MATTIONI, Vladimir

MATTIONI, Vladimir, likovni umjetnik, teoretičar i kritičar arhitekture i urbanizma (Ruma, 17. II. 1943 — Zagreb, 12. IX. 2022). Gimnaziju završio u Rumi 1962. U Beogradu studirao književnost na Filozofskom fakultetu 1962–64. te diplomirao na Arhitektonskome 1980. Radio u Zavodu za urbanizam »Plan« u Rumi 1973–90. Od 1991. živio i radio u Zagrebu, isprva kao honorarni suradnik, a od 1993. do umirovljenja 2010. kao savjetnik u Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša (mentor skupine mladih arhitekata »Dječja soba« 1996–99). U Rumi se u kazališnoj družini Eksperimentalna scena bavio dramaturgijom, scenografijom i dizajnom. S R. Kulićem 1974–90. djelovao u umjetničkoj skupini Verbumprogram. U skladu s konceptualnim težnjama i novim umjetničkim praksama, kompleksnim akcijama, izložbama, teorijskim radom i prikupljanjem opsežne dokumentacije do 1980. ispitivali su funkcioniranje sustava umjetnosti i njegovih slojeva kao filozofskoga i egzistencijalnoga pitanja (Obrasci, 1976, ulje; BIO 7, 1977, plakat), a u 1980-ima, u duhu postmodernih novogeometrijskih tendencija i pattern slikarstva, preispitivanjem optičkih, pikturalnih i konceptualnih značajka slikarstva istraživali preobrazbu modernističke apstrakcije (Bez naziva, 1987, Bez naziva, 1988, MSU u Zagrebu). Izlagali su u Rumi (1974), Beogradu (1975–76, 1988), Ljubljani (1978), Zagrebu (1978, 1987), Novom Sadu (1985, 1989), Subotici i Osijeku (1987) te na skupnim izložbama Aprilski susreti (Beograd 1975–76), Bijenale industrijskog dizajna (Ljubljana 1975, 1977 – nagrade), Nova umjetnost u Jugoslaviji (Varšava 1976), Nova umjetnička praksa 1966–1978 (Zagreb 1978), 100 jugoslavenskih plakata (Köln 1979, Stuttgart, Bremen 1980), Umjetnost osamdesetih (Beograd 1983), Bez naziva: geometrija (Novi Sad, Sombor, Ruma 1986), Nova umjetnost sedamdesetih (Subotica 1986), Jugoslavenska dokumenta (Sarajevo 1987, 1989), Međunarodni bijenale grafike (Ljubljana 1989) i dr. Retrospektivne izložbe priređene su im u Novom Sadu 1995. i 2010. O Verbumprogramu pisali su u izdanju Nova umjetnička praksa (Zagreb 1978) te u suautorskim knjigama (2004–2007, 2008). Druge radove iz područja likovne umjetnosti i grafičkoga dizajna Mattioni je izlagao samostalno u Zagrebu (1994) i Samoboru (2009) te skupno na Plavom salonu (Zadar 1990), Zagrebačkom salonu (1996) i izložbi Rubne posebnosti (Varaždin 2005). Članke je, uglavnom prikaze arhitektonskih natječaja, projekata, radionica i seminara, urbanističkih i prostornih planova, umjetničkih i arhitektonskih izložba i opusa, objavljivao u periodicima Čovjek i prostor (1986, 1992–95, 1998, 2000, 2002, 2004–05, 2007, 2010), Theoria (Beograd 1986), Vizuel (Gornji Milanovac 1987), Život umjetnosti (1995, 2008), Quorum (1999), Oris (2004, 2006, 2008, 2011, 2016) i Fantom slobode (2010); 2006–14. uređivao časopis Projekt. U djelu Jadranski projekti (2003) donio je iscrpan prikaz i kritičku analizu nerealiziranih prostornih i urbanističkih planova izrađenih 1967–72. u Urbanističkom institutu SRH, a u izdanju Adriatic (2018) skupio svoje tekstove iz 1995–2012. o urbanim cjelinama na jadranskoj obali. Knjiga Zagreb se mijenja (2003) asamblaž je statističkih podataka, novinskih isječaka, promidžbenih brošura, reklama i komentara s upozorenjima na negativnosti pogodovanja privatnomu kapitalu u tranziciji. U većini se njegovih djela o arhitekturi i urbanizmu (Urbophilia, 1999; Rukopis, 2003; Aftermath, 2005; Glavna ulica, 2006; Po mjeri, 2012) prepleću činjenice, objavljeni i neobjavljeni eseji, doživljaji, sjećanja, fantazije i snovi, pri čem, bilježeći snove, katkad stvara i meditativnu prozu (Noćni dnevnik. Zagreb 2015). Djelovanje umjetničke skupine Autopsia prikazao je u istoimenoj knjizi (2012; urednik), proizašloj iz dijaloga s članovima R. Milinkovićem i D. Đorđevićem. Surađivao je u izdanjima Zagrebački salon (1994, 1997), Zagreb – govor o gradu (1995; urednik), Urbana pravila (1996; urednik), Unije sad (2002), Zagreb – modernost i grad (2003), Urbanizam.net (2004), Suvremena hrvatska arhitektura (2007), Savska 25 – arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra (2014), Europan Hrvatska 1992–2017 (2019; suurednik) i Miljenko Domijan. Od oka k srcu – biljezi sjećanja (2020), tiskanima u Zagrebu, Katarina 06 – otvaranje pulske obale (Pula 2006), Project Zagreb Eve Blau i I. Rupnika (Barcelona 2007) te Otoci Ist i Škarda (Zadar 2010). Priredio odn. uredio knjige hrvatskih arhitekata (I. Čižmek, Urbani herbarij, 2002; Rukopisi Vladimira Turine, 2006; B. Budimirov, U prvom licu, 2007; T. Odak, Arhitektonske kronike, 2009; sve Zagreb) i kritičara (B. Rajakovac, Novo doba – odabrani članci 1930–1940. Zagreb 2012) te uredio mnogobrojna druga izdanja (Prostor između. Zagreb 1998; 473. Zagreb 2003; Generalni urbanistički plan Grada Zagreba 2003. Zagreb 2004; Forum Rijeka – gradski projekti. Zagreb 2007; Rijeka – krpanje grada. Rijeka 2008; Bauhaus osobno. Zagreb 2011), pri čem je mnoga, uključujući neke svoje knjige, i oblikovao. U Zagrebu objavio grafičke mape s vlastitim tekstovima (Album, 1993; Arcigraphia, 2007). Suosnivač hrvatskoga ogranka europske arhitektonsko-urbanističke inicijative Europan Hrvatska 1992. Likovnim istraživanjem Mattioni je sudionik neoavangarde i postavangarde s bitnim prinosom konceptualnoj umjetnosti i tendencijama nove geometrije, na području pak kritike i teorije urbanizma i arhitekture zaslužan istraživač i trajan promicatelj javnoga interesa. Dobio Nagradu »Neven Šegvić« 2007.