MARKOVIĆ, Mirko, geograf, kartograf, povijesni i etnografski pisac (Brod na Savi, 22. VI. 1929 — Zagreb, 13. IV. 2009). Suprug botaničarke Ljerke. U Zagrebu 1948. završio gimnaziju i studirao arhitekturu do 1954, na PMF diplomirao 1962. geografiju i doktorirao 1965. tezom Studij predodžbe fizičko-geografskih elemenata na kartama jugoslavenskih zemalja od najstarijih dokumenata do kraja 17. stoljeća. Kao stipendist Humboldtove zaklade usavršivao se u Geografskom institutu Tehničke visoke škole u Münchenu 1965–66. U Zagrebu za prvoga studija honorarno radio u Zavodu za unapređivanje zanatstva Zanatske komore odn. Birou za unapređivanje zanatske stručne štampe, potom u Etnološkom zavodu JAZU odn. Odsjeku za etnologiju HAZU bio asistent od 1963, znanstveni suradnik od 1967, viši znanstveni suradnik od 1971, znanstveni savjetnik od 1975. te njegov upravitelj od 1974 (i tajnik Odbora za narodni život i običaje) do umirovljenja 2000. Ponajviše se bavio povijesnom kartografijom, povijesnom, kulturnom, urbanom, ruralnom i ekonomskom geografijom, demogeografijom te etnologijom. Kao planinar obišao je planine Dinarida, mnoge istražio i skicirao. Putopise, topografske opise i rasprave o prošlosti Dinarskoga i Šarsko-pindskoga gorja te planina peripanonskoga prostora (Velebit, Prenj, Čvrsnica, Maglić, Bioč, Durmitor, Mosor, Prokletije, Đeravica, Korab, Šar-planina, Motajica, Klekovača, Medvednica, Plješevica i dr.), o oronimima (Mosor), prikazivanju planina na starim kartama i istraživačima tih područja objavljivao je u periodicima Naše planine (1955–74), Planinski vestnik (Ljubljana 1956, 1958, 1960, 1962–65, 1968, 1971), Glas Đerovice (Peć 1958, 1960), Priroda (1962, 1971, 1983–84) i Geografski glasnik (1963); izradio planinarsku kartu sjevernoga Velebita (1954) i panoramsku Gorskoga kotara (1975). Istraživanjem dinarskoga prostora znatno je pridonio razvoju geografije krša. Geografske i etnografske radove o stočarstvu na dinarskim planinama (Velebit, Dinara, Vranica, Vlašić), životu i običajima stanovnika, naseljima i narodnom graditeljstvu objavio među ostalim u izdanjima Ljetopis JAZU (1966), Zbornik za narodni život i običaje (Južnih Slavena) (1971, 1975, 1980, 1989, 1995; suurednik 1977, 1980, 1995, 2000, urednik 1983), Narodno stvaralaštvo (Beograd 1972), Balcanica (Beograd 1977) i Udio Like u znanosti i privredi (Gospić 1979); dio skupljen u monografiji Stočarska kretanja na Dinarskim planinama (2003). Baveći se povijesnom kartografijom, prikupio je mnoge stare karte, planove, skice, tlocrte i vedute naselja iz domaćih i inozemnih arhiva i knjižnica te razradio metodološki okvir za njihovu uporabu. O radu na proučavanju kartografske građe te njezinu značenju za geografsko, etnološko, povijesno, urbanističko i povijesnoumjetničko istraživanje pisao u studiji Razvitak kartografskih upoznavanja današnjih jugoslavenskih zemalja (Zagreb 1975) te u izdanjima Arhivski vjesnik (1964–65), Ljetopis JAZU (1964), Geografski pregled (1966–68), Plitvička jezera (S. l. 1974; suurednik), Pomorski zbornik (1974), Centralna naselja i gradovi SR Hrvatske (Zagreb 1976), Geographical Papers (1976), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae (1978), Udio Like u prirodnim znanostima i privredi (Gospić 1978), Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU (HAZU) Varaždin (1988, 1998) i Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku (1991). Izdašnom uporabom kartografskih prikaza bitno je pridonio razvoju povijesne kartografije i produbljivanju geografskih i historiografskih spoznaja. Njegova kapitalna djela Descriptio Croatiae (1993), s približno 200 karata, i Descriptio Bosnae & Hercegovinae (1998), s oko 170 karata, najpotpuniji kulturnopovijesni kartografski prikazi s pomoću kojih se prati proces upoznavanja hrvatskih zemalja od antike do kraja XIX. st., donose iscrpne opise sviju elemenata karte (osobito geografskih), objašnjenja čimbenika koji su utjecali na nastanak karata, ocjene njihova značenja te povijesne činjenice o prikazanu prostoru s opisima trenutačnoga stanja. U opsežnoj monografiji Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama (2001) rastumačio je i vizualno potkrijepio neke događaje iz povijesti 65 gradova, pretpostavljajući 380 planova i veduta drugim izvorima. Naglasivši vrijednost prostorne kontekstualizacije povijesnih događaja, u