MARINOVIĆ, Josip

traži dalje ...

MARINOVIĆ, Josip (Marinovich; Giuseppe, Iosephus, Joseph), teolog (Perast, 9. VI. 1741 — Rim, 13. IX. 1801). U Hrvatskom kolegiju u Loretu završio gimnaziju 1760, u Rimu studirao filozofiju 1760–61. i 1765–67. U Družbu Isusovu stupio 1761. Bio gimnazijski profesor (Livorno, Viterbo, Fermo) od 1767, u Rimskom kolegiju studirao teologiju i bio pomoćnik upravitelja muzeja od 1772. Nakon ukidanja Družbe Isusove 1773. vratio se u Perast i bio zaređen za svećenika 1774. Preselivši se u Veneciju, predavao teologiju na učilištu u samostanu sv. Stjepana 1785–97. Odbio položaj kotorskoga biskupa 1800. te postao ispovjednikom u bazilici sv. Petra u Rimu. Na molbu armenskoga bankara G. de Serposa, sastavio i 1783. pod njegovim imenom objavio djelo u obranu prava armenskih katolika u Turskom Carstvu da pribivaju misama i primaju sakramente od nesjedinjenih kršćana te da slave sedam crkvenih blagdana prema armenskom kalendaru kako bi izbjegli progone, kojim dokazuje da Armenska crkva nije raskolnička. Djelo su osudili teolozi sa Sienskoga sveučilišta u javnoj raspravi 1784. i knjizi Voto dell’eccellentissimo collegio della Sacra Facoltà teologica della Regia Università di Siena in risposta a due dubbj riguardanti la comunicazione in divinis degli Armeni cattolici di Costantinopoli con gli scismatici e proposti alla medesima (Firenca 1785), a branio ga je B. Tetamo (Esame teologico del voto publicato da’ tre teologi dell’Università di Siena. Siena 1785) i I. D. Stratico dopunjenom inačicom njegova djela (Esame teologico del voto pubblicato in apparenza da tre teologi dell’Università di Siena. Venecija 1786). P. M. Del Mare, jedan od sienskih teologa, pobijao ga je i novim spisom (Principj teologici, per servire di preservativo contro gli errori contenuti nell’Esame teologico del voto della Sacra Facoltà, e collegio de’ teologi della Regia Università di Siena. Siena 1786), na što je također odgovoreno (Tetamo, Risposta al signor abbate Paolo Marcello Del Mare. Venecija 1786). M. je pod de Serposovim imenom 1786. objavio i djelo o zemljopisu, povijesti i književnosti Armenaca, dokazujući njihovu pravovjernost i donoseći ispravnu sliku o Armenskoj crkvi. Tiskani su mu i posmrtni govor mletačkomu patrijarhu F. M. Giovanelliju (1800), dvije prigodne elegije u Giornale letterario (Venecija 1784) i djelu C. Brancadora Orazione ne’ funerali di Pio VI (Rimini 1800) te epigram u izdanju Biblioteca canoviana, 3 (Venecija 1823). Neki mu se teološki rukopisi i pjesme čuvaju u arhivu Sveučilišta Gregoriana u Rimu. Epicedij mu je posvetio R. Pastore (Epicedion in obitu celeberrimi viri doctissimi ac pientissimi Josephi Marinowikii. Venecija 1801). Njegov portret, rad nepoznatoga autora, u svetištu je Gospe od Škrpjela kraj Perasta.

DJELA: Dissertazione polemico-critica sopra due dubbj di coscienza concernenti gli Armeni cattolici sudditi dell’ Impero Ottomano. Venezia, nella Stamperia di Carlo Palese, 1783. — Compendio storico di memorie cronologiche concernenti la religione e la morale della nazione armena suddita dell’ Impero Ottomano, 1–3. Venezia, nella Stamperia di Carlo Palese, 1786. — Elogio funebre di S. E. Reverendissima monsignor Federico Maria del Sacro Romano Impero conte de’ Giovanelli. Venezia, dalla Tipografia di Giustino Pasquali, 1800, 1800².
 
LIT.: G. Moschini: Della letteratura veneziana del secolo XVIII fino a’ nostri giorni, 1. Venezia 1806, 276–278. — F. M. Appendini: Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro. Ragusa 1811, 42–46, 57–59, 74–75. — R. D. Caballero: Bibliothecae scriptorum Societatis Jesu supplementa, 2. Romae 1816, 63–64. — A. Bašić: Notizie della vita e degli scritti di tre illustri Perastini. Ragusa 1833, 43–62. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 194–195. — G. Dandolo: La caduta della Repubblica di Venezia ed i suoi ultimi cinquant’ anni. Appendice. Venezia 1857, 202–203. — A. de Backer i A. de Backer: Bibliothèque des écrivains de la Compagnie de Jésus, 4. Liége 1858, 390–392. — C. Sommervogel: Bibliothèque de la Compagnie de Jésus, 5. Bruxelles—Paris 1894, 585–588. — H. Hurter: Nomenclator literarius theologiae catholicae, V/1. Oeniponte 1911, 731–732. — M. Korade: Josip Marinović, branitelj Armenaca u 18. st. U: Isusovci u Hrvata. Zagreb 1992, 186–194. — M. Korade, M. Aleksić i J. Matoš: Isusovci i hrvatska kultura. Zagreb 1993, 240–244. — V. Lupis: O armensko-hrvatskim kontaktima. Društvena istraživanja, 18(2009) 1/2, str. 208–210, 213. — P. Butorac: Kulturna povijest grada Perasta. Zagreb 2011.
 
Ivan Armanda (2021)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MARINOVIĆ, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 21.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/marinovic-josip-teolog>.