MARIANI, Petar (Marianović, Marianus, Mariany, Marianyus, Marijani; Petrus), biskup (Rijeka, 9. I. 1605 — Rijeka, 30. VI. 1665). Gimnaziju završio u isusovaca u Zagrebu, potom u Beču postignuo magisterij iz filozofije 1633. i bakalaureat iz teologije 1636; 1632–33. bio predstojnik Društva Blažene Djevice Marije na nebo uznesene. Za svećenika zaređen 1635, ubrzo je imenovan senjskim kanonikom i apostolskim notarom. Veszprémski biskup imenovao ga je kanonikom lektorom i prepozitom crkve u mjestu Hánta 1636, győrski kanonikom kantorom i prepozitom crkve sv. Alberta 1638. Senjski i modruški ili krbavski biskup od 1644. Zauzimao se za obnovu trsatskoga svetišta nakon požara i proširenje crkve (radovi započeli 1644), samostanu ostavio knjižnicu i srebrni umivaonik. Upravitelja dobara Nikole VIII. Zrinskoga F. Cosmija optužio je 1646. zbog napuštanja svećeničke službe i sablažnjiva ponašanja u laičkoj, tražeći kažnjavanje, zbog čega se sukobio sa Zrinskim, pod čijim se pritiskom morao povući iz službe. Dobio 1647. naslov srijemskoga biskupa i nastanio se u Trnavi, a 1652. vratio se na biskupsku službu u Senj. Zamjenjivao je isusovačkoga provincijala u pregovorima s Kastavcima 1653, kanonicima u Bakru naredio da se brinu za kleričku školu, a svim svećenicima da nauče i latinski te na njem poučavaju. Zbog toga su ga glagoljaši optužili da želi ukinuti staroslavensku liturgiju, pa se morao braniti pred papom (njegovo pismo iz 1654. tiskano u: Senjsko-modruška ili Krbavska biskupija. Zagreb 2003), a zbog toga je sukoba vjerojatno morao opet napustiti Biskupiju. Nastanivši se u Rijeci, na molbu pulskoga biskupa A. Marcella, pratio vizitatora te biskupije 1658–59, dijelio svete redove i posvećivao crkve. Nosio je naslov kraljevskoga savjetnika. Pokopan u crkvi na Trsatu. Njegov portret nepoznatoga autora čuva se u Sakralnoj baštini Senj (Stalna izložba crkvene umjetnosti), bakrorez E. Widemanna (1652) u HPM.
LIT.: Saeculum Marianum sodalitatis B. Mariae Virginis in coelum assumptae. Viennae 1678, 206. — D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 140–145. — I. Katona: Historia critica regum Hungariae. Stirpis Austriacae, 13. Budae 1794, 364, 502, 554, 558–559, 643, 676, 714, 720–724, 752, 754. — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 7. Venetiis 1817, 567–568. — M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 45, 56, 108–110, 120, 154, 175, 291, 297–299, 310, 373–382, 452. — A. Theiner: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 2. Zagrabiae 1875. — R. Lopašić: Spomenici Tržačkih Frankopana. Starine, 1892, 25, str. 266–269, 273, 275–276, 279. — V. Klaić: Banovanje kneza Nikole Frankopana Tržačkoga (1617–1622). Rad JAZU, 1916, 211, str. 249–250, 258, 260. — A. Rački: Prilozi k povijesti grada Sušaka. Sušak 1947, 100, 125, 132, 201, 217. — I. Lentić: Portreti senjsko-modruških biskupa u biskupskoj palači u Senju od XVII. do XIX. stoljeća. Senjski zbornik, 5(1971–73) str. 187–188. — P. Cvekan: Trsatsko svetište Majke Milosti i franjevci njeni čuvari. Trsat 1985, 114–115, 168, 220. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 2–3. Zagreb 1987–2005. — J. Burić: Biskupije Senjska i Modruška u XVIII. stoljeću. Gospić—Zagreb 2002. — M. Bogović: Povijest biskupija Senjske i Modruške ili Krbavske. U: Senjsko-modruška ili Krbavska biskupija. Zagreb 2003, 56, 61–62, 93, 95, 99. — Dalle parti arciducali e sotto San Marco. Rijeka 2003, passim. — M. Bregovac Pisk: Portreti u Zbirci grafika Hrvatskog povijesnog muzeja (katalog zbirke). Zagreb 2008. — M. Matasović: Svećenici između latinskog i hrvatskog jezika (17–19. st.). U: Jezična politika i jezična stvarnost. Zagreb 2009, 51–60.
Ivan Armanda (2021)
