MARIJANOVIĆ, Stjepan (Ivan), slovničar i provincijal (Lipnica kraj Kraljeve Sutjeske, 15. I. 1794 — Sutjeska, danas Kraljeva Sutjeska, 8. III. 1848). U svojim djelima, vrelima i literaturi zabilježen i u oblicima Marjanović, Marianović, Marianovich, Marianovics i Marjanovich, kao Stipan, Stijepo i Stephanus. Franjevcima pristupio 1809. Isprva se školovao u samostanu u Sutjesci, humaniora završio u Pečuhu, filozofski studij u Baji 1814, a teološki u Stolnom Biogradu 1817, kad je i zaređen za svećenika. U Provinciji Bosni Srebrenoj bio 1821–25. učitelj novaka, 1826–29. vikar, 1836–37. i 1844–48. poglavar u Sutjesci (njegovim zauzimanjem dograđen samostan 1821–33), župnik u Varešu 1829–31, kustod 1832–35. i provincijal od 1838; braneći provincijske interese, boravio u Rimu 1840–42. te kao sudionik tzv. Barišićeve afere bio suspendiran 1843. Zanimao se za jezik te školstvo u Provinciji. Njegova slovnica s morfološkim dijelom Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae (1822) i sintaktičkim Syntaxis linguae Latinae (1823), preradba latinskih, ponajprije J. Grigelya, samostalnim izborom primjera i tumačenjem pravila vrijedan je prinos proučavanju jezika i gramatikografske tradicije u Hrvata te, promicanjem prijedlogâ A. Kujundžića, uspostavi jedinstvenoga grafijskoga sustava; najcjelovitiji je, najzanimljiviji i najkvalitetniji stariji gramatički priručnik u povijesti Bosne Srebrene (I. Pranjković, 2000). Program srednjoškolskih reforma i upute nastavnicima tiskao je u djelu Systema litterarium (1835), za osnovne škole priredio Bukvar (1836), uredio Schematismus missionariae Provinciae Bosnae Argentinae fratrum minorum observantium (Zagreb 1840). Pripisuje mu se spis Origo vicariae Bosnae (Split 1823). Rukopisna mu se glazbena zbirka Missae novissimae sanctorum čuva u sutješkom samostanu, u ljetopisu kojega je opisao događaje 1802–22. Djela su mu posvetili A. Matić (1825) i B. Josić (1842).
DJELA: Institutiones grammaticae Latinaeidiomate Illyricopropositae ac ad usum juventutis Provinciae Bosnae Argentinae compilatae. Split 1822. — Syntaxis linguae Latinaeiuventuti Provinciae Bosnae Argentinae accommodata. Venetiis 1823. — Systema litterarium pro directione scholarum Provinciae Bosnensis deserviens. Budae 1835. — Bukvar illiti Poçetak slovstva illiriçkog i latinskog jezika. Budim 1836.
LIT.: I. F. Jukić: Književnost bosanska. Bosanski prijatelj, 2(1851) str. 89. — J. Matković: Bibliografia bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, 35. — V. Dukat: Hrvatska preradba Grigelyevih Institutiones grammaticae. Rad JAZU, 1908, 172, str. 7–39. — D. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der Herzegowina. Zagreb 1911, 186–187. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 2. Sarajevo 1915. — A. Zirdum (A. Z.): Marijanović, fra Stjepan. U: Franjo među Hrvatima. Zagreb 1976, 246–247. — Ž. Puratić: Nekoliko primjera latiniteta u Bosni i Hercegovini. Dubrovnik, 21(1978) 6, str. 25–32, 29. — S. Pavić: Pregled latinskih gramatika bosanskih franjevaca. U: Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882–1982. Visoko 1983, 84–92. — P. Vrankić: La Chiesa cattolica nella Bosnia ed Erzegovina al tempo del vescovo fra Raffaele Barišić (1832–1863). Roma 1984. — I. Alilović: Biobibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine do god. 1918. Zagreb 1986, 52–53. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991. — V. Pandžić: Hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj Stjepan Marijanović. Bosna Franciscana, 3(1995) 3, str. 115–130. — B. Matić: Sutješki nekrologij. Ibid., 6(1998) 10, str. 239–245. — I. Pranjković: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene. Zagreb 2000. — J. Baltić: Godišnjak od događaja crkvenih, svietskih i promine vrimena u Bosni. Sarajevo—Zagreb 2003. — Š. Demo: Od Latinske slovnice do Latinske gramatike. Filologija, 49(2007) str. 40–41. — I. Pranjković: Franjevačko spisateljstvo na hrvatskome jeziku. Zagreb 2008. — L. Boban: Syntaxis linguae Latinae fra Stjepana Marijanovića u gramatikografskoj tradiciji (disertacija). Filozofski fakultet u Mostaru, 2010. — R. Barišić: Školovanje klerika Bosne Srebrene na učilištima u Habsburškoj Monarhiji (disertacija). Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2014.
Joško Barić i Klara Pranjko (2021)
