MAŠIĆ, Nikola

MAŠIĆ, Nikola, slikar (Otočac, 28. XI. 1852 — Zagreb, 4. VI. 1902). Gimnaziju završio u Kroměřížu 1871. Studirao na ALU u Beču 1872. te na ALU u Münchenu 1872–77 (A. von Wagner, O. Seitz i W. Lindenschmit ml.), u Parizu 1878. polazio Akademiju Julian. Slikao u Napulju i na Capriju 1880. Vrativši se 1884. iz Münchena u Zagreb, gdje je u Berislavićevoj ul., kbr. 17, imao atelijer, bio učitelj crtanja u Obrtnoj školi i od 1894. ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora JAZU, u kojoj je utemeljio zbirke bakroreza, fotografija i reprodukcija te knjižnicu. Isprva u duhu münchenskoga akademskoga realizma u ulju tonskim pristupom u tamnoj gami okera i zemljanih tonova slika uglavnom portrete, mrtve prirode i pučke žanr-prizore (Stara zemljana peć, 1874, Bošnjak na odmoru i Ciganka, 1876, Bosanski prosjak i Portret stare gospođe sa čipkastom kapom, 1877, sve NMMU). Dječji portreti Mali Stevo Ivančević i Mala nećakinja Mica (1875) ističu se svježinom doživljaja, a Portret djevojčice (1881, NMMU) psihološkom razradbom. U slici Ličanin (1880–81, NMMU), unatoč folklornomu aranžiranju i deskriptivnosti, uočljiva je portretna intuicija i sklonost socijalnoj opservaciji. Prihvaća 1878. utjecaj M. Fortunyja, na temelju kojega će nastati dopadljivi žanr-prizori dekorativna i blještava kromatizma, a 1878–80. pod posrednim se utjecajem napuljske škole »Posillipo« (preko Scuola di Restna) razvija prema modernijem pristupu te slobodnijem tretmanu poteza i boje. U reprezentativnom dijelu opusa, u velikim formatima u duhu uljepšanoga akademizma, dominiraju žanr-prizori iz života puka i »folklorizirani« pejzaži (Napuljski pastir, oko 1877, Mrtva priroda s fazanom i Đurđice, MUO; Žetva, 1891, NMMU) obilježeni eskapističko-idealiziranim pristupom, dopadljivim motivima, gomilanjem narativnih detalja, anegdotalnošću, deskriptivnošću, blještavilom i polikromijom game te romantičnim ugođajem. Sentimentalno-pastoralne idile nerijetko su izrađene u tad popularnom vodoravno izduženom formatu »handtuch« (Ljetna idila, 1883, i Guščarica / Večer na Savi, 1890, NMMU). U tim su salonskim djelima, nastalima na temelju studija slikanih u prirodi na danjem svjetlu, vidljivi princip adiranja, atelijerska izradba i umjetno osvjetljenje. Upravo u pejzažnim skicama i slikama maloga formata Mašić je postignuo vrhunska protoimpresionistička ostvarenja u kojima su, zbog doticaja s japanskim crtežom, impresionističkim platnima i prirodom okolice Napulja te Turopolja i Posavine, razvidna formalna pojednostavljenja, spontanost i mrljast potez te orijentacija prema vrijednostima čistoga slikarstva svojstvena modernomu dobu (I. Rončević). Temeljena na neposrednoj i svježoj percepciji te slobodnijem duktusu, ona prikazuju realnost lišenu narativnih, anegdotalnih, sentimentalnih i teatralnih dodataka, a moderniji pristup osobito je vidljiv u karakterističnom kadriranju i otvaranju perspektive od krupnoga prednjega plana u širinu i daljinu, slobodnijem tretmanu boje i poteza, pojačanom interesu za luminističke efekte te reflekse svjetla i sjene, mrljastom potezu te uporabi bijelih mrlja za postizanje specifičnih svjetlosnih naglasaka. Poglavito je bio zaokupljen elementima čistoga pejzaža – vodom, nebom, zrakom i svjetlom (Oblaci nad nizinom / Iznad Save i Oblaci, NMMU) – seoskim motivima, nerijetko biljkama (Suncokret, Cvatući sljezovi, Mak i Cvatući grm, NMMU), osobito povrćem (Bundeve, 1878, i Zelje, NMMU), te životinjama, kojima