MARJANOVIĆ, Andro, glumac (Split, 17. XI. 1907 — Split, 20. III. 1978). Brat glumca i redatelja Ive. Izučio za sedlara. Glumom se počeo baviti 1923, potom do 1927. polazio glumačku školu pri Narodnom pozorištu za Dalmaciju u Splitu. Djelovao u Splitskom kazališnom društvu 1930–36, Splitskim kazališnim dobrovoljcima 1936–40. te u splitskom HNK od 1940. do talijanske okupacije 1941; nakon kapitulacije Italije 1943. s bratom se skrbio o kazališnoj zgradi i imovini. God. 1944. priključio se splitskomu Kazalištu narodnog oslobođenja Dalmacije, a nakon uspostave Narodnoga kazališta 1945 (HNK od 1971) angažiran je u njem do umirovljenja 1973. U Splitskom kazališnom društvu odigrao manje uloge u operetama (Prvi Senegalac, I. Tijardović, Mala Floramye, 1930;Vojnik, F. Hervé, Mam’zelle Nitouche, 1931) i dramama (Stari otočanin, Verka Škurla-Ilijić, Komad puta, 1934). Ostvarivši niz različitih, često pomno razrađenih sporednih uloga, zapažen je kao Sladoje (M. Benetović, Komedija od Raskota, 1950), Negromant, Niko i Prvi oštijer (M. Držić, Tripče de Utolče, 1956, Skup, 1958, i Dundo Maroje, 1967), Smerdjakov (F. M. Dostojevski i T. Strozzi, Braća Karamazovi, 1957), Stari Gobbo i Prvi grobar (W. Shakespeare, Mletački trgovac, 1957, i Hamlet, kraljević danski, 1958), Predsjednik pjevačkog društva (B. Nušić, Mister Dolar, 1957), Vlaho Slijepi (I. Vojnović, Ekvinocijo, 1958), Toma Crkvenjak (R. Marinković, Glorija, 1960, 1978), Slijepac (F. Dürrenmatt, Posjeta stare dame, 1962), Gospodin (M. Krleža, Leda, 1963), Stjepan Ivić (M. Božić, Pravednik ili Kolo oko stare fontane, 1963), Treći balunjer (M. Smoje, Ča je pusta Londra…, 1965), Natan (nepoznati autor, Pijero Muzuvijer, 1971), Stari nastavnik (M. Kundera, Monada, 1971) i Župnik (E. De Filippo i I.Marjanović, Šjora File, 1975). Nastupao i na Splitskom ljetu (Glasnik, Sofoklo, Antigona, 1954; Zenzo, Tijardović, Splitski akvarel, 1974; Nagg, S. Beckett, Svršetak igre, 1975). U šibenskom Narodnom kazalištu 1945. režirao predstave Između četiri zida I. Brnčića i Charleyeva tetka B. Thomasa. Surađivao i s amaterskim družinama. Glumio na filmu (Slavica V. Afrića, 1947; Goli čovjek O. Gluščevića, 1968), u TV dramama (U mreži M. Fanellija, 1972) i serijama (Naše malo misto D.Marušića, 1970; Prosjaci i sinovi A. Vrdoljaka, 1972, prikazano 1984).
LIT.: B. Buljan: Krležine drame na splitskoj pozornici. Mogućnosti, 10(1963) 12, str. 1346–1347. — Ć. Čulić: Kazališne večeri. Split 1971. — V. M.: (Nekrolog). Vjesnik, 39(1978) 21. III, str. 16. — A. Kudrjavcev: Gledalac sa zadatkom. Zagreb 1983. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — Z. Mužinić: Neponovljivi zaljubljenik kazališta. Hrvatska obzorja, 7(1999) 2, str. 455–457. — A. Bogner-Šaban: Splitsko kazališno društvo (1928–1936). Arti musices, 33(2002) 2, str. 205, 208, 212. — A. Kudrjavcev: Ča je pusta Londra… Split 2002, 379, 385–387, 390–391, 394, 398.
Zdenka Hercegovac (2021)
