MARINOVIĆ, Ante (Marinovich; Antun, Antonio, Anton), prevoditelj (Šibenik, 22. IX. 1792 — Šibenik, 3. II. 1834). Tajnik šibenskoga biskupa F. D. Bordinija od 1828. U literaturi se spominje kao pripadnik kruga P. A. Fenzija te 1814. kao slobodni zidar (M. Zorić). U spisu prijatelja mu i srodnika N. Tommasea (1840) uspomene su na njega, ulomci njegovih prijevoda i zapisci o njima, njegovi stihovi (pjesma La gloria) te dijelovi njihova dopisivanja 1819–33. i Marinovićeva dopisivanja s J. Draganićem Vrančićem. Prema Tommaseu, bio je poznavatelj talijanske književnosti (napose V. Alfierija, u prikazivanju čijih je djela u Šibeniku sudjelovao, i M. Cesarottija) te je za vlastite potrebe prevodio na talijanski s latinskoga (U. Foscolo) i francuskoga (A. Manzoni, Madame de Staël, F. R. de Chateaubriand) – Tommasea upoznao s djelima J.-J. Rousseaua – rjeđe s talijanskoga na hrvatski. Objavljena su pisma što mu ih je uputio Draganić Vrančić (Il Nuovo cronista di Sebenico, Trst 1893–98). Tommaseo mu je posvetio pripovijetku Due baci (1832) i nakon smrti pjesmu Agli amici (1834). Njihova korespondencija čuva se u Tommaseovoj ostavštini u Firenci (Nacionalna knjižnica). Dio Marinovićeve knjižnice dospio je u Veneciju (Knjižnica Marciana).
LIT.: N. Tommaseo: Dell’animo e dell’ingegno di Antonio Marinovich. Venezia 1840 (pretisak: Studi critici, 2. Venezia 1843, 229–317). — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936. — M. Zorić: Romantički pisci u Dalmaciji na talijanskom jeziku. Rad JAZU, 1971, 357, str. 404–407. — S. Roić: Tommaseo e i suoi amici sebenzani. U: Niccolò Tommaseo – popolo e nazioni, 2. Roma—Padova 2004, 669–684. — D. Kirchner Reill: Nationalists Who Feared the Nation. Stanford 2012. — B. Knežić: »Oh, mio caro fratello di latte« – Paolo Mazzoleni i Niccolò Tommaseo. Fluminensia, 28(2016) 1, str. 197–206.
Tea Rogić Musa (2021)
