MARKOVIĆ ŠTEDIMLIJA, Savić

MARKOVIĆ ŠTEDIMLIJA, Savić (Sava, Savo), publicist (Stijena kraj Podgorice, 12. I. 1907? — Zagreb, 25. I. 1971). U Podgorici 1923. isključen zbog prokomunističkoga djelovanja iz gimnazije, završio ju je u Leskovcu 1930, potom u Zagrebu studirao pravo i od 1933. grupu za narodni jezik na Filozofskom fakultetu. Zaokupljen Crnom Gorom, u izdanjima Gorštačka krv. Crna Gora 1918–1928 (Beograd 1928) i Crna Gora u Jugoslaviji (1936) prikazao gušenje njezine državnosti te podređenost nakon ujedinjenja sa Srbijom 1918, a u knjizi Crvena Hrvatska (1937, izdano i pod naslovom Osnovi crnogorskog nacionalizma; p. o. iz Jadranskoga dnevnika, 1936–37), držeći da su u Duklji prvi sloj stanovništva bili Hrvati, koji se doseljivanjem Srba za Nemanjića, kad se širi i pravoslavlje, postupno srbiziraju, zastupao tezu o hrvatskoj etničkoj osnovi Crnogoraca; izdanja posmrtno tiskana i zajedno (Tri zabranjene knjige, 2008). Dukljansku pripadnost zapadnomu kulturnomu krugu dokazivao i u knjizi Tragom popa Dukljanina (1941). Napisao je zbirku rasprava i polemika o umjetničkom i kulturnom životu Crne Gore Skidanje maske (1932), knjižicu Školovanje crnogorske omladine (Podgorica 1935) te radove o crnogorskim tiskarama (Grafička revija, 1937–38), izdane u Zagrebu i kao p. o. (Crnogorske štamparije u petnaestom vijeku, 1938; Božidar Vuković i mletački štampari u XVI vijeku, 1939). Objavio i refleksivne stihove (Rub jave. Paraćin 1930) te ulomak iz romana Dom milosrđa u suautorskoj proznoj zbirci Danas (Beograd 1932). Zbirka njegovih eseja o 11 hrvatskih pjesnika O nama govore pjesnici (Zagreb 1932) nedovršena je (tiskani D. Cesarić i T. Ujević). Visoko vrjednujući djelo M. Krleže, sudjelovao u prvoj fazi tzv. sukoba na književnoj ljevici (1928–34), među ostalim tekstovima u Socijalnoj misli (1931–33) te u Zagrebu tiskanim brošurama Simulanti u socijalnoj literaturi (1932) i Antikrležijanci ili Kako se kod nas pišu »marksističke« kritike? (1933) odn. knjižicom Mistifikatori likvidiraju umjetnost (1934). Osnove na kojima se, držao je, razvijala srpska politička misao i njezin odnos prema hrvatskoj, uz ostalo o svetosavskom i kosovskom kultu, V. S. Karadžiću i J. Skerliću te I. Garašaninu, opisao u knjižici Kulturnopolitička razmatranja (Zagreb 1939). Izdao i brošuru Albanija (Zagreb 1939). Povijesnim, političkim i književnim prilozima, osvrtima i polemikama – ponajviše o Crnoj Gori te o njezinim povijesnim i književnim vezama s Hrvatskom, npr. o utjecaju Osmana I. Gundulića na Gorski vijenac Petra II. Petrovića Njegoša i o I. Mažuraniću kao nepobitnom autoru spjeva Smrt Smail-age Čengića – surađivao u đačkim izdanjima i u onima trezvenjačkoga pokreta te, uz ostalo, u publikacijama Niški glasnik (1924–28), Leskovački glasnik (1925–27, 1931), Slobodna misao (Nikšić 1926–28, 1930–33), Novosti (Beograd 1927), Obzor (1928–31, 1936–39), Zapisi (Cetinje 1929–30), Književnik (1930–32, 1934), 1930 na Jugu (Skoplje 1930), Zeta (Podgorica 1930–37, 1939), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1931), Savremenik (1931), Književni krug (Beograd 1932; Krug, Zagreb—Beograd 1933, suurednik), Nova Evropa (1933, 1935, 1937–38, 1940), Putevi (1933, urednik), Ekonomska politika (1936–41), Jutarnji list (1937–41), Hrvatski glasnik (1938–40) i Hrvatski list (1939–41). Nakon uspostave NDH sastavio nepotpisani proglas kojim su studenti zagrebačkoga Kluba akademske omladine »Njegoš« tražili neovisnu crnogorsku državu sa S. Drljevićem na čelu (Hrvatski narod, 1941, 58). U ime Crnogorskoga nacionalnoga komiteta – osnovana u travnju 1941. i potkraj godine preimenovana u Crnogorski ured – u kojem je do ljeta 1944. pomagao uglavnom Crnogorcima, u svibnju 1941. od M. Lorkovića tražio i potporu vlasti NDH u njezinu formiranju. Kao argument iznio pregled srbijanske okupacije Crne Gore nakon 1918. u brošuri Crnogorsko pitanje (Zagreb 1941). Radio potom neko vrijeme kao