monografiji Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka (2002) analizirao je geografske sadržaje na kartama, topografskim skicama i planovima Rijeke, Kvarnera i zapadne Hrvatske, osobito Klobučarićevima. U knjizi pak o Klaudiju Ptolemeju (2002) bavio se poviješću kartografije, osvrnuvši se osobito na njegovo djelo Geografska uputa i geografske elemente (naselja, rijeke, planine, etnonimi) Pete karte Europe s prikazom Ilirika i Panonije. S regionalnoga gledišta najvećma se posvetio planinskomu dinarskomu kraju, a istraživao je i geografska obilježja i povijesni razvoj i drugih hrvatskih regija. Primjenjujući ponajviše antropogeografski (uglavnom povijesno-geografski i kulturno-geografski) i etnografski pristup te se služeći kartografskim prikazima, arhivskim dokumentima i rezultatima terenskih istraživanja, proučavao je i opisivao topografiju, toponimiju, prošlost i prostorni razvoj naselja, kretanje stanovništva, graditeljsku baštinu te način života i običaje stanovnika slavonskih naselja Tomašanaca (Đakovački vezovi, 1974; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1977), Gorjana (Ibid., 1975), Đakova (Zbornik Đakovštine. Zagreb 1976; Đakovački vezovi, 1977–78) i Požege (Požega 1227–1977. Slavonska Požega 1977). Pisao je i o Varaždinu (Varaždinski zbornik. Varaždin 1983), Lepoglavi (Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU Varaždin, 1986), Rabu (Rapski zbornik. Zagreb 1987), Križevačkoj županiji (Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU Varaždin, 1989), Zagrebu (Zbornik za narodni život i običaje, 1995) i Istri (Problemi sjevernog Jadrana, 2000). Zapaženi su mu radovi o metodologiji geografije naselja (Zbornik IX kongresa geografa Jugoslavije. Sarajevo 1974), geografskim istraživanjima u Hrvatskoj na prijelazu XIX. u XX. st. (Zbornik radova Trećeg simpozija iz povijesti znanosti. Zagreb 1981) i odnosu suvremene geografije i etnologije (Geografski glasnik, 1987). Izradio je osnovnoškolske zavičajne karte gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Varaždin, Požega, Zadar, Sisak, Krapina, Gospić, Dubrovnik, Bjelovar, Pula) i njihovih okolica, tiskane u više izdanja 1969–75, te sastavio nekoliko bibliografija; njegova Geografska bibliografija Jugoslavije (1978–1980) i danas je najpotpunija bibliografija hrvatske geografije. U kulturnopovijesnoj monografiji Brod (1994) istražio je, poglavito s povijesno-geografskoga motrišta, topografski, urbanistički, demografski, upravni i institucionalni razvoj grada. U kartama pak bogato opremljenoj sintezi o Slavoniji (Slavonija, 2002) tradicionalnim je pristupom topografski opisao naselja te se bavio podrijetlom i migracijama stanovništva; dio građe rabio i u knjizi o zagrebačkom društvu »Šokadija« (2002), iznijevši podatke o naseljima, podrijetlu i migracijama slavonskoga stanovništva, najviše tijekom i nakon turskih osvajanja, te o etnogenezi i običajima Šokaca. Prirodno-geografskim obilježjima, povijesnim razvojem naselja i značajkama stanovništva bavio se i u sintezi Hrvatski otoci na Jadranu (2004). Knjigom Hrvatske pokrajine (2003) svrstao se među geografske teoretičare zaokupljene regionalizacijom; prateći pojavu pokrajina, promjene njihovih granica, opsega i drugih obilježja od antičkoga do suvremenoga doba, uputio je na geografske i povijesne okolnosti koje su utjecale na regionalizaciju hrvatskoga prostora. U Zagrebu, u nizu Znanost u džepu naklade Jesenski i Turk, objavio i više manjih regionalnih sinteza o stanovništvu i naseljima (Ličani kroz prošlost, 2001, 2006²; Gorski kotar, 2003; Hrvatsko zagorje, 2003; Istočna Slavonija, 2003; Međimurje, 2003; Dalmacija, 2005; Kvarnersko primorje, 2005). Baveći se i povijesnim temama u užem smislu, objavio je knjigu o hrvatskim društvenim staležima (Hrvatsko plemstvo, 2003), studiju o antičkim naseljima na tlu današnje Hrvatske s osobitim osvrtom na toponimiju, skupljenu iz djela grčkih i rimskih pisaca (Antička naselja, 2004), te djela o prošlosti Zagrepčana i Zagreba (Stari Zagrepčani, 2005; Zagrebačke starine, 2006). Surađivao i u izdanjima Hrvatska i Europa, 1 (Zagreb 1997), Zvonimir, kralj hrvatski (Zagreb 1997) i Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske (Zagreb 2005) te bio urednik struke u HBL (1989, 1993) i suradnik Hrvatskoga leksikona (Zagreb 1996–1997). Počasni član Hrvatskoga kartografskoga društva od 2002.
