Portret umjetnika u drami – IV. Zagreb 2000, 123–135. — Teatar u gostima. 30 godina putujućega kazališta 1974–2004. Zagreb 2004. —Stilske vježbe – 40 godina. Zagreb 2008, 30–37. — Z. Duka: 50 godina još uvijek mladih Stilskih vježbi. Novi list, 72(2018) 25. IV, str. 51. — B. Radović: 50 godina Stilskih vježbi. Večernji list, 59(2018) 24. I, str. 28–29.
Drita Maroshi (2021)
