MATOŠIĆ, Joe

MATOŠIĆ, Joe (Josip, Joso, Jozo), novinar i publicist (Zadar, 8. V. 1890 — Zagreb, 3. V. 1966). Gimnaziju završio u Zadru 1910, polazio Trgovačku akademiju u Beču i studij prava u Zagrebu. U Zadru radio u Hrvatskoj knjižarnici i djelovao u nekoliko društava, osobito u Hrvatskom diletantskom pozorišnom društvu (1910–14; tajnik 1914). Za balkanskih ratova 1912–13. dopisnik Hrvatske iz Srbije, potom u Šibeniku kratko uređivao Hrvatsku rieč (1914). Raznovrsnim prilozima javljao se i u periodicima Mlada Hrvatska (1909–10), Naše jedinstvo (1909), Hrvatska kruna (1911–12), Narodni list (1914), Riečki novi list (1914) te Vihor (1914). Uoči I. svjetskoga rata poduzeo inovativan avangardistički pothvat, priredivši prvi broj Zvrka, »glasila hrvatskog futurističkog pokreta«, s vlastitim programom i drugim uradcima te prilozima F. T. Marinettija (uključujući inačicu njegova proglasa), U. Donadinija, A. Aralice, A. G. Matoša, A. Palazzeschija i G. Papinija, koji nije tiskan jer je – uhićen u srpnju 1914. zbog protuaustrijskih izjava – do 1918. naizmjence bio zatočen u Šibeniku, Mostaru i Sarajevu, isprva kao talac, odn. upućivan na talijansko bojište kao zastavnik te u bolnicu (tekstove objavili S. Zani 1980. te B. Petrač u Kronici Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 1987, 36–37, Republici, 1988, 5–6, i knjizi 1995). U ime NV u Zadru 31. X. 1918. zatražio odstup namjesnika M. Attemsa, nakon ujedinjenja u novinama osobito pratio razgraničenje s Italijom i unutarnju politiku. Član jugoslavenski orijentiranih studentskih udruga (spominje se 1921. i kao predsjednik Saveza jugoslavenskih akademskih klubova u Dalmaciji) te do 1922. novinski dopisnik iz Beograda (Jutarnji list, Obzor), potom, usuprot državnomu teroru i Organizaciji jugoslavenskih nacionalista (Orjuna), jedan od ključnih članova u Vukovaru utemeljene Hrvatske nacionalne omladine (HANAO) te izdavač i urednik njezina glasila Hrvatski borac od 1922. do 1923, kad je zbog protudržavnih tekstova (pisao i borbene uvodnike) osuđen na pet mjeseci tamnice (suradnju 1923. kratko nastavio u Slobodnom Hrvatskom borcu i Novom Hrvatskom borcu). U Zagrebu potom pokretao i većim dijelom uređivao informativno-zabavne periodike Kroacija (1924), Hrvatski borac (1928–29, 1938–39; Hrvatski narodni borac, 1928), Zora (1930–31) i Danica (1931–34; Nova Danica, 1934–35; Danica, 1935–37; Hrvatska Danica, 1937–38), u kojima je – i autorski, nerijetko senzacionalistički – isprva poglavito podupirao HSS, te ih je za Šestosiječanjske diktature u stanovitoj mjeri približio vlastima; B. Jelić i drugi članovi pravaške mladeži njegovo su ponovno pokretanje Hrvatskoga borca 1928. osudili kao imovinski motiviranu špekulaciju. Od 1929. neko vrijeme radio u fotofilmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja, utemeljio 1934. Književnu nakladu Danica te istoimenu tiskaru u Frankopanskoj ul., kbr. 9, u kojoj su, među ostalim, tiskani knjiga Robija – zapisci hrvatskih narodnih boraca (1936), list Orač te niz Hrvatska politička biblioteka (1936–39; urednik), započet knjigom Vođa govori M. Glojnarića, oko koje se sukobio s vodstvom HSS zbog navodno neplaćene narudžbe. God. 1937. u kolovozu ozlijeđen u napadu, što je pripisao utjecaju HSS, a slično je tvrdio i kad mu je u rujnu izgorio dio tiskare i naklade. Dajući u to doba sve više novinskoga prostora ustaškomu pokretu, ali i drugim nacionalističkim skupinama i pojedincima (S. Buć, M. Puk, D. Hrvoj), predložio je osnivanje tzv. Vrhovnoga vijeća Hrvatskoga narodnoga pokreta u kojem bi se uz HSS okupili i drugi politički, kulturni i gospodarski čimbenici (Hrvatska Danica, 1937, 13), potom zaoštrio kritiku V. Mačeka i suradnika zbog navodno nelegitimnoga preuzimanja stranke, pasivnosti i bogaćenja te najposlije prenio po svem sudeći tobožnji poziv A. Pavelića biračima da ne izađu na skupštinske izbore 1938 (Hrvatski borac, br. 9), što se tumačilo i u sklopu nastojanja M. Stojadinovića oko razbijanja hrvatskoga pokreta. Kao osuđenik na šest mjeseci tamnice