MAROEVIĆ, Ivo

MAROEVIĆ, Ivo, povjesničar umjetnosti, muzeolog i konzervator (Stari Grad, 1. X. 1937 — Zagreb, 20. I. 2007). Sin političara Antuna. U Zagrebu završio gimnaziju 1955. i diplomirao povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost 1960. na Filozofskom fakultetu, na kojem je doktorirao 1971. tezom Sisak, grad i graditeljstvo (tiskano 1970). Od 1960. bio osnovnoškolski nastavnik (Grubišno Polje, Adamovec), od 1965. kustos i konzervator u Gradskom muzeju u Sisku, u Zagrebu u Restauratorskom zavodu Hrvatske od 1969. konzervator i dokumentarist i 1980–83. ravnatelj te na Filozofskom fakultetu od 1983. izvanredni i od 1986. redoviti profesor muzeologije i zaštite spomenika kulture; suutemeljitelj katedre za muzeologiju na Odsjeku za informacijske znanosti 1986. Gostujući profesor na Sveučilištu Victoria (Kanada) 1985. i 1990. Usporedno i podjednako zaokupljen poviješću i suvremenošću arhitekture i urbanizma, zaštitom kulturnoga nasljeđa i muzeologijom. Promišljajući urbanizam i arhitekturu XIX. i XX. st., istraživao arhitektonske opuse (Graditeljska obitelj Grahor, 1968; B. Felbinger, I. Zemljak, J. Plečnik), teme povezane s gradskom topografijom, posebice zagrebačkom (Zagreb njim samim, 1999; Antologija zagrebačke arhitekture, 2003), stambenu arhitekturu, suvremene interpolacije u starim gradskim cjelinama i prostornu baštinu perifernih gradskih zona i selâ te polemički bilježio kroniku suvremenih arhitektonskih zbivanja. Povezujući teoriju i praksu, interdisciplinarno je pristupao očuvanju i prezentaciji baštine, upozoravao na propuste (npr. obnova Medvedgrada i Hrvatske Kostajnice), te se zauzimao za njezino znanstveno i teorijski utemeljeno očuvanje i predstavljanje u svijetu. Pisao i o obnovi objekata (crkve sv. Marije Snježne u Kamenskom i sv. Marije Snježne i sv. Jurja u Belcu, Garić-grad, kazalište u Splitu), načinima prezentacije povijesnosti, metodama intervencija pri obnovi spomenika graditeljstva i suvremenim metodama zaštite kulturne baštine, istaknuvši se osmišljavanjem temeljnih načela obnove nakon ratnih razaranja (Rat i baština u prostoru Hrvatske, 1995). Uspostavivši sponu između povijesti, teorije i prakse te pojmovnik, znanstveni aparat i metodologiju, knjigom Uvod u muzeologiju (1993; Nagrada grada Zagreba za engl. izd. 1999) u bitnome je pridonio utemeljenju muzeologije kao znanstvene discipline u području informacijskih znanosti. Aktualne izložbe analizirao je u svjetlu muzeoloških dometa, pisao o aspektima i ulozi muzejskih predmeta, »muzejski upotrebljavanim spomenicima kulture«, zaštiti muzejske građe, A. Baueru u kontekstu muzeologije te ulozi muzeja u razvoju emocionalne inteligencije. Autor je muzeoloških programa Muzeja Mimara u Zagrebu (1985), Galerije Meštrović u Splitu (1988) i Muzeja Slavonije i Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku (1997) te prijedlogâ mreže muzeja u Hrvatskoj i izgradnje zajedničke čuvaonice za građu zagrebačkih muzeja. Prilozi su mu među ostalim objavljeni u periodicima Čovjek i prostor (1961–66, 1968, 1970–90, 1993–96, 1998, 2000, 2005), 15 dana (1962–67, 1971–74, 1978, 2003), Jedinstvo (1965, 1967–68), Život umjetnosti (1967, 1969–71, 1973–74, 1985, 1987–91, 1997, 2004–06), Telegram (1968, 1970–71), Arhitektura (1969–71, 1975–76, 1979–83, 1988–91, 1998), Riječi (1969, 1978), Hrvatski tjednik (1971), Hrvatsko sveučilište (1971), Bilten informatica museologica (1972; Informatica museologica, 1974–90, 1992, 1994–97, 2000–05), Vijesti muzealaca i konzervatora (Hrvatske) (1972–75, 1977, 1981, 1984–85, 1988–89, 1997, 2000–01, 2003, 2005–06), Iz starog i novog