MARTI, Anton

traži dalje ...

MARTI, Anton (Martinčić, Toni), redatelj (Rogočana kraj Labina, 10. IV. 1923 — Zagreb, 21. I. 2004). U Trstu završio glumačku školu, potom u Italiji nastupao u putujućim družinama, bavio se kazališnom režijom te bio asistent na filmu. Od 1949. radio na Radio-Kopru, gdje je režirao mnoge radiodrame (neke snimao izvan studija). Preselivši se u Zagreb, sudjelovao u pripremama za pokretanje TV programa 1956; te godine režirao zabavnoglazbeni dio prve emisije zagrebačke TV, prvu zabavnoglazbenu emisiju Pjesme iz naših krajeva te prvu TV dramu Gledalac i mi (obnovljeno 1966, emitirano kao Harlekin). Na TV Zagreb (HTV od 1990) radio do umirovljenja 1991; u mnogobrojnim serijalima, ponajviše u zabavnom programu, režirao više stotina emisija, među ostalim mozaično-zabavne Srebrni delfin (1961, suredatelj), Na kraju ljeta (1962), Muzički atelje (1963), Na licu mjesta (1963–64; jedna emisija uvrštena u program američke mreže CBS 1964), Stari šlageri (1963), Zvuk u pokretu (1964–65, suredatelj), Ljetni intermezzo I–II (1965), Nešto novo, nešto staro (1967–68), Nima Splita do Splita (1967), TV magazin (1967–69, 1971, 1975), Videofon (1968–70, 1972–73), Prsluk pucam (1971), Pola-pola (1976), Svjetla pozornice (1977–78, 1981), Dobra večer – sve bilo je muzika (1981–84), Peta strana studija (1981), Show mora ići (1989, nagrada JRTV), Dobra večer, domovino (1991, suredatelj), Ja sam pjesma (1996), Malo plesa, malo igre (1996, suredatelj) i I to sam ja (1997). Osobitu popularnost stekao režirajući novogodišnje programe, katkad s prijenosom uživo. Režirao je prvi kviz zagrebačke TV Poziv na kviz (1965, četiri epizode), za dječji program balet Cvijeće male Ide (1960), među drugima Mendin program (1962–66) i samostalno Mendin program za djecu (1971), često TV prijenose glazbenih festivala (Opatija 1963; Zagreb 1968, 1985; Split 1969, 1972; Melodije Istre i Kvarnera 1976; Festival kajkavske popevke Krapina 1988; Jugoslavenski rock-moment 1988) i Međunarodne smotre folklora (1988, 1993–94, 1997–99), u okviru programa za inozemstvo za ZDF informativno-zabavne emisije serijala Jugoslavijo, dobar dan za radnike u Saveznoj Republici Njemačkoj (1971, 1973), u suradnji prvi prijenos s otoka (Vis 1964) te cjelovečernji glazbeno-scenski spektakl u koprodukciji s kućom ORF Zagreb pozdravlja Beč – Beč pozdravlja Zagreb (1983). Za dramski odn. igrani te zabavni program režirao 1957. TV drame Diploma, On (prvi u nas u režiju uveo dokumentarnu snimku) i Počasni penzioner, 1959. Galantni fantom i Veselo putovanje, 1960. Kurir Tonči – Truba i Parnica oko magareće sjene (koscenarist), 1961. Pozornica bez zavjese, 1962. Mediteransko putovanje, 1963. Popodnevni izlet, 1964. Trorogi šešir, 1965. Sretan slučaj i Tražimo naslov, 1969. Divlji električar i I ne smrt Omera i Merime, 1971. Buco i 1979. Peta strana studija te 1967. povijesnu TV seriju Kad je mač krojio pravdu (sedam epizoda, scenarist), u kojoj je i glumio. Od 1958. režirao i drugdje, za zabavni program TV Ljubljana među ostalim emisije Malo za šalo, malo za res (1965–66), Glasbena medigra (1966) i Dobro nedeljo voščimo (1967–68). Kao kazališni redatelj mahom postavljao glazbene drame i mjuzikle – u Slovenskom kazalištu u Trstu (E. De Filippo, Glasovi savjesti, 1956; P. Levi, Po čem je istina, 1959; D. Fo, Arkanđeli i automati, 1962), Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija« (Fo, Arkanđeli i automati, 1960, i Sedma zapovijed Božja: Kradi malo manje, 1965, adaptirao u TV dramu 1967; R. Rascel, Ljubav na talijanski način, 1967; M. Grgić i A. Kabiljo, Velika trka, 1969; C. Goldoni i B. Martinů, Mirandolina, 1972) i Suvremenom kazalištu u Beogradu (L. Bernstein, Priča sa zapadne strane, 1968; C. Porter, Poljubi me, Kato, 1969; Ljubav na talijanski način, 1969; Velika trka, 1970; J. Herman, Hello, Dolly!, 1971). Igrao manje uloge na filmu (F. Čáp, Naš avto, 1962; F. Hadžić, Da li je umro dobar čovjek?, 1962, i Tri sata za ljubav, 1968; J. Marušić, Zadarski memento, 1984; K. Papić, Život sa stricem, 1988). Surađivao u zborniku Zapisi i sjećanja (Zagreb 2001). Dobio mnogobrojne nagrade na TV festivalima, priznanje »Ondas« za cjelokupni redateljski rad (Barcelona 1972), Zlatnu ružu festivala Lago di Garde za rad na Radio-Kopru (1974) i nagradu »Porin« za životno djelo 1994. Kao jedan od utemeljitelja zagrebačke TV i najistaknutijih hrvatskih TV redatelja unio je inovativna rješenja u zabavnom i revijalnom programu te nove standarde u režiji TV zabave. O njem je snimljen dokumentarni film Tko je taj Anton Marti? (V. Šuvak, 2016). Najveći studio HRT nosi njegovo ime od 2005.