zbog nekoga sukoba s Mačekom spominje se i 1940. Jedna od najprodornijih i najkontroverznijih međuratnih medijsko-nakladničkih osobnosti, ogledima, putopisnim crticama, sjećanjima, polemikama, intervjuima, književnim i kazališnim kritikama, pripovjednom prozom te kozerijama javljao se, uz ostale, i u periodicima Glas Slovenaca, Hrvata i Srba (1918), Ilustrovane novosti (1918), Jutarnji list (1918, 1920–21, 1924–27), Beogradski dnevnik (1920–21), Preporod (Beograd 1920), Hrvatska riječ (1921), Narodno jedinstvo (1921, 1923), Hrvat (1922), Hrvatski list (1922), Radikal (Beograd 1922), Međimurski Hrvat (1923–24), Nova Hrvatska (1924), Obzor (1926, 1933), Filmske novine (1927), Hrvatski narodni glas (1927–28), Savremenik (1927), Ekonomska politika (1935) i Katolički tjednik (1936). Znatnim dijelom već objavljene političko-publicističke tekstove skupio u knjigama o suvremenoj Bugarskoj (1925), B. Mussoliniju (1928) te kriznim žarištima od Irske do Indije, odn. istaknutim političarima od E. Kvaternika i N. Pašića do J. Piłsudskoga i A. Hitlera (Borci, buntovnici i vođe, 1939; zabranjeno), koje, unatoč fragmentarnosti i verbalizmu, mjestimice uz određeno divljenje moćnicima te nedosljedne zaključke, sadržavaju i poticajne uvide (»hitlerizam, fašizam i boljševizam« držao »tumorima na savjesti čovječanstva koje treba liječiti više psihološkim i sugestivnim metodama, nego kirurškim nožem«). Sastavio uvod u povijest i tehnike govorništva, među prvima na hrvatskom, uključujući primjere govora od proroka Izaije do Pija XII (1940). Tiskan mu je »roman«, zapravo publicistička biografija Elizabete Habsburške (1930; pod naslovom Ljubavni roman kraljice Elizabete tiskano u Zori, 1930, 1–14, i 1931, 15–24, a započeti nastavak Tragedija u Mayerlingu u Danici, 1931, 1–2, 4–7). Objavio i uvodni fragment srodnoga djela o revolucionarnim zbivanjima 1848–49 (Sumrak Habsburga. Zora, 1931, 25–28) te nedovršeni »roman potencirane istine iz zagrebačkog života« (Gnjile jabuke na tržištu. Danica, 1933, 66–68, 70, 72–74, 76, 80, 82), grubu satiru Tipografijine uprave. Izdao Popis glasača grada Zagreba, koji su dne 5. svibnja 1935. glasovali za nosioce liste Bogoljuba Jevtića (Zagreb 1935). Nakon uspostave NDH kratko uhićen u travnju 1941, nakon čega po svem sudeći nije javno nastupao; poznato je da je urednicima Novoga lista i Hrvatskoga naroda uzalud nudio članak u prilog Rimskim ugovorima. Suradnik na popisivanju novina i časopisa za Bibliografiju rasprava i članaka LZ 1950-ih, zaslužan za utvrđivanje mnogih autorstava; spominje se u anonimnom otvorenom pismu (Naprijed, 1952, 16) u kojem se upozorava na povezanost LZ s osobama »ustaške« i »frankovačke« prošlosti. U mirovini od 1955. Sastavio više ilustriranih turističko-gospodarskih vodiča Jadrana i Jugoslavije (Zagreb 1954, više od 15 izd. do 1973; njem. izd. 1956, 4 izd. do 1960). Uredio niz Klasici humora 1930-ih (preveo Slavenski humor, 1935; supreveo G. B. Shaw i drugi engleski humoristi, 1936) te priredio i preveo Leksikon mudrosti (1960), Enciklopediju humora (1962) i Izbor remek-djelâ svjetske erotske ljubavne literature (1965), sve tiskano u Zagrebu. Uvršten u Antologiju hrvatskog humora (Zagreb 1999), izbor Put kroz noć (Zagreb 2001) i udžbenički Hrvatsko avangardno pjesništvo (Rijeka 2009, elektroničko izd.). Rukopis romana Kovači javnog mišljenja čuva mu se u ostavštini G. Krkleca u Gradskoj knjižnici i čitaonici »Metel Ožegović« u Varaždinu (dijelovi u ostavštini M. Krleže u NSK u Zagrebu), nešto gradiva o njem u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu. Portrete su mu izradili M. Tartaglia, M. Uzelac (1920, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka) i M. D. Gjurić (1930), poprsje u bronci A. Augustinčić (1966, obiteljska grobnica na zagrebačkom Mirogoju; gipsani model iz 1937. i brončani reljef iz 1938. u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu). Potpisivao se i inicijalima te pseudonimima i šiframa Arbiter, J. M. Zadarski, J. Mat, Joe M. Zadarski, Joe Mat, M., M-ć, M-ić.