MARUNA, Boris (Borislav), pjesnik i publicist (Podprag kraj Jasenica, 13. IV. 1940 — Zagreb, 14. VI. 2007). Brat slikara Pere, nećak psihologa P. Čiklića. Gimnaziju polazio u Zagrebu. Emigrirao potkraj 1960. Nakon boravka u Italiji, od 1961. živio, radeći fizičke poslove, u Argentini (Córdoba, od 1962. Buenos Aires) i 1965–66. u Londonu (ondje radio i za redakciju Nove Hrvatske). U Los Angelesu studirao angloameričku književnost na Sveučilištu Loyola od 1966; diplomirao 1971. Otišao potom u Málagu pa 1972. u Barcelonu, gdje je predavao englesku i američku književnost u djevojačkoj gimnaziji te na Sveučilištu završio studij hispanistike za strance. U Rimu 1975–76. radio u turističkom marketingu, u New Yorku od kraja 1976. bio poslovni tajnik Hrvatskoga narodnoga vijeća i prevoditelj na suđenju hrvatskim emigrantima koji su kao čin političkoga protesta oteli putnički zrakoplov (o tom objavio memoarsku kroniku Otimači ispunjena sna, 1995), u Los Angelesu od 1977. radio u turističkoj agenciji te, završivši tečaj računalnoga programiranja u Anaheimu, kao samostalni konzultant u marketingu mikroračunala, čime se od 1988. bavio i u Kanadi. Vrativši se u Hrvatsku, bio predsjednik odn. ravnatelj Hrvatske matice iseljenika 1990–92. i 2000–03. te uređivao njezina izdanja Nova Matica (Matica) (1990–91, 1992–95), Iseljenički kalendar (1991) i Hrvatski iseljenički zbornik (1993–94). Od 2003. do kraja života veleposlanik RH u Čileu. Prve pjesme objavio u Poletu i Studentskom listu 1958. Pisao potom poeziju, književne prikaze i eseje te polemički intonirane političke osvrte i komentare u Hrvatskoj reviji (Buenos Aires 1962–64; Pariz 1966; München 1967–75, 1977; München—Barcelona 1978, 1982, 1985–90), Novoj Hrvatskoj (London 1964–65, 1967, 1972–80, 1985, 1988–90; član uredništva 1973–87) i Jubilarnom zborniku Hrvatske revije 1951–1975 (München—Barcelona 1976), a nakon povratka u Hrvatsku surađivao u Glasniku HDZ-a (1990), Mosorskoj vili (1991–92), Vjesniku u srijedu (1991), Forumu (1992), Dubrovniku (1994), Kolu (1995), Mogućnostima (1995, 1997), Republici (1995), Vijencu (1995–98; urednik 1995–97), Hrvatskoj reviji (1997–99; urednik 1998–2000), Ciceru (1999), Zarezu (1999–2001) i Quorumu (2000). Pjesme egzistencijalističkoga duha skupljene u prvoj zbirci I poslije nas ostaje ljubav (1964) od hrvatske se emigrantske lirike odmiču prigušenijom patetikom (Drugu Hrvatsku mislim). U njima dominantni motivi ljubavi i domovine protežni su i u zbirci Govorim na sav glas (1972), u kojoj se pod utjecajem američkoga beat-pjesništva i C. Bukowskoga izrazitije pomiče prema narativnosti, kolokvijalnom izričaju i nabrajanju, uz često strukturiranje pjesama kao prozivka te uporabu anafore, prozopopeje i zeugme, s naglašenim isticanjem kazivača i specifičnom ironijsko-patetičnom vizurom (Nekad su bila bolja vremena, Rasprava o lakoj glazbi). Zadržavši ispovjedan ton kao opću značajku, te postupke razvija u zbirkama Ograničenja (1986) i Ovako (1992), koje odlikuju usavršen govorni ritam stiha te razradba i širenje dotadašnjih književnih utjecaja (odjeci antipoezije N. Parre), često s mnogobrojnim citatima i aluzijama. Politički motivi u njima su najčešće uokvireni ironijom (Kad sam ja bio hrvatski terorist) i sarkazmom (Hrvati mi idu na jetra, Udbaši), a patetika razvidna ponajprije u poantama, istaknuti su prikazi ljubavnih i seksualnih susreta i iskustava (The New Left, Pjesma koja je u sebi zatvorena cjelina), temom pjesama postaje