je pristupao svježe i neposredno, posebice u skicama (Magarac, 1880, Ovce, Konj, Guske, Pilići, Purani i Praščići, NMMU), ali i u dovršenim kompozicijama (Gumno, 1878, Glava psića, 1901–02, i Pred stajom, NMMU), te motivima arhitekture i barka (Savska lađa, 1878, Barka, Kuća na Capriju, Vrt u Capriju / Kamena klupa, Pergola, Pergola II, Zgrada s terasama i Zatvorena vrata, 1880, Mlin na skeli i Seoska kuća, NMMU). Izdvajaju se djela Capri, pogled na Vezuv (1880, NMMU) i Slikar u bari (1878–80, NMMU), koje se drži njegovim metaforičkim autoportretom (M. Peić, 1975). Posebno zanimanje pokazivao je za kontinentalni pejzaž, osobito uz vodu (Uz Savu / Rijeka u nizini, Čamac u mulju, Na savskoj obali i Djevojka s vrčem, NMMU), a zbog sklonosti prikazivanju starih kuća, uvenulih biljaka, propalih staja, trulih barka, srušenih plotova i umornih ostarjelih seljaka nazivan je slikarom romantičnoga seoskoga ruinizma (Peić, 1975). Neka djela za njega nekarakteristične tematike, npr. Kuće (1896, NMMU) i Zapad sunca (NMMU), odišu atmosferom simbolističke provenijencije. Sačuvani su mu mnogobrojni crteži (Kabinet grafike HAZU) – listovi, blokovi i bilježnice – od kojih se među studijama aktova (Sjedeći muški akt, 1880, Stojeći akt muškarca s leđa, 1902), antičkih kipova (Studija glave po antiki – Oktavijan, 1872) i žanr-prizora (Muškarac drijema na klupi, 1876, Mlada žena s lepezom, 1890, Pastirica i purani, Seljački dječačić sjedi i čita) u ugljenu i olovci izdvajaju karikature u maniri krokija iznimne svježine i slobode izraza (Crteži drugova na münchenskoj Akademiji, 1873). U jednostavnim impresijama iz prirode, poput Puta u Sv. Kuzman / Kod Bakra (1879), od sitnih zareza, točkica i crtica oblikuje izvorni crtački jezik, pri čem osobito dolazi do izražaja smisao za proporciju (Alpski vrhunci, 1873, Kod Save, 1879, Dvorište grada na jugu i Anacapri, 1880, Iz primorja). Slikarstvo mu je obilježeno dihotomijom između idealizma i realizma te uljepšanoga akademizma i modernoga pristupa. U skicama i studijama te djelima maloga formata svježinom i neposrednošću percepcije, mrljastim potezom i igrom svjetla predstavio se kao jedan od pionira hrvatskoga plenerističkoga slikarstva, čime je pripremio hrvatsku likovnu scenu, tad u smjeni naraštaja, za pojavu impresionizma. Budući da su ta djela, služeći kao priprema za slike velikoga formata, zapravo bila sporedan dio njegova opusa, novija povijest umjetnosti modernost nastoji prepoznati i u njegovim reprezentativnim djelima (Guščarica na Savi, 1880–81, i Djevojka s kokošima, 1881, NMMU), u kojima sumarnost i redukciju oblika postiže mrljama boje, a predmetnost svodi na vizualnu bit (D. Vlaisavljević, 2002). S M. Šrepelom priredio je katalog Akademijska galerija Strossmayerova (Zagreb 1895). U knjizi Stolna crkva u Đakovu (Prag 1900, suautor J. Vancaš) napisao poglavlje Slikarski ures stolne crkve đakovačke. Ilustracijama surađivao u Viencu (1881, 1883–86, 1888, 1890–91, 1902–03), knjigama Slava preporoditeljem! (Zagreb 1885), Tužna knjiga J. Sundečića (Zagreb 1885) i Iz bilinskoga svieta M. Kišpatića (Zagreb 1885), u hrvatskom dijelu izdanja Die Österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild (Beč 1902) te u časopisima Paris illustré, Revue illustrée (Pariz), Illustrirte Zeitung (Leipzig), Vom Fels zum Meer (Stuttgart), Die Kunst für Alle (München) i Zlatá Praha. Kako mu je vid slabio, potkraj života više je pisao. Objavio nekoliko članaka u kojima je opisao slike