MAUROVIĆ, Andrija

MAUROVIĆ, Andrija, crtač stripa i ilustrator (Muo kraj Kotora, 29. III. 1901 — Zagreb, 2. IX. 1981). Završio 1922. gimnaziju u Dubrovniku kao eksternist te, upisavši se s preporukom I. Meštrovića, studirao 1923–24. na ALU u Zagrebu. Glumio 1921–22. u Narodnom kazalištu u Sarajevu. Počeo slikati potkraj 1910-ih (ponajviše u ulju i akvarelu pejzaže, marine i figuralne kompozicije). Isprva objavljivao ilustracije i karikature u časopisu Jež (1921–23) na povijesne (Madame Pompadour, 1921) i političke teme (Demokracija, 1921). Prekinuvši studij, radio kao ilustrator te zbog crtačke vještine i brzine ubrzo postao vodećom osobnošću u grafičkom oblikovanju. U Koprivama 1925–39. ilustrirao viceve (Ribar, 1932) i crtao karikature (Mussolini, 1936), za Kulisu 1929–39. izradio mnogobrojne sugestivne naslovnice u tehnici dvobojnoga i trobojnoga tiska, bliske art décou, od kojih su neke ponajbolja onodobna tiskarska rješenja. Vjeran realističkomu izričaju, ilustrirao dječje teme u Smilju, Vrelu i Malom Istraninu 1930-ih, pomorske bitke i druge povijesne teme u Jadranskoj straži 1935–40. te, uspjelo prodirući u tekstualni predložak, književna djela za Narodnu knjižnicu (1925–26), Knjižaru St. Kugli (u 1930-ima više od 100 izdanja, među ostalim J. Kozarca, E. Kumičića, A. Šenoe i J. E. Tomića), Preporod (1942–43, najviše Šenoa) i dr. Likovno oblikovao i udžbenike, kataloge, čestitke, kalendare i ambalažu (Gavrilović, Arko, Badel). Za NDH dvaput uhićen i zatvoren; neko vrijeme zaposlen u Ministarstvu domobranstva odn. oružanih snaga (pričuvni topnički natporučnik). Priključivši se partizanima u kolovozu 1944, djelovao u Propagandnom odjelu Okružnoga NOO Pokuplje i Kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a; crtao karikature i jednostavnim kompozicijama slikarski dokumentirao događaje (Prijevoz ranjenika, 1944–45, tuš; Partizani na straži, 1944–45, akvarelirana tinta; Kolona u snijegu, 1945, ulje). Radio 1945–51. u Olikpropu i Oglasnom zavodu Hrvatske, za koje je oblikovao političke i agitacijske plakate (Živio 1. kongres Narodnog fronta Hrvatske, 1946), filmske (Barba Žvane, 1949), športske (Jesenji kros, 1949) i turističke (Besuchet Jugoslawien, oko 1950), i dalje se baveći ilustriranjem (Front, Beograd 1955–60). Među prvima u nas profesionalno se posvetio crtanju stripova, u kojima je realistički izraz dogradio elementima ilustratorskoga i filmskoga jezika pod utjecajem američkoga vesterna te sovjetskoga montažnoga i njemačkoga ekspresionističkoga filma. Gradeći vlastiti stil, osmislio osobitu vizualnu režiju; zbog dramskoga je učinka dinamizirao slijed kadrova izmjenom slika s različitim prostornim planovima i rakursima te često stilizirao u korist efekta pokreta, a posebno se istaknuo likovnom razradbom psihološke karakterizacije protagonista žanrovski različitih književnih i filmskih predložaka. Prema scenarijima K. Kovačića u Novostima ugljenom na papiru crta prvi zapaženiji domaći strip, povijesno-pustolovni Vjerenica mača (1935, 30 tabla, prema P. Févalu ml.), te tušem znanstvenofantastične stripove s društveno-političkom konotacijom Podzemna carica (1935, 31 tabla) i Ljubavnica s Marsa (1935–36, 39 tabla, prema romanu Aelita A. N. Tolstoja), u kojima nijansama rastera postiže dubinu i dramatičnost