MARIJANOVIĆ, Stanislav

MARIJANOVIĆ, Stanislav, književni povjesničar (Kloštar Podravski, 3. III. 1935 — Osijek, 10. VI. 2019). U Osijeku u mladosti gimnastičar (Društvo za tjelesni odgoj »Partizan«) i baletan u Narodnom kazalištu (1953–56). Gimnaziju završio u Osijeku 1956, studij južnoslavenskih jezika i ruskoga s književnostima 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 1983. doktorirao tezom Generacije »Mladih« i časopis »Mladost« u pokretu i književnosti hrvatske, slovenske i srpske moderne (dokumentacijsko istraživanje). Usavršivao se iz ruskoga u Moskvi 1964. U Osijeku bio novinar u Glasu Slavonije 1961–62, gimnazijski nastavnik 1963–67, urednik lista Mala štampa 1967–68, zamjenik sekretara i sekretar Općinskoga komiteta SKH 1968–72, arhivist u Historijskom arhivu 1973–75, savjetnik za školstvo u Zajednici općina 1975–78. te na Pedagoškom fakultetu (Filozofski fakultet od 2003) predavač od 1978, viši predavač od 1979. i redoviti profesor od 1984. do umirovljenja 2005; dekan 1980–84, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera 1992–94, professor emeritus od 2006. Gostujući profesor u Gdańsku, Augsburgu, Parizu, Pforzheimu, Badenu kraj Züricha, Beču i Udinama. Trajno se zanimajući za slavonsku književnu, kazališnu i kulturnu povijest, objavio je više zapaženih radova (Benešićeva književna mladost. Revija, 1975, 3; Slavonska zavičajna književnost u: Regija – činilac integralnog razvoja. Osijek 1987; Gundulić i barokni pjesnici Slavonije u: Ključevi raja. Zagreb 1995; Reformacijski pokret i protestantska književnost u Slavoniji i Baranji za turske vladavine. Croatica, 1998, 45–46). Osobito se posvetio M. P. Katančiću (Ibid., 1978, 11–12, 1996, 42–44; Dani Hvarskog kazališta, 1995; zbornik Hrvati u Budimu i Pešti. Budimpešta 2001), priredio njegove Izabrane pjesme (Vinkovci 1994), Izbor iz djela (Zagreb 1994) i Izabrana djela (Zagreb 2014). Redovito pišući u Danima Hvarskog(a) kazališta (1978, 1986, 1988–90, 1996–2005) i Krležinim danima u Osijeku (1992–93, 1995–97, 1999–2004, 2006, 2008, 2010–14, 2016), prilozima iz »slavonistike« i, rjeđe, drugim temama surađivao i u Zadarskoj reviji (1960), Republici (1961, 1989, 2005–06), Reviji (1961–62, 1964–67, 1973, 1975, 1987, 1989; Književna revija, 1994–95, 1998–2001, 2004), Glasu Slavonije (1967, 1973–76, 1979–80, 1987–89, 1995, 1997–99) i Forumu (1996–97, 2007) te, među ostalim, u izdanjima Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkovića (Osijek 1991), Književni Osijek (Osijek 1996; priređivač), Književnost i jezik Hrvata u Mađarskoj (Pečuh 1996), Od turskog do suvremenog Osijeka (Osijek 1996), Franjo Fancev (Zagreb—Zadar 1998), Zbornik o Branku Vodniku (Zagreb 2001), Zbornik o Ivanu Milčetiću (Zagreb—Varaždin 2002), Dani Julija Benešića (Zagreb 2004), Drugi Hercigonjin zbornik (Zagreb 2005), Dnevnik čitanja jednog intelektualca (Zagreb—Podgorica 2006), Osmišljavanja (Zagreb 2006), Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera (Osijek 2008), Knjige poštujući, knjigama poštovan (Zagreb 2010), First the Kingdom of God (Osijek 2011), Između dviju domovina (Osijek—Podgorica 2011), Sanjari i znanstvenici (Osijek 2013), Zbornik o Ivi Frangešu (Zagreb 2013) i Meandrima hrvatskoga glagoljaštva (Zagreb 2016). Objavio knjige Povratak zavičajnicima (1983) i Iznovljavanja (2005), skupivši u njima i dio tiskanih radova, proširenu tezu s osobitim osvrtom na »osječki krug« moderne Fin de siècle hrvatske Moderne (1990) i monografiju Hrvatsko pjevačko društvo »Lipa« (1987). Priredio spomenicu 70 godina Učiteljske škole u Osijeku 1893–1963 (Osijek 1963), knjige Kroza smijeh i suze I. Cepelića (Vinkovci 1994), Elegije i epigrami Janusa Pannoniusa (Vinkovci 1994), Putnik bez putovnice M. Peića (Vinkovci 2000), Izbor iz djela Ž. Bertića (Vinkovci 2000) i mnoge kataloge izložba, supriredio izdanje Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta i Narodna fronta u Osijeku i kotaru Osijek 1944–1953 (Osijek 1975). Pisao predgovore i pogovore (V. Košćak, Josip Juraj Strossmayer, političar i mecena. Osijek 1990; M. Nikčević, Hrvatski i crnogorski književni obzori. Zagreb 1995; V. Rem, Ja mislim drukčije. Vinkovci 2000), prevodio s ruskoga i slovenskoga. Bio je suradnik Enciklopedije fizičke kulture i HBL LZ. Uvršten u proznu antologiju Nebo nad Osijekom (Osijek 2003). Potpisivao se i inicijalima te pseudonimom Šiko. Predsjednik osječkoga ogranka MH 1967–69. i 2001–03. Dobio nagrade »Ivan Filipović« 2004, »Josip i Ivan Kozarac« za životno djelo 2005, »Julije Benešić« 2005, »Antun Barac« 2014. te Osječko-baranjske županije za životno djelo 2006. Posvećen mu je zbornik Zavičajnik (Osijek 2005).