MARKS, Aleksandar

MARKS, Aleksandar, redatelj i crtač animiranih filmova te ilustrator (Čazma, 29. VI. 1922 — Zagreb, 7. IX. 2002). U Zagrebu završio Obrtnu školu i 1944–45. studirao slikarstvo na ALU. Od 1952. u Duga-filmu sudjeluje u prvim profesionalnim pokušajima animacije u nas, potom u Zora-filmu postupno razvija stilizirani crtež i inovativnu reduciranu animaciju kao glavni crtač na prvom hrvatskom crtanom filmu u boji (Crvenkapica, 1954, nagrade u Beogradu i Berlinu 1956), koji je s N. Kostelcem i režirao, te poslije na Kostelčevim kratkim promidžbenim crtanim filmovima (1954–55, suredatelj D. Vukotić). U Zagreb-filmu isprva je glavni crtač na Vukotićevim (Nestašni robot, 1956, i Cowboy Jimmy, 1957) i Kostelčevim filmovima (Na livadi, 1957, nagrada za likovno rješenje u Puli), u kojima afirmira grafičku dotjeranost i čistoću, potom na filmovima V. Mimice, s kojim razvija nov pristup animaciji. Osmišljavajući osebujne ambijente, slojevite kompozicije dvodimenzionalnih prostora po kojima se kreću plošni likovi, stvara izraz na tragu nadrealizma, katkad na granici apstraktnoga (Samac, 1958; Happy End, 1958; Inspektor se vratio kući, 1959; Kod fotografa, 1959; Mala kronika, 1962). Na tim se filmovima povezuje s V. Jutrišom kao glavnim animatorom, a od 1960. zajedno i režiraju. Istodobno stvaraju dražesne dječje filmove (Proljetni zvuci, 1960; Moderna basna, 1965; Mrav dobra srca, 1965, I. nagrada za dječji film u Veneciji i nagrada u Beogradu 1966; Mala sirena, 1968; Pčelica je rođena, 1970; U paukovoj mreži, 1971; Kako je Ana kupila kruh, 1980) te one tjeskobnih subjektivnih svjetova (Metamorfoza, 1964, nagrada Srebrno jedro u Locarnu 1965; Sizif, 1967; Pauk, 1969, nagrada Srebrni pečat u Trstu 1970; Ecce homo, 1971; Mòra, 1977; Crna ptica, 1980), među kojima se izdvaja kafkijanski film Muha (1966, prema Mimičinu scenariju, Grand prix u Oberhausenu 1966, I. nagrada za animirani film u Beogradu, II. nagrada za crtani film u Trstu i Nagrada grada Zagreba, 1967, Grand prix »Golden Hugo« u Chicagu 1969), u kojem ekspresionističkom sugestivnom grafikom monumentalnih oblika, animiranom krajnje reduciranim pokretom, ostvaruju nove razine kreativne redukcije svojstvene Zagrebačkoj školi crtanoga filma. Među njezinim prvacima izdvojio se profinjenim pročišćenim grafizmom, sraslim s Jutrišinom reduciranom animacijom, te jedinstvenom žanrovskom sklonošću zastrašujućemu i pesimističnomu. Ilustracije je isprva objavljivao pretežno u periodicima (Ustaška uzdanica, 1941, Hrvatska mladost, 1942, Telegram, 1961–63, Paradoks, 1968), napose 1956–65. u Republici, u kojoj je figuralnim kompozicijama likovno opremao novele (S. Novak, Tvrdi grad. Republika, 1957, 9), potom je sugestivnim i jednostavnim crtežom ilustrirao mnogobrojna izdanja Školske knjige – početnice, čitanke i udžbenike (E. Vajnaht, Naš put, 1970, i Dobro jutro, 1981, N. Bendelja i Vajnaht, Sunčeva ljuljačka, 1983, sve s P. Štalterom; A. Krstulović i H. Lovrić, Wir sprechen Deutsch, 1979; J. Bukša, G. Bolkovac-Bukša i M. Omčikus, U mom domu i oko njega, 1981; S. Pavuna i V. Hruš, Skaži po-russki, požalujsta, 1989) te lektirna izdanja (D. Horkić, Čađave zgode, 1971, sa Štalterom, Nagrada »Grigor Vitez« za ilustraciju; D. Defoe, Robinson Crusoe, 1986; V. Kikaj, Bijeli dvori, 1987) – publicistička djela (Z. Glik, Partizanska godina, 1963; W. Eschker, Otrov i protuotrov, 1985) i slikovnice (B. Prosenjak, Miš, 1997), sve tiskano u Zagrebu. Bavio se i crtanjem stripa (Neznanac u Horizontovu zabavniku, 1952, prema scenariju N. Fulgosija) te karikaturom (Kerempuh, 1954). Djela su mu izlagana na skupnim izložbama Zagrebački salon (1972, 1980, 1983), Animacija (Zagreb 1974), Zgraf (Zagreb 1975, 1978), Exat 51 i Nove tendencije (Cascais 2001), Hrvatski časopisi za djecu i mladež (Zagreb 2004), Zagrebačka škola crtanoga filma (Rijeka i Novigrad 2009) i Pola stoljeća hrvatske animacije (Zagreb 2011) te na samostalnima u Čakovcu (2001) i Čazmi (2002). Dobio Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1981. Djela su mu pohranjena u Grafičkoj zbirci NSK u Zagrebu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i u Galeriji »Aleksandar Marks« u Čazmi (otvorena 2002).