MARJANOVIĆ, Ivo, glumac i redatelj (Split, 20. VI. 1913 — Split, 10. I. 2004). Brat glumca Andre. Završio gimnaziju u Splitu 1932. Glumom se počeo baviti 1928, djelovao u Splitskom kazališnom društvu 1931–37, u Splitskim kazališnim dobrovoljcima 1937–40. te u HNK od njegova osnutka 1940. do talijanske okupacije 1941; nakon kapitulacije Italije 1943. nadzornik kazališne zgrade i imovine. God. 1944. suosnovao Dramski studio Split, a od 1944. do umirovljenja 1973. djelovao, s prekidom, u Kazalištu narodnog oslobođenja Dalmacije odn. Narodnom kazalištu (HNK od 1971). Angažiran u osječkom kazalištu 1947–49 (Neznamov, A. N. Ostrovski, Bez krivnje krivi, 1947; Forlipopoli, C. Goldoni, Mirandolina, 1948) te u riječkom Narodnom kazalištu 1949–53 (Vilko Zoričić, M. Božić, Povlačenje, 1950; Pravdar, B. Kreft, Celjski grofovi, 1951). U Splitu je odigrao više stotina uloga široka raspona, u djelima od grčkih tragedija do suvremenih pučkih komada, istaknuvši se među ostalim kao Smrt (H. von Hofmannsthal, Čovjek, 1934),Matija (M. Feldman, Profesor Žič, 1935) i Stipe picigamorto (A. Katunarić, Kuma Mande i ćer jon Pupa, 1935) u Kazališnom društvu, u Kazalištu u klasičnom repertoaru kao Pomet (M. Držić, Dundo Maroje, 1940), Barun (M. Gorki, Na dnu, 1945), Hlestakov i Kočkarjev (N. V. Gogolj, Revizor, 1946, i Ženidba, 1950), Lovro Kalebić (nepoznati autor, Ljubovnici, 1951, suredatelj), Tiresija (Sofoklo, Antigona, 1954, i Kralj Edip, 1955), Lakat i Shylock (W. Shakespeare, Mjera za mjeru, 1955, i Mletački trgovac, 1957),Ivan (F. M. Dostojevski i T. Strozzi, Braća Karamazovi, 1957) i Starac Klimoje (nepoznati autor i M. Fotez, 1960), u suvremenim dramama kao Vodonoša Vang (B. Brecht, Dobar čovjek iz Sečuana, 1955) i Gavin Stevens (W. Faulkner, Requiem za iskušenicu, 1962). U hrvatskom repertoaru utjelovio je Silberbrandta te Aurela i Urbana (M. Krleža, Gospoda Glembajevi, 1945, te Leda, 1954. i 1963), Kapetana Dražića (I. Vojnović, Ekvinocij, 1958), Kapurala (V. Stulli i Fotez, Kate Kapuralica, 1969),Čižeka (M. Grgić, Mali trg, 1976) i Biskupa (R. Marinković, Glorija, 1978). Režirao predstave Dramskoga studija Split 1944 (A. De Benedetti, Dva tuceta crvenih ruža; L. Botići N. Bartulović, Bijedna Mara), komediju Velika čarolija Blanke Chudobe (Dječje kazalište »Titovi mornari«, 1956) te balet Partizansko kolo (osječko kazalište, 1948) i operetu Splitski akvarel (Narodno kazalište u Rijeci, 1951) I. Tijardovića. Vrstan poznavatelj splitske čakavštine, uspjelo postavio komedije na lokalnom idiomu (F. Jurić, Mandina oće zeta iz Kalifornije, 1956, i Š. Kovačić, Veli Varoš u maškare, 1958, Udruženje dramskih umjetnika Split; Katunarić, Kuma Mande i ćer jon Pupa, Pučka pozornica »Varoš«, Split, 1970), lokalizirao komediju E. De Filippa Šjora File (ansambl splitskoga HNK, 1975), napisao međuigru U konobi kod Špira Demejane za Amerikansku jahtu u splitskoj luci (M. Begović i M. Carić, 1976) na Splitskom ljetu te adaptirao libreta Tijardovićevih opereta Splitski akvarel (1973) i Mala Floramye (1981) u splitskom HNK. Od 1962. surađivao s amaterskim KUD »Mosor« iz Gata te za Splitsko ljeto adaptirao i režirao drame S. Kaštelana Rasulo Poljica (1983) i Biranje poljičkog kneza (1984). Nastupao i u TV serijama (Naše malo misto D.Marušića, 1970; Velo misto J. Marušića, 1979). Suradnik izdanja Četrdeseta obljetnica KUD Mosor Gata (Gata 1994) i Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993 (Split 1998). Dobio nagrade za životno djelo gradova Splita 1992. i Omiša 2003. Ostavština mu je pohranjena u arhivu splitskoga HNK. U Gatima se od 2006. održavaju Dani Ive Marjanovića.
LIT.: J. Ivanko: Profesor Žič. Jadranski dnevnik, 2(1935) 15. IV, str. 3. — (j): Biedna Mara u izvedbi Dramskog studija. Novo doba, 2(1944) 8. II, str. 3. — Ć. Čulić: Kazališne večeri. Split 1971. — J. Fiamengo: Životna priča na filmskoj vrpci. Slobodna Dalmacija, 40(1982) 23. X, str. 7. — V. Bezić: Skromnost duga 50 godina. Nedjeljna Dalmacija, 13(1983) 24. VII, str. 22–23. — A. Kudrjavcev: Gledalac sa zadatkom. Zagreb 1983. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–3. Zagreb 1990–2002. — J. Fiamengo: Šezdeset godina na sceni. Slobodna Dalmacija, 51(1993) 5. V, Pr., str. 8. — Z. Mužinić: Život u koordinatama teatra. Marulić, 29(1996) 4, str. 667–669. — Isti: Svojevrsna legenda splitskog teatra. Hrvatska obzorja, 6(1998) 2, str. 429–432. — Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993. Split 1998, 235. — A. Bogner-Šaban: Splitsko kazališno društvo (1928–1936). Arti musices, 33(2002) 2, str. 190, 205, 208–211. — V. Božanić Serdar: Kronika splitskih kazališnih zbivanja.Novi list, 57(2003) 30. X, str. 35. — (Nekrolozi): A. J., Slobodna Dalmacija, 61(2004) 12. I, str. 32. — M. Jurković, Vjesnik, 65(2004) 12. I, str. 15. — A. Kudrjavcev, Slobodna Dalmacija, 61(2004) 18. I, Pr., str. 9. — V. Perković, Vijenac, 12(2004) 258, str. 22. — D. Vuković, Jutarnji list, 6(2004) 12. I, str. 36.
Zdravko Mužinić i Ivana Šiprak (2021)