suradnik Hrvatskoga naroda. Od osnivanja Nakladne knjižare Velebit 1942. do kraja 1944. bio joj upravitelj i neko vrijeme prokurist. Prikaz političkih, kulturnih i društvenih zbivanja za koja je držao da razotkrivaju velikosrpsku ideologiju dao u knjigama Auf dem Balkan (1943), Verschwörungen gegen den Frieden (1944) te, s izvadcima iz zaplijenjenih dnevnika, Partizani o sebi (1944). Objavio i promidžbene brošure Šufflay (1942, četverojezično izd.; uvršteno u istoimeno izd. 2021), Uzori Draže Mihajlovića i partizana (1943) i Sudbina pravoslavlja u Sovjetskoj uniji (1944), sve u Zagrebu, te među ostalim surađivao u izdanjima Neue Ordnung (1941–45), Naša domovina (1. Zagreb 1943), Spremnost (1943–44), Deutsche Zeitung in Kroatien (1944–45), Hrvatska smotra (1944), Hrvatski godišnjak (1944–45), Novo doba (1944), Osvit (1944), Suradnja (Berlin 1944) i Redarstvo (1945). Bio je izdavač, urednik i po svem sudeći glavni suradnik glasilâ Hrvatske pravoslavne crkve – kalendara Ognjište 1943. te Pravoslavnoga kalendara i Glasa pravoslavlja 1944–45; poslije ocjenjivao da je osnivanje te crkve 1942. ublažilo progon srpskoga stanovništva u NDH. Uređivao biblioteku Naši vidici 1943–44. Nastojeći, osobito nakon kapitulacije Italije, osigurati njemačku potporu uspostavi samostalne države Crne Gore, kao član Crnogorskoga državnoga vijeća što ga je u srpnju 1944. osnovao Drljević, po njegovu naputku i uz potporu Ministarstva vanjskih poslova NDH, od siječnja 1945. boravio pretežno u Beču, gdje je imao i ured. U elaboratu o Crnoj Gori predanu u veljači 1945. H. Neubacheru tražio da se četnici pod vodstvom P. Đurišića podrede Crnogorskomu državnomu vijeću. Potkraj rata uhitili su ga pripadnici Crvene armije te je zatočen u sovjetskim logorima do 1955. Izručen FNRJ, u svibnju 1956. na Okružnom sudu u Zagrebu (branitelj I. Politeo) »zbog političke suradnje s neprijateljem« osuđen na dvije godine gubitka građanskih prava i osam godina zatvora; kaznu izdržavao u Staroj Gradiški i na Golom otoku do 1959. Ograničavan potom u javnom djelovanju, objavio knjigu Istorija školstva i prosvjete u Crnoj Gori (1969; Trinaestojulska nagrada 1970; rkp. drugoga dijela knjige zagubljen) te, pretežno pod pseudonimima, rasprave i osvrte mahom iz crnogorske povijesti i kulture u periodicima u Beogradu (Danas, 1962; Književne novine, 1963, 1967; Književnost, 1963), Cetinju (Stvaranje, 1960–62; Bibliografski vjesnik, 1962; Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, 1962–64) i Titogradu (Istorijski zapisi, 1960–62), u Putevima (1960), Našem moru (1961), Crkvi u svijetu (1967), Glasu Koncila (1968), Republici (1967–68), Hrvatskom književnom listu (1969) i Vjesniku (1970); u izdanju Prilozi za nacionalnu, političku, ekonomsku i kulturnu povijest Crnogoraca, 1–2 (Zagreb 1969) objavio svoj članak o popu Dukljaninu iz Crkve u svijetu (1969, 1) te novi rad o Petroviću Njegošu. Posmrtno su mu tiskani prilog u Hrvatskoj reviji (München 1971, 2–3), romansirani autobiografski zapisi o zatočeništvu u SSSR-u Deset godina u gulagu (2004) i zbirka Ogledi o Njegošu (2015), neki tekstovi i pretiskivani. Surađivao i u Hrvatskoj enciklopediji HIBZ-a. Potpisivao se i Dušan Marković, Guttempler, Franjo Weiss, Jedan vaspitač, Lav Brijer, Ljeposava Klančić, Ljubica Klančić, Ljubuška Klančić, M. Andrija Strat, S. M. Marković, S. M. Piper, S. M. Štedimlija, S. M.-Štedimlija, S. Marković Cerovičanin, Sav. Marković Cerovičanin, S. Štedimlija, Sa mašte, Sav. M. Štedimlija, Sav. Marković, Sava Marković, Savić M. Štedimlija, Seljak iz Ostrovice, Trezvenjak, šiframa (smšt.), (š.), -a, ić, ija, -ja, Mar. M., R. M., S., S. ić., S. ja, S. M., S. M. Št., S. St., S. Š., S. Š-a., S. Št., Sav. M. Šted, Sim, SMŠ (I, II, III), Strat, Š., Ša, Šim, Št, x. y., z. Dio ostavštine čuva mu se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK u Zagrebu, dosje u HDA (Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SRH).