MARIĆ, August (Marich de Ács), general (Goražde, 25. III. 1885 — Zagreb, 17. XI. 1957). Pripadnik plemićke obitelji iz Varaždinske županije. Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu završio 1904, Ratnu školu u Beču 1912. Od 1904. poručnik i od 1909. natporučnik u braşovskoj 2. husarskoj pukovniji, od 1912. glavnostožerni časnik u 14. konjaničkoj brigadi u Rzeszówu, potom u 16. konjaničkoj brigadi u Požunu. Za I. svjetskoga rata (glavnostožerni satnik od 1914) u zapovjedništvima austrougarskih odn. njemačkih divizija, zborova i armija na istočnom bojištu, u onome 18. pješačke divizije na jugozapadnom bojištu 1918. Od studenoga te godine u Odjelu za narodnu obranu NV SHS, neko vrijeme u 53. pješačkoj odn. Zagrebačkoj pješačkoj pukovniji Narodne vojske SHS, potom u vojsci Kraljevstva i Kraljevine SHS odn. Jugoslavije (bojnik od 1920, potpukovnik od 1924), dijelom u postrojbama na granici s Albanijom, dijelom u stožerima divizija i armija te njihovih oblasti; promaknut u brigadnoga generala 1936, bio v. d. načelnika odjela u Inspekciji zemaljske obrane u Beogradu, od 1939. pomoćnik zapovjednika i od 1940. zapovjednik Savske divizijske oblasti u Zagrebu (od prosinca divizijski general, u tisku istican kao prvi Hrvat u tom činu). Nakon njemačkoga napada u travnju 1941. zarobljen. Ubrzo imenovan zapovjednikom Savskoga divizijskoga područja NDH; smijenjen 17. travnja, bio je na raspolaganju do lipnja, kad je kao general-poručnik (podmaršal) imenovan glavarom Glavnoga stožera vojskovođe (od kolovoza Glavni stožer domobranstva), na kojem je položaju, među ostalim, u kolovozu tražio da se usporedno s vojnim mjerama protiv ustanika na granici Bosne, Like i Dalmacije (uključujući uporabu njemačkoga zrakoplovstva) prekinu ustaške i druge samovoljne akcije te nerazmjerne represalije protiv Srba, za koje je držao da potiču pobunu. U listopadu na vlastitu molbu razriješen, po nalogu S. Kvaternika u prosincu mu je zbog navodnih zloporaba oduzet čin te je na poč. 1942. pritvoren (optuživan za pomaganje neprijatelju, pa i opći neuspjeh protiv ustanika) i u prosincu – rehabilitiran zauzimanjem E. Glaisea von Horstenaua – umirovljen. S M. Lorkovićem u svibnju 1941. potpisao ugovor o razgraničenju između NDH i Njemačke, bio imenovan predsjednikom povjerenstva za provedbu (lipanj) te povjerenstva za razgraničenje s Italijom (srpanj). Od 1943. do kraja rata činovnik u Petroleju d. d., pritvoren 1944 (sumnja na uključenost u nastojanja Lorkovića i A. Vokića) te 1945. od novih vlasti, koje su mu ipak priznale status suradnika partizanskoga pokreta. Svjedok tužiteljstva na suđenju Kvaterniku i drugim dužnosnicima NDH u Zagrebu 1947. Pisao o Španjolskom građanskom ratu (Ratnik, Beograd 1938–39). Osobni mu se fond čuva u HDA.
LIT.: Schematismus für das kaiserliche und königliche Heer und für die kaiserliche und königliche Kriegsmarine. Wien 1904–1914. — B. Krizman: Pavelić između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1980. — N. Scotti: Pokušaji primjene Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. Zadarska smotra, 42(1993) 6, str. 68. — M. Bjelajac: Jugoslovensko iskustvo sa multietničkom armijom 1918–1991. Beograd 1999, 43, 118–123, 127–133, 135, 137–152, 154–156, 158, 163–168. — N. Barić: General August Marić: životopis jednoga hrvatskog časnika. Časopis za suvremenu povijest, 33(2001) 2, str. 355–385. — Isti: Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske 1941–1945. Zagreb 2003. — Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918–1919. Zagreb 2008. — E. Glaise von Horstenau: Zapisi iz NDH. Zagreb 2013. — V. Velebit: Moj život. Zagreb 2017.
Marko Pustaj (2021)