Zagreba (1974), Kaj (1974–75, 1977, 1979), Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske (1975–79, 1984–87, 1992–93, 2000–01, 2005–06), Vjesnik (1975–76, 1978, 1989–90, 1992, 1995–97, 2000, 2002, 2004), Zbornik zaštite spomenika kulture (Beograd 1975, 1977–78), Informatologia Yugoslavica (1976–77, 1979, 1981–83, 1986, 1988), Muzeologija (1976, 1994, 1997, 1999–2000, 2002), Sinteza (Ljubljana 1976, 1980–92, 1994), Peristil (1977–78, 1983, 1988–89), Jahrbuch für Hausforschung (Marburg 1979, 1989, 1999), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1980), Mikrografija u informacionim sistemima (Beograd 1981), ICOFOM Study Series (Pariz 1983, 1985–87, 1989, 1991, 1994–97, 2000–02), Oko (1983), Danas (1984), Varstvo spomenikov (Ljubljana 1984, 1989), Večernji list (1984–87, 1989–90, 1996–97, 1999–2000), Radovi Instituta za povijest umjetnosti (1985, 1988–89, 1991–92, 1996, 2000, 2004), Teorija i praksa turizma (Beograd 1985), Vesnik – organ vojnih muzeja (Beograd 1986), Mogućnosti (1988, 1992), Pogledi (Novi Sad 1988), Sodobni arhivi (Maribor 1989), Osječki zbornik (1991, 1997, 2001–02), Vijenac (1994–98, 2000), Anali Galerije Antuna Augustinčića (1996–97), Dometi (1996), Socijalna ekologija (1996–97, 1999, 2001), Kontura (1998, 2000–02), Zarez (1999–2001, 2003–05), Etnološka istraživanja (2001), Novi Kamov (2002), Petrinjski zbornik (2005), Kvartal (2006) i Prostor (2006), u knjigama i zbornicima Kamensko, crkva i samostan pavlina (Zagreb 1973), Tradicionalna stambena kuća (Zagreb 1980), Koloristička obrada pročelja povijesnih zgrada (Zagreb 1982), Glina (Glina 1988), Obnova Dubrovnika 1979–1989 (Dubrovnik 1989), Informacijske znanosti i znanje (Zagreb 1990), Dvor na Uni, 1 (Dvor na Uni 1991), Željeznički muzej u Zagrebu (Zagreb 1991), O hrvatskoj arhitekturi (Zagreb 1992), Cultural Heritage of Croatia in the War 1991/92 (Zagreb 1993), Obrada jezika i prikaz znanja (Zagreb 1993), Grad kao složen sustav (Zagreb 1996), Grad za 21. stoljeće (Karlovac 2001), Arhitekt Viktor Kovačić – život i djelo (Zagreb 2003), Modeli znanja i obrada prirodnog jezika (Zagreb 2003) i Hrvatska arhitektura u XX. stoljeću (Zagreb 2009) te u izdanjima Allgemeines Künstlerlexikon, 8 (München—Leipzig 1994) i International Encyclopedia of Information and Library Science (London—New York 1997); izbor radova skupljen u knjigama Sadašnjost baštine (1986), Konzervatorsko novo iverje (2000), Kronika zagrebačke arhitekture 1981–1991 (2002) i O Zagrebu usput i s razlogom (2007), izlaganja sa skupova u knjizi Baštinom u svijet (2004). Surađivao u izdanjima LZ (Enciklopedija likovnih umjetnosti, Hrvatska enciklopedija) te u Hrvatskom leksikonu (Zagreb 1996–1997). S engleskoga je preveo Uvod u konzerviranje kulturnog nasljeđa B. M. Feildena (Zagreb 1981). Bio je autor i suautor izložba Spomenici kulture kotara Sisak (Sisak 1967), Medalje, plakete, inkrustacije i sitna plastika Želimira Janeša (Sisak 1969), Zagrebački salon (1976, 1979, 1982), Hrvatski narodni preporod 1790–1848 (Zagreb 1985), Zagrebačka arhitektura 80-ih godina (Zagreb 1990) i Arhitektura historicizma u Rijeci (Rijeka 2001) te njihovih kataloga. Predsjednik Muzejskoga savjeta Hrvatske 1988–91. odn. Hrvatskoga muzejskoga vijeća 1995–99. Posmrtno mu je tiskana svojevrsna autobiografija Zrnca životnog mozaika (2008), sastavljena od memoarskih tekstova. Posvećena mu je spomenica (Zagreb 2009) te o njem priređena izložba (Zagreb, Sisak, Pula, Sesvete 2009). Dobio nagrade »Božidar Adžija« 1975. i »Pavao Ritter Vitezović« za životno djelo 2002, a posmrtno mu je dodijeljena Nagrada grada Siska za životno djelo 2013.