i sama poezija (Ja ne zavidim hrvatskim pjesnicima), a gubitnički postavljen kazivač figura s maskom hinjene ležernosti, u ravnoteži razmetanja i autoironije, izričaja zasnovana na »osobnom doživljaju koji najčešće vodi refleksiji o širim pitanjima individualne, nacionalne, egzistencije, pa i stanja svijeta« koje »tretira (crno)humorno, poigravajući se općim mjestima« (S. Jurić), pri čem autobiografsku dimenziju osnažuju mnogobrojni antroponimi i toponimi. Ujedno razvija postupak kontrasta kojim sučeljava suprotstavljena načela i vrijednosti, metafore i usporedbe s protuslovnim slikama koje ispod ironije i humora upozoravaju na nesklad u svijetu i životu, gubljenje čvrstih uporišta i značenja, s osjećajem rezignacije i neizbježne propasti (Amerika, Pas, Povratak, Svršetak II. svjetskog rata u Westwoodu). Stihovi u zbirci Bilo je lakše voljeti te iz daljine (1996), napisani nakon povratka u Hrvatsku, ponešto su smireniji od prijašnjih, a ironija naglašenije prožeta elegičnošću (Bilo je lakše voljeti te iz daljine, U chiaroscurnom svjetlu vječnosti). Izbori iz poezije objavljeni su mu 1998 (Upute za pakleni stroj), 2005 (Ovako je pisao Katul), 2014 (Tvrd pjevač) i 2015 (Svijet koji znam), na španjolskom 1996 (Limitaciones), talijanskom 2000 (Era più facile amarti da lontano) i engleskom 2021 (I Think Iʼam Smilling. Relations, 2001, 3–4). Prevođen je također na češki, francuski, katalonski, kineski, mađarski, njemački, poljski, švedski i ukrajinski te uvršten među ostalim u izbore Skupljena baština (1993), Uskličnici (1996), Antologija suvremene hrvatske poezije (1997), Međaši (2004), Utjeha kaosa (2006), Antologija hrvatskoga pjesništva (2007), Drugom stranom (2010) i U nebo i u niks (2010), tiskane u Zagrebu, Rušenje orfičkog hrama (Zagreb—Sisak 2006), Koráb korálový (Prag 2007) i E dopo di noi resta lʼamore (Milano 2014). Izabrani članci tiskani su mu u knjizi Što je čuvalo nadu (2008) i Zborniku radova Nove Hrvatske (Varaždin 2020), a izbor iz korespondencije u knjizi N. Mihaljevića Emigrantska pisma Borisa Marune (Varaždin 2019). Autor je stihova u grafičkoj mapi Z. Kesera Prvi čovjek (Zagreb 1991). Pogovorima popratio knjige Pozornica čežnje T. Domovića (Zagreb 1993), Oči sove A. Miljka (Rijeka 1999) i Vječni Split B. Radice (Zagreb—Split 2002). Preveo i priredio izbore pjesama Bukowskoga (Tragedija lišća. Zagreb 1999) te Parre (Knjiga pjesama sumnjiva čovjeka. Zagreb 2001) i P. Nerude (Pjesme. Zagreb 2004). S engleskoga preveo i knjižicu T. Blaira Treći put (Zagreb 2000), sa španjolskoga eseje O. Paza Drugi glas (Zagreb 1996) i pjesničku zbirku P. Shimosea Makijavelistička promišljanja (Zagreb 2017); prijevodi kratkih priča s engleskoga i španjolskoga tiskani su mu kao knjiga Antologija svjetske kratke priče (Zagreb 2017). Dobio Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2000.
DJELA: I poslije nas ostaje ljubav. Buenos Aires 1964. — Govorim na sav glas. München—Barcelona 1972. — Ograničenja. München—Barcelona 1986. — Ovako. Zagreb 1992. — Otmičari ispunjena sna. Zagreb 1995. — Bilo je lakše voljeti te iz daljine. Povratničke elegije. Zagreb 1996. — Limitaciones. Poemas escogidos 1972–1988. Aranjuez 1996. — Upute za pakleni stroj. Izabrane pjesme. Zagreb 1998. — Era più facile amarti da lontano. (I Croati mi danno sui nervi). Trieste 2000. — Ovako je pisao Katul. Zagreb 2005. — Što je čuvalo nadu. Zagreb 2008. — Tvrd pjevač. Zagreb 2014. — Svijet koji znam. Izbor iz poezije. Zagreb 2015.