LIT.: B. Hećimović: (O izvedbi drame Arkanđeli i automati). Književnik, 2(1960) 15, str. 354. — (O seriji Kad je mač krojio pravdu). Studio, 1965, 83, str. 6. — M. Grgičević: Između lakrdije i satire. Večernji list, 7(1965) 27. IX, str. 7. — Prva domaća TV-igra. Studio, 1966, 110, str. 7. — B. Đorđević, Večernji list, 9(1967) 15. IX, str. 18. — (g): Muzika: Renato Rascel. Ibid., 29. III, str. 18. — B. Dragutinović: Američka transformacija velike dramske teme. Politika (Beograd), 65(1968) 4. IV, str. 8. — (Razgovori): I. Kreutz, Plavi vjesnik, 15(1968) 702, str. 9. — Vjesnik, 31(1971) 5. I, str. 5. — V. Černjul, Večernji list, 20(1976) 24–25. IV, str. 6. — M. Milićević Lango, Nedeljne novosti (Beograd), 11(1976) 14. III, str. 21. — A. Šomlo, RTV – teorija i praksa (Beograd), 1981, 23, str. 256–259. — D. Grenac, Studio, 1983, 978, str. 10–12, 62. — D. Vince, Start, 1983, 374, str. 72–73. — Z. Kovačić, Studio, 1989, 1313, str. 12–13. — G. Pelaić, Slobodna Dalmacija, 47(1989) 6. VII, Pr., str. 10. — B. Radović, Večernji list, 36(1992–93) 31. XII–1. I, Pr., str. 40; 41(1997) 17. I, Pr., str. 31. — A. Goleš, Slobodna Dalmacija, 52(1994) 10. XI, Pr., str. 10–11. — Ž. Slunjski, Vjesnik, 56(1995) 22. I, str. 31. — K. Renko, Gloria, 1997, 104, str. 11–15. — M. Jandrić, Vjesnik, 64(2003) 19. IX, Pr., str. 20–21. — Dž. Husić: »Kornjača« stigla na Terazije. Ilustrovana politika (Beograd), 12(1969) 569, str. 35. — Ž. Jovanović: Kao na Brodveju. Večernje novosti (Beograd), 17(1969) 12. V, str. 8. — B. Dragutinović: Mjuzikl kao politička satira. Politika, 67(1970) 26. V, str. 11. — M. Krivić: Jugoslavijo, dobar dan! Večernji list, 14(1970) 21–22. II, str. 28. — J. Pavičić: Nedovršena trka. Ibid., 19. I, str. 11. — B. Dragutinović: Mjuzikl s brodvejske top-liste. Politika, 68(1971) 28. IV, str. 11. — (m): Nagrada »Ondas« Martiju. Večernji list, 16(1972) 3. XI, str. 5. — G. Milijašević: 30 godina čarobne kutije. Ibid., 30(1986) 22. V, str. 25; 23. V, str. 29; 24–25. V, str. 45; 28. V, str. 25. — N. Vončina: TV osvaja Hrvatsku. Zagreb 1999. — Isti: RTV Zagreb 1959–1964. Zagreb 2001. — Isti: Najgledanije emisije 1964–1971. Zagreb 2003. — (Nekrolozi): Novi list, 57(2004) 23. I, str. 16. — M. Jandrić, Vjesnik, 65(2004) 23. I, str. 15. — R. Lacko, Večernji list, 47(2004) 23. I, str. 70–71. — K. Petrinović, Gloria, 2004, 473, str. 15. — (Ž. I.), Jutarnji list, 6(2004) 23. I, str. 58–59. — N. Vončina: Emisije RTV Zagreb 1964–1971. Zagreb 2005. — Isti: Hrvatske TV drame i serije. Zagreb 2011.
 
Ivan Krašnjak (2025)

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MARTI, Anton. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 9.2.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/marti-anton>.