A. M. Seitza, J. Matejka, B. Šenoe i dr. te dvorac Oroslavje i njegov perivoj (Vienac, 1887, 1902). Izlagao samostalno u Zagrebu (1876–79, 1882–83, 1886) te skupno na izložbi Slike u Narodnom domu (Zagreb 1874), Umjetničko-obrtničkoj izložbi (Zagreb 1879), umjetničkim izložbama (München 1879, Beč 1881, Zagreb 1891), Hrvatskoj narodnoj umjetničkoj izložbi (Zagreb 1894), Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896, Međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Kopenhagenu 1897, Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. i Izložbi Društva umjetnosti (Zagreb 1902). Posmrtno su mu slike izlagane na samostalnim izložbama u Zagrebu (1974, 2010, 2012. s I. Kršnjavim i F. Quiquerezom, 2018. retrospektiva) i Beogradu (1975), na skupnima: Izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva u Londonu (1930), Retrospektivna izložba hrvatske umjetnosti (Zagreb 1934), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938), Izložba hrvatske umjetnosti (Berlin, Beč, Bratislava 1943), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije XIX. i XX. vijeka (Beograd, Zagreb, Ljubljana, Moskva, Lenjingrad, Bratislava, Prag 1946–48), Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka 1961), Sto godina slikarstva u Hrvatskoj 1820–1920 (Zagreb 1981), Kontinentalni krajolik u hrvatskom slikarstvu (Zagreb 1983), Bivši ravnatelji – likovni umjetnici (Zagreb 1984), Sto godina Strossmayerove galerije (Zagreb 1984), Lički likovni annale (Gospić 1985), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), Pejzaž u modernom hrvatskom slikarstvu (Milano 1991), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (Zagreb 1996), Historicizam u Hrvatskoj (Zagreb 2000), Skice i crteži münchenskih đaka iz fundusa Kabineta grafike HAZU (Zagreb 2009), Zagreb – München. Hrvatsko slikarstvo i ALU u Münchenu (Zagreb 2009), Hrvatska umjetnost u europskom kontekstu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće (Ulm 2011), Alegorija i Arkadija (Zagreb 2013), Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti od 19. stoljeća do danas (Samobor 2013), Veličanstveni Vranyczanyjevi (Zagreb 2016), Na obalama Jadranskoga mora (Zagreb 2017), Sve naše životinje (Zagreb 2017), Šuma (Zagreb 2017) i Mačka u hrvatskoj likovnoj umjetnosti (Samobor 2019) te na izložbama privatnih zbirka i donacija (Zbirka V. Malančeca, Koprivnica 1986; Zbirka Kanižaj, Koprivnica 1988, Zagreb 1996; Zbirka Bauer, Zagreb 1989, Vukovar 2015; Zbirka V. Perčića, Zagreb 1989; Kolekcija Vugrinec, Zagreb i Varaždin 2015, Ljubljana 2016, Osijek 2019; Zbirka Hanžeković, Zagreb 2016; Zbirka Večerina, Opatija 2017; Zbirka Kurjak, Zagreb 2019). Pjesme su mu posvetili Đ. Arnold (Vienac, 1902, 14; 1927, 12) i Štefa Iskra-Kršnjavi (Nada, 1902, 13). — Brat blizanac Aleksandar (1852–1902) u Beču je studirao medicinu od 1872. i na ALU od 1874. te bio učitelj crtanja u zemunskoj gimnaziji (autor dekorativnih slika u zbornici). Crtao u ulju portrete (Djevojčica, Djevojka sa šeširom i Glava crnokose, NMMU), mrtve prirode i vedute (Crkva, NMMU) te simbolističke (Noćobdija, NMMU) i sakralne (Sveti Rok, NMMU) motive. Objavio raspravu Upliv starogrčkih umjetnina na razvoj tvornih umjetnosti u opće, navlastito pako važnost istih za risarsku struku (Godišnje izvješće Kraljevske velike realke u Zemunu, 1881–82). Uvršten je u izložbu Slikarski portreti 19. stoljeća iz fundusa Moderne galerije (Zagreb 1997). Naslikao ga je brat (Portret brata Aleksandra, 1876).