MARUŠIĆ, Joakim (Žaki, Žak), TV redatelj, scenarist i pjesnik (Split, 26. VIII. 1937 — Zagreb, 26. XI. 1985). Sin nogometaša Anđelka i pjevačice Vjekice. U Zagrebu 1955. završio gimnaziju te na Filozofskom fakultetu studirao hrvatski jezik i književnost 1955–61. i 1974–75. Nogometaš NK »Zagreb« 1957–58. Od 1958. radio na RTV Zagreb, isprva na radiju, od 1961. na TV kao asistent režije (M. Fanelli, I. Hetrich, A. Marti i dr.) i suradnik u dokumentarnom programu (redatelj Posljednje luke, 1961; scenarist epizode Portreta i susreta A. Viculina, 1966) te od 1967. redatelj u igranome odn. dramskome. Sustavno uvodeći hrvatsku književnu baštinu u program, režirao je više od 40 TV drama, uglavnom klasičnih, realističkih adaptacija: Kroz šibe (1967, U. Donadini), Ladanjska sekta (1967, A. Kovačić), Onaj žutokosi (1967, M. Nehajev), Žur u Magdenlandu (1968, A. Majetić), zapažene Žeđ (1969) i Zlostavljanje (1970) prema djelima I. Andrića, Tri jablana (1976, M. Zurl) i Oko (1978, V. Desnica) te, napisavši scenarije, Kompromis (1967, S. Kolar), Paviljon broj 6 (1968, A. P. Čehov), Ljubav (1968, D. Šimunović) i Klara Dombrovska (1976, J. Kulundžić). Tradicionalno pristupao i režiji izvornih TV drama (Mediteranska klima, 1966, I. Štivičić; Karneval, 1968, M. Krencer; Harmonika, 1972, Zora Dirnbach; U vremenu rasta, 1975, Mirjana Buljan; Debeli lad, 1978, D. Zen). Zapažene su mu igrane TV serije, u kojima je postignuo visoku razinu izvedbe i dramaturšku napetost. Režirao je humorističnu seriju Pod novim krovovima (1969, Majetić i B. Glumac, četiri epizode), potom serije Fiškal (1970, pet epizoda) i U registraturi (1974, devet epizoda), adaptiravši Kovačićeve romane, ugođaj i fabulu kojih je sačuvao i istodobno ih diskretno modernizirao. U kritici prihvaćena raznoliko i produkcijski najzahtjevnija Velo misto (1980–81, M. Smoje, 14 epizoda) – u kojoj je, balansirajući između dramskoga i komičnoga, športa (NK »Hajduk«) i politike, mozaično dočarao Split prve pol. XX. st. – postala je jednom od najpopularnijih i najgledanijih hrvatskih serija. Režirao i za RTV Beograd (TV drama Čovek koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu, 1972, M. Perrin i Majetić; igrana serija Čedomir Ilić, 1971, pet epizoda). Posljednji mu je rad jedini njegov igrani film Zadarski memento (1984; i TV serija u šest epizoda). Jedan od pionira TV režije u nas, stvarajući od početaka TV Zagreb, postavio je visok standard u ekranizaciji domaće književnosti, s osobitim osjećajem za gledatelja. — Refleksivne i ljubavne pjesme (Književna tribina, 1960; Mogućnosti, 1960, 1963–66, 1968; Republika, 1961, 1964–67; Radio-Zagreb) skupio u zbirkama Krhotine (Split 1965) i Sunovratica (Zagreb 1977). Uvršten u antologiju Moja prva ljubavna pjesma (Zagreb 1973).
LIT.: (O knj. Krhotine): M. Raos, Mogućnosti, 12(1965) 11, 1175–1177. — V. Tenžera, Slobodna Dalmacija, 21(1965) 16. VII, str. 5. — S. Mijović Kočan (smk), Kolo, 4(1966) 6, str. 591. — (Razgovori): Z. Milčec (Z. M.), Večernji list, 16(1972) 8. V, str. 16. — M. Benović, Studio, 1976, 620, str. 20–22. — M. Zurl, Arena, 1976, 795, str. 10–11. — B. Glumac, Studio, 1977, 706, str. 10–12. — V. Mijović, Politika ekspres (Beograd), 17(1979) 20. V, str. 27. — P. Homovec, Studio, 1980, 848, str. 32–35, 82. — A. Tomić, Večernji list, 25(1981) 21–22. II, str. 7. — V. Federer: I dođe Kovačić. Ibid., 18(1974) 8. II, str. 6. — M. Grbin: Mržnja na dva brijega. Studio, 1974, 515, str. 2–5. — P. Katalinić: Stvarati za televiziju ne znači stvarati za budućnost. Republika, 32(1976) 12, str. 1328–1329. — Š. Vučetić: Pogovor. U: Sunovratica. Zagreb 1977, 65–71. — M. Boglić: Tajne Velog mista. Vjesnik, 42(1981) 6. III, str. 8. — V. Tenžera: Gungula srednjoškolskog neznanja. Ibid., 31. I, Pr., str. 12. — (Uza smrt): List RTZ, 13(1985) 214/215, str. 10–11. — O. Bosnić, Politika ekspres, 23(1985) 27. XI, str. 10. — T. Lalin, Oko, 13(1985) 358, str. 13. — D. Zen, Studio, 1985, 1131, str. 51. — N. Vončina: Najgledanije emisije 1964–1971. Zagreb 2003. — Isti: Hrvatske TV drame i serije (1956–1971). Zagreb 2011.
Marina Ljubić i Redakcija (2025)