DJELA: Geografska bibliografija Jugoslavije od početka 16. stoljeća do 1970. godine, 1–2. Zagreb 1978–1980. — Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata. Zagreb 1993, 2002 (skraćeno izd. Hrvatska na starim zemljovidima). — Brod. Kulturno-povijesna monografija. Slavonski Brod 1994. — Descriptio Bosnae & Hercegovinae. Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. Zagreb 1998. — Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama. Zagreb 2001. — Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka. Rijeka 2002. — Klaudije Ptolemej. O razvoju kartografije do otkrića longitude. Zagreb 2002. — Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva. Zagreb 2002. — Zagrebačka Šokadija (suautor M. Vuković). Zagreb 2002. — Hrvatske pokrajine. Prirodno-geografska i povijesno-kulturna obilježja. Zagreb 2003. — Hrvatsko plemstvo, svećenstvo i redovništvo. Zagreb 2003. — Stočarska kretanja na Dinarskim planinama. Zagreb 2003. — Antička naselja i grčko-rimska zemljopisna imena na tlu današnje Hrvatske. Zagreb 2004. — Hrvatski otoci na Jadranu. Zagreb 2004. — Stari Zagrepčani. Zagreb 2005. — Zagrebačke starine. Zagreb 2006.
LIT.: (O knj. Geografska bibliografija): D. Pejnović, Geografski glasnik, 40(1978) str. 157. — V. Blašković, Ibid., 43(1981) str. 163–164. — Biografije novih članova Akademije. Ljetopis JAZU, 1980, 84, str. 355–361. — (Uz obljetnice): J. Riđanović, Geografski glasnik, 51(1989) str. 261. — M. Maslać, Hrvatsko slovo, 5(1999) 218, str. 13. — (O knj. Descriptio Croatiae): J. Lučić, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1993, 26, str. 327–331. — J. Riđanović, Acta geographica Croatica, 28(1993) str. 222–223. — P. Šimunović, Folia onomastica Croatica, 1993, 2, str. 154–155. — I. Karaman, Arhivski vjesnik, 37(1994) str. 317–322. — Ž. Škalamera, Geodetski list, 48(1994) 1, str. 77–85. — (O knj. Descriptio Bosnae & Hercegovinae): P. Novosel-Žic, Hrvatski geografski glasnik, 60(1998) str. 142–143. — J. Barbarić, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 17(1999) str. 253–254. — I. Kurtović, Folia onomastica Croatica, 1999, 8, str. 241–244. — (O knj. Slavonija): A. Szabo, Zlatna dolina, 7(2001) str. 255–259. — I. Kljajić, Kartografija i geoinformacije, 1(2002) 1, str. 160–163. — J. Kljajić, Scrinia Slavonica, 2(2002) str. 545–547. — Ž. Krušelj, Večernji list, 46(2002) 20. V, Pr., str. 17. — I. Mažuran, Ibid., 10. VI, Pr., str. 26. — (O knj. Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama): D. Mlinarić, Kartografija i geoinformacije, 1(2002) 1, str. 154–157. — A. Szabo, Hrvatsko slovo, 8(2002) 350, str. 12. — G. Cvitan: (O knj. Ličani kroz prošlost). Zarez, 4(2002) 78, str. 43. — I. Kljajić: (O knj. Kartograf Ivan Klobučarić, Hrvatska na starim zemljovidima, Klaudije Ptolemej i Zagrebačka Šokadija). Kartografija i geoinformacije, 2(2003) 2, str. 142–146; 3(2004) 3, str. 94–101. — M. Lapaine i I. Kljajić: Mirko Marković – počasni član Hrvatskoga kartografskog društva, Ibid., str. 170–174. — M. Ilić: (O knj. Hrvatsko zagorje). Hrvatsko zagorje, 10(2004) 1/2, str. 250–252. — I. Schaub Gomerčić: (O knj. Antička naselja). Folia onomastica Croatica, 2005, 14, str. 221–224. — T. Valentić: (O knj. Zagrebačke starine). Vijenac, 14(2006) 323/325, str. 5. — (Nekrolozi): B. Fuerst-Bjeliš, Geografski horizont, 55(2009) 2, str. 102–103. — M. Lapaine, Kartografija i geoinformacije, 8(2009) 11, str. 198–201. — T. Raukar, Ljetopis HAZU, 2009, 113, str. 566–568. — D. Magaš, A. Blaće i I. Crljenko: Velika geografija Hrvatske, 7. Zagreb 2020.
Ivana Crljenko (2023)