prikaza. S Kovačićem potom adaptira romane M. Branda, crtajući antologijske vesterne Trojica u mraku (1936, 58 tabla) i nastavak Sedma žrtva (1936, 70 tabla), pri čem naglašava tipičan sukob dobrih i loših protagonista te odnos prirodnoga i civilizacijskoga osebujnom likovnom ekspresijom, čineći priču vizualno dojmljivijom »filmskim« slijedom kadrova. Istodobno u tjedniku Oko objavljuje stripove prema scenarijima B. Rašića, crtane najčešće jednostavnim čvrstim potezom, bez rastera i mekanom olovkom; napose su uspjele adaptacije romana Ognjem i mačem H. Sienkiewicza (1935–36, 42 table), s minimalističkim panoramskim prikazima, i Šenoina Zlatarova zlata (1935–36, 16 tabla) te pustolovni Gunka Das (1937–38, 36 tabla, prema R. Kiplingu), s uvjerljivim crno-bijelim kontrastima, a kinorepertoarom su inspirirani Plijen demona džungle (1935, devet tabla), Razbojnikova vjerenica (1935, 18 tabla), Krvolok od Tanipura (1935, 18 tabla), Testament porodice Armstrong (1935, osam tabla), Pirati ledenog mora (1935, tri table), Tajna dvorca Kidfield (1936, 11 tabla) i Kurir (1936, devet tabla). Dramaturški slojevite i napete radnje oživljava sa scenaristom F. Fuisom, s kojim objavljuje kriminalistički strip Lutalica Chagos (1936–37, 24 table) u Oku te pustolovni Kugina jahta (1936–37, 35 tabla i polutabla) u Novostima, u kojima zatim izdaju najpoznatije hrvatske i jugoslavenske vesterne Gospodar Zlatnih bregova (1937, oko 70 tabla) i Sablast Zelenih močvara (1937, 62 table i polutable), s osebujnim protagonistima (Crni Jahač, Stari Mačak, Polagana Smrt) i lokalnim referencijama. U tim je stripovima, usavršivši odnos verbalne i likovne naracije te dinamičan likovno-filmski pristup, stvorio višeslojan značenjski kontekst; likovima se vratio u stripovima Posljednja pustolovina Staroga Mačka (1937–1938, 51 tabla, 1962. kao Tvrđava smrti) te S posljednjim metkom (Mickey strip Oko, 1940, 13 tabla, nedovršeno). S Fuisom 1938. pokrenuo tjednik Mickey strip (uredio prva dva broja), u kojem je te godine počeo crtati dva stripa – kriminalistički Ubojica sa dječjim licem (33 table), s likom Sherlocka Holmesa, i vestern Tirani Gran Čaka (32 table), s likovima iz romana K. Maya (oba dovršio W. Neugebauer) – te ponovo objavio Gospodara Zlatnih bregova pod naslovom Crni Jahač (u sveščićima tiskano 1962), Sablast Zelenih močvara pod naslovom Misterij Zelenih močvara (u sveščićima 1962), Kuginu jahtu pod naslovom Onaj koji je zadavio smrt te, 1939. nedovršene i s novim Fuisovim tekstovima, Ljubavnicu s Marsa kao Kći svemira, Podzemnu caricu kao Put u pakao i Vjerenicu mača kao Tajanstveni mušketir. S Fuisom u Novostima tiska pustolovni strip Zlato (1939–40, 50 tabla) prema J. Londonu, vestern Junaci sa granice (1939, 30 tabla i polutabla) prema Z. Greyu te pustolovne, prema Fuisovim feljtonskim romanima, Velika glad u plemenu Gula-Gula (1940, 46 tabla), Brod bez kompasa (1940, 142 polutable) i Mrtvačka trojka (1941, 98 polutabla, nedovršeno). Pojednostavljenim stilom u to doba tiska i nekoliko stripova u Smilju (1937) i Koprivama (1939). Za NDH u Zabavniku slobodnim i sugestivnim crtežom stvara stripove nacionalne tematike Seoba Hrvata (1943, scenarist S. Radovanović, 16 tabla; nakon cenzure 17. table naslov Knez Radoslav, 1943–44, 44 table), u kojem prvi put