MARIČIĆ, Josip, glumac (Šarengrad, 27. III. 1884 — Zagreb, 1. VII. 1959). Trgovački pomoćnik. Od 1903. glumio u družinama P. Ćirića i F. Iličića, potom 1908–20. bio angažiran u osječkom kazalištu, gdje je zapažen u ulogama od heroja i ljubavnika do karakternih i povijesnih likova klasičnoga i suvremenoga repertoara (Gregorijanec, A. Šenoa i Đ. Prejac, Seljačka buna, 1908; Kralj Herod, L. N. Andrejev, Ignis sanat, 1910; Kralj i Mercuzio, W. Shakespeare, Hamlet, 1911, i Romeo i Julija, 1912; Beg Pintorović, M. Ogrizović, Hasanaginica, 1913; Raskoljnikov, L. G. Birinski i F. M. Dostojevski, 1916; Načelnik, N. V. Gogolj, Revizor, 1917), a nastupao je i kao pjevač (Alapić, I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, 1908). Na poziv N. Andrića 1920. prešao u HNK u Zagrebu i ondje djelovao do umirovljenja 1953. U stranom repertoaru istaknuo se kao Sir Patrick (G. B. Shaw, Liječnik u dilemi, 1921), Krogstad (H. Ibsen, Nora, 1921), Streckmann (G. Hauptmann, Roza Bernd, 1923), Kapetan (A. Strindberg, Otac, 1924), Ficsur (F. Molnár, Liliom, 1925), Ma (Klabund, U krugu kredom, 1927), George Dandin (Molière, George Dandin ili Veliki kraljevski divertissement u Versaillesu, 1928), Sanjin (M. P. Arcibašev iM. Begović, 1929) i Werner (G. E. Lessing, Minna von Barnhelm, 1943). U predstavama domaćega repertoara ostvario različite karakterne tipove, zapaženo utjelovivši likove snažnih slavonskih i ličkih seljaka, osobito pak Gušu Rigalina (J. Kosor, Požar strasti, 1923), Božu (J. Ivakić, Majstorica Ruža, 1924), Baš Čelika (Đ. Dimović, 1925), Stjepka Gregorijanca (Šenoa i M. Dežman, Zlatarevo zlato, 1926), Rasa (T. Strozzi, Kameleoni, 1940), Marka (Zlata Kolarić Kišur, Povratak, 1940), Blažića (M. Budak i Strozzi, Ognjište, 1941), Smail-agu Čengića (A. Muradbegović, Husein-beg Gradaščević, 1942), Juru Breškovića (F. Marušić Davidović, Vilenik, 1943), Petra Krupića (Šenoa i V. Rabadan, Zlatarevo zlato, 1944), Franju Tahija (M. Bogović, Matija Gubec, 1945) i Hasanagu (Ogrizović, Hasanaginica, 1953, redatelj). Uspjelo igrao u komedijama B. Nušića (Aćim, Protekcija, 1933, redatelj; Stanojlo, Beograd nekad i sad, 1933; Agaton, Ožalošćena porodica, 1934, 1946) te u zagrebačkim kabaretima 1921–26 (Klub-Kabaret, Kabaret-Kasino, Grabancijaš). Režirao u Osijeku (V. Sardou, Dobri prijatelji, 1915; C.-M. Hennequin i G. Duval, Domišljati Anatol, 1915) i Zagrebu (P. Petrović Pecija, Vragolije, 1924, i Suza, 1926; R. Filipović, Pauk, 1951), narodnim kazalištima u Rijeci i Bjelovaru (Ožalošćena porodica, 1946, 1952) te u Karlovačkom kazalištu (Mirjana Matić-Halle, Teške sjene, 1952; Ogrizović, Vučina, 1955). Jedan od najboljih realističkih glumaca svojega doba, često je ostvarivao pregnantne minijature u malim ulogama. Odigrao više od 1000 uloga u 8000 nastupa. Glumio i na filmu (Strozzi, Dvorovi u samoći, 1925; B. Marjanović, Zastava, 1949) te u radijskim dramama. Predsjednik Društva hrvatskih kazališnih umjetnika 1941–42.
LIT.: I. Krnic: Andrejev, Ignis sanat. Die Drau, 43(1910) 10. I, str. 2–3. — Isti: (O izvedbi Hamleta). Ibid., 44(1911) 2. XI, str. 5–6. — R. Hafner Lahorski (H-r): (O izvedbi Hasanaginice). Hrvatska obrana, 16(1917) 7. XI, str. 1–3. — V. Jurković: J. Ivakić, Majstorica Ruža. Slobodna tribuna, 4(1924) 521, str. 8–9. — J. Horvat (jh): Uspjelo Molièrovo veče. George Dandin. Jutarnji list, 17(1928) 6. II. str. 5. — (Uz obljetnice): S. Batušić (-sb-), Teater, 2(1929) 7, str. 3–9; Vjesnik, 14(1953) 1. I, str. 19. — G. Senečić, Narodni list, 9(1953) 19. IX, str. 6. — J. Horvat (jh), Jutarnji list, 18(1929) 12. IV, str. 9. — N. Fedorov (N. F.), Novine, 4(1944) 131, str. 4. — N. Fedorov: Prilog poviesti hrvatskog kazališta. Kazalištne sjene. Nedjeljne viesti, 3(1943) 66, str. 5. — (O izvedbi Vilenika): M. Hanžeković, Gospodarstvo, 3(1943) 23. XI. str. 6–7. — B. Livadić, Hrvatska revija, 17(1944) 1, str. 50–51. — V. Kovačić: Zlatarevo zlato. Nova Hrvatska, 4(1944) 11. X, str. 5. — D. Štagljar: Reminiscencije i razgovori. U: Spomen-knjiga o pedesetoj godišnjici Narodnog kazališta u Osijeku 1907–1957. Osijek 1957, 196–198. — Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969. Zagreb 1969, 481. — S. Batušić: Hrvatska pozornica. Zagreb 1978, 76, 146, 153, 190, 220. — I. Mrduljaš: Zagrebački kabaret. Zagreb 1984, 38, 50, 57, 63, 66, 85, 90, 93, 96, 154. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896–1997. Zagreb 1998. — A. Lederer: Redatelj Tito Strozzi. Zagreb 2003. — D. Mucić: Prvih četrdeset godina. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 1907–1941. Osijek 2010. — Potpunija lit.: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 16–17. Zagreb 2004.
Zdenka Hercegovac (2021)