LIT.: R. Kupareo: (O knj. I poslije nas ostaje ljubav). Hrvatska revija (Buenos Aires), 15(1965) 3, str. 250–252. — (O knj. Ograničenja): A. Kadić, Ibid. (München—Barcelona), 36(1986) 4, str. 657–667. — D. Horvatić, Nepostojeći hrvatski pisci. Zagreb 1993. — (Razgovori): B. Kamenski, Danas, 9(1990) 446, str. 41–43. — B. Vlašić, Nedjeljna Dalmacija, 20(1991) 1043, str. 20–21. — G. Malić, Globus, 1995, 262, str. 53–55. — G. Nuhanović, Ibid., 229, str. 54–55, 63. — D. Vukov-Colić, Vijenac, 3(1995) 40, str. 4–5. — Globus, 1996, 304, str. 55–57. — Z. Zima, Novi list, 52(1998) 26. VII, Pr. Mediteran, str. 4–5. — J. Babić, Nacional, 1999, 212, str. 59–61. — S. Begović, Vjesnik, 61(2000) 21. III, str. 13. — S. Ivanišević, Zarez, 3(2001) 67, str. 24–25. — M. Klemenčić i T. Turkalj, Hrvatska revija, 1(2001) 1, str. 8–13. — V. Vurušić, Globus, 2001, 528, 44–49. — R. Bajruši, Nacional, 2003, 415, str. 50–53. — V. Grubišić: Hrvatska književnost u egzilu. Barcelona—München 1991. — K. Ivanišević: Boris Maruna. Forum, 31(1992) 5/6, str. 582–588. — V. Bogišić: (O knj. Otmičari ispunjena sna). Dubrovnik, 6(1995) 5, str. 101–106. — J. Šentija: (Predgovor). U: Otmičari ispunjena sna. Zagreb 1995, 7–16. — M. Blažeković: Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije. Zagreb 1996. — B. Kragić: (O knj. Upute za pakleni stroj). Republika, 54(1998) 11/12, str. 225–229. — T. Maroević: (Pogovor). U: Upute za pakleni stroj. Zagreb 1998, 243–257. — Bibliografija Hrvatske revije 1951–2000. Hrvatska revija, 50(2000) br. 4. — J. Kušan: Bitka za Novu Hrvatsku. Rijeka 2000. — M. Lipovac Gatti: (Predgovor). U: Era più facile amarti da lontano. Trieste 2000, 9–30. — D. Šišmanović: Nesentimentalni patriotizam. Vijenac, 8(2000) 159, str. 14. — V. Brešić: Teme novije hrvatske književnosti. Zagreb 2001. — K. Bagić: Brisani prostor. Zagreb 2002. — Z. Rados: Egzilantska poezija Borisa Marune. Riječ, 8(2002) 1, str. 186–194. — C. Milanja: Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000, 3. Zagreb 2003. — B. Kragić: Pjesnik kao eiron. Dani Hvarskoga kazališta, 31. Zagreb—Split 2005, 416–425. — Z. Mrkonjić: Prijevoji pjesništva, 1. Zagreb 2006. — (Uza smrt): Poezija, 3(2007) 3/4, str. 10 (T. Maroević), 20 (Z. Mrkonjić), 26 (B. Maleš), 72–73 (M. Stojević), 78–79 (N. Petrak), 88–91 (M. Stojić). — G. Cvitan, Matica, 57(2007) 7, str. 22–23. — A. Zlatar, Zarez, 9(2007) 209, str. 3. — Hrvatska revija (tematski blok), 8(2008) 1, str. 34–64. — Boris Maruna – zbornik radova. 9. kijevski književni susreti. Kijevo—Zagreb 2010. — N. Mihaljević: Literarno-publicistički prilozi Borisa Marune iz emigracije. Forum, 51(2012) 1/3, str. 204–234. — Isti: (Predgovor). U: Tvrd pjevač. Zagreb 2014, 7–21. — B. Kragić: (Pogovor). U: Svijet koji znam. Zagreb 2015, 207–217. — S. Listeš: Emigrantska Hrvatska revija. Split 2015, 252–264, 307–308. — (O knj. Svijet koji znam): B. Maleš, Republika, 72(2016) 4, str. 65–66. — D. Rešicki, Kolo, 26(2016) 2, str. 216–219. — I. Matičević: Američka popularna kultura u poeziji Borisa Marune ili Kako preživjeti u pustinji slobode. Dani Hvarskoga kazališta, 43. Zagreb—Split 2017, 452–473. — N. Mihaljević: Emigrantska pisma Borisa Marune. Varaždin 2019. — Zbornik radova Nove Hrvatske. Varaždin 2020, 601–607, 612, 614–616, 623, 626, 628, 631, 654, 657, 667, 674–675, 679, 681, 683. — D. Šodan: Three Encounters with Boris Maruna. Relations, 19(2021) 3/4, str. 145–163. — S. Jurić: Pjevači priča. Izbor iz suvremenog narativnog pjesništva (1994–2024). Zagreb 2025, 412–413.
Bruno Kragić (2025)