tekst smješta u crtež, Grob u prašumi (1943–44, scenaristi Fuis i M. Čukli prema romansiranoj biografiji braće Seljan Z. Milkovića, 46 tabla) te Tomislav (1944, osam tabla, preuzeo A. Kinert, nedovršeno); rad na posljednjemu i na pustolovnim stripovima Ahuramazda na Nilu (1944–45, scenarist Radovanović prema G. Ebersu, 29 tabla, dovršio Kinert) i Zlatni otok (1944, scenarist Čukli prema R. L. Stevensonu, 24 table, dovršio W. Neugebauer) prekinuo zbog odlaska u partizane. Nakon poslijeratnoga političkoga zazora od stripa, kad crta povremeno (nedovršeni Mrtvački brod u tjedniku Novi svijet, 1945, scenarist Čukli prema B. Travenu, 10 tabla), među prvima ga oživljava 1951–53. u Horizontu s osam stripova: najistaknutijima – revolucionarnim Meksikancem prema Londonu (1951, koscenarist K. Novosel, 11 tabla i polutabla; tiskano u Večernjem listu 1985) i vesternom Jahač usamljene zvijezde prema Greyu (1952, scenarist D. Auguštin, 22 table, dovršio J. Pilat) – vesternima Jahači rumene kadulje (1953, 12 tabla, prema Greyu, nedovršeno), Otmica (1953, scenarist V. Mirković, četiri table) i Pravda u Wagon Gapu (1953, scenarist N. Fulgosi, četiri table), Opsadom (1951–52, scenarist Novosel, devet tabla; tiskano 1991. kao Opsada Zadra) povijesne tematike, Cvijetom u kamenu (1952, devet tabla) i Baš-Čelikom (1952, osam polutabla) folklorne inspiracije te dječjim Tri dječaka (1951–52, scenarist Novosel, pet polutabla). U Horizontovu zabavniku crta ratne Brodolomce na otoku Mega (1952, scenarist Čukli, 27 tabla, dovršili A. Marks i I. Voljevica), od W. Neugebauera preuzima crtanje povijesnoga Neznanca (1952, prema Fulgosijevu scenariju, 17 tabla; preuzeli Marks i J. Radilović) te iznova crta Trojicu u mraku (1952–53, scenarist Čukli, 24 table). Vestern Crveni orači, započet u Horizontovu zabavniku 1953, nastavio je i dovršio 1954. u Novinama mladih (scenarist Fulgosi, 25 tabla). Usporedno crta i za druge periodike: nedovršenu Plantažu Beranda prema Londonu (1952, scenarist A. Ungaro, devet tabla) u Vjesnikovu zabavnom tjedniku, partizanski Protiv smrti u beogradskoj Omladini (1954, scenarist V. Raspor, 16 tabla), a stripom Hajdučka pjesma (1955, scenarist S. Dubajić, 21 tabla) počinje suradnju u Plavom vjesniku, u kojem nekoliko godina poslije slikarskom tehnikom ostvaruje, među prvima u svijetu, autorske stripove u boji (tehnikama gvaša, tempere i akvarela te tuša) Kišova zagonetka (1960, prema Londonu, 14 tabla, u sepiji), Biser zla (1960–61, prema Londonu, 16 tabla), Djevojka sa Siere (1961, prema B. Harteu, 16 tabla), Uglomi, gospodar pećine (1961–62, prema H. G. Wellsu, 18 tabla) i Čuvaj se senjske ruke (1962–63, prema Šenoi, 36 tabla), te ratni Posljednja petorica (1964, prema G. Vidoviću, 27 tabla), u kojem tehnikom laviranoga tuša postiže sive i osjenčane plohe, sve sa scenaristom N. Neugebauerom, s kojim 1960–62. radi i Gričku vješticu prema romanu Kontesa Nera Marije Jurić Zagorke za Večernji list (157 tabla; tiskano 1962–1963), pustolovni Ukleti brod (Mladi zadrugar, 1960–61; Naša revija, 1961; Naša smotra, 1961; 11 tabla) i partizanski Rankov odred (Plavi vjesnik, 1961, koscenarist M. Konjhodžić). U Plavom vjesniku tiska pustolovne crno-bijele stripove Brod buntovnika (1963–64, 15 tabla), Tajanstveni kapetan (1965, 15 tabla) i Blago Fