MARSIGLI, Luigi Ferdinando (Marsili, Aloysius), polihistor i kartograf (Bologna, 10. VII. 1658 — Bologna, 1. XI. 1730). Nasljedni grof. Učio anatomiju, matematiku i druge prirodne znanosti u Bologni, Padovi i Rimu. Priključivši se mletačkoj misiji u Carigradu 1679, provodio istraživanja o Turskom Carstvu i jugoistočnoj Europi. Od 1682. inženjerijski časnik u službi Leopolda I. Habsburgovca, nakon Karlovačkoga mira 1699. imenovan predsjednikom državnoga povjerenstva za razgraničenje s Turskim Carstvom. Novu je granicu (približno 850 km) trebalo utvrditi na terenu i ucrtati na posebno izrađene karte, pri čem se zemljište snimalo s obiju strana, na udaljenosti od oko dva sata hoda. Vojne kartografe predvodili su J. C. Müller, kojemu se pripisuje većina topografskih skica i zemljovida, i J. F. Hollstein, a u ime hrvatskih staleža priključio im se P. Vitezović Ritter. Marsigli je Vitezovića angažirao u prikupljanju izvora za povijest Hrvatske i Slavonije i dokaza o pripadnosti Dalmacije hrvatskim zemljama (dio njihova dopisivanja objavio S. Bene 2002) te je uz njegovu pomoć skupio vrijednu zbirku karata hrvatskih krajeva. Zaključke Vitezovićeva memoranduma Responsio ad postulata Aloysio Ferdinando Marsilio, temelja spisa Croatia rediviva, uključio je u svoje izvješće caru (sva izvješća tiskana u: Relazioni dei confini della Croazia e della Transilvania a sua maestà cesarea (1699–1701), 1–2. Modena 1986). Njihovu suradnju Vitezović je pak opisao u djelu Plorantis Croatiae saecula duo (1703), u kojem je i elegija Ad comitem Marsilium caesareum legatum. Nakon završetka rada povjerenstva Marsigli je (od 1700. general) sudjelovao u Ratu za španjolsku baštinu, nakon poraza kraj Breisacha na Rajni 1703. bio degradiran i otpušten iz vojske 1704, potom zapovijedao postrojbom papine tjelesne straže. Posvetio se najposlije znanosti, osobito istraživanju mora (strujanja i mijene, salinitet, život u podmorju) među ostalim djelujući u Marseilleu; zbog inovativnoga i interdisciplinarnoga pristupa drži ga se jednim od utemeljitelja oceanografije. Proučavao je i fizikalne procese u atmosferi i litosferi, floru i faunu te prošlost zemalja u kojima je boravio, pri čem je prikupio mnogobrojne geološke, geografske, kartografske, hidrografske, arheološke, povijesne, etnografske i lingvističke podatke, te napisao više djela, od kojih su neka doživjela ponovljena izdanja i prijevode. Osobito ga je zanimalo Podunavlje, o kojem je, s pomoću suradničke mreže, skupio opsežnu građu (Opus Danubiale), uz ostalo mnoge Müllerove i Vitezovićeve rukopise te skice, karte, crteže i bilješke; većina materijala tiskana je u djelu Danubius Pannonico-Mysicus (1726). Bio je član učenih društava i akademija u Londonu, Parizu i Montpellieru. Ostavštinu s oko 2200 knjiga i 900 rukopisa na različitim jezicima (146 vlastitih) darovao Institutu znanosti i lijepih umjetnosti u Bologni (osnovanu na njegovu inicijativu 1711), gdje se čuva u po njem nazvanu muzeju (Museo Marsiliano, danas dio Sveučilišne knjižnice), utemeljenu uz obljetnicu smrti 1930.
DJELA (izbor): Osservazioni intorno al Bosforo Tracio. In Roma, per Nicolò Angelo Tinassi, 1681. — Histoire physique de la mer. A Amsterdam, aux de’pens de la Compagnie, 1725. — Danubius Pannonico-Mysicus observationibus geographicis, astronomicis, hydrographicis, historicis, physicis perlustratus et in sex tomos digestus. Hagae comitum, apud P. Gosse, R. Chr. Alberts, P. de Hondt; Amstelodami, apud Herm. Uytwerf & Franç Changuion, 1726. — Stato militare dell’Imperio Ottomanno, 1–2. In Haya, appresso Pietro Gosse, e Giovan Neaulme, Pietro de Hondt, Adriano Moetjens; In Amsterdamo, appresso Herm. Uytwerf, Franc. Changuion, 1732. — Autobiografia. Bologna 1930.
LIT.: S. Beigl: Spisi grofa Marsilia u sveučilišnoj biblioteci u Bolonji (Bologna). Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 13(1901) str. 537–564. –– L. Frati: Catalogo dei manoscritti di Luigi Ferdinando Marsili. Firenze 1928. — S. Vukičević: Tri stoljeća od rođenja L. F. Marsiglija – jednog od osnivača suvremene oceanografije. Pomorski zbornik, 7(1969) str. 991–1003. — E. Kovačević: Granice bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj Republici po odredbama Karlovačkog mira. Sarajevo 1973. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1. Zagreb 1985. — M. Marković: Descriptio Croatiae. Zagreb 1993. — J. Stoye: Marsigli’s Europe 1680–1730. New Haven—London 1994. — H. Hajdarhodžić: Bosna, Hrvatska, Hercegovina. Zemljovidi, vedute, crteži i zabilješke grofa Luigija Ferdinanda Marsiglija krajem XVII. stoljeća. Zagreb 1996. — D. Peić Čaldarović: Slike mira. Oživljena Hrvatska u vrijeme Karlovačkog mira 1699 (katalog izložbe). Zagreb 1999. — M. Slukan: Kartografski izvori za povijest Triplex confiniuma (katalog izložbe). Zagreb 1999. — Z. Pleše: Bolonjski grof i hrvatski barun: odnosi Luigija Ferdinanda Marsiglija i Pavla Rittera Vitezovića u utvrđivanju hrvatskih granica. Croatica Christiana periodica, 24(2000) 46, str. 49–75. — S. Bene: Pavao Ritter Vitezović levelei Luigi Ferdinando Marsilihoz (1699–1700). U: Croato-Hungarica. Zagreb 2002, 167–179. — Z. Blažević: Vitezovićeva Hrvatska između stvarnosti i utopije. Zagreb 2002. — M. Slukan Altić: Povijesna kartografija. Samobor 2003. — A. A. Deák, M. Lapaine i I. Kljajić: Johann Christoph Müller (1673–1721). Kartografija i geoinformacije 3(2004) 3, str. 68–80. — A. A. Deák: Maps from Under the Shadow of the Crescent Moon (katalog izložbe). Esztergom 2006. — G. Gullino i C. Preti: Marsili (Marsigli), Luigi Ferdinando. Dizionario biografico degli Italiani, 70. Roma 2008. — La politica, la scienza, le armi. Luigi Ferdinando Marsili e la costruzione della frontiera dell’impero e dell’Europa. Bologna 2010. — S. Bene: Illyria or What You Will. Luigi Ferdinando Marsigli’s and Pavao Ritter Vitezović’s »Mapping« of the Borderlands Recaptured from the Ottomans. U: Whose Love of Which Country? Leiden—Boston 2010, 351–403. — The Cartography of the Danube and the Surronding Areas in and after the Times of Vincenzo Maria Coronelli and Luigi Ferdinando Marsili. Venezia 2015. — P. Ritter Vitezović: Dva stoljeća uplakane Hrvatske – Plorantis Croatiae saecula duo. Zagreb 2019.
Dubravka Mlinarić (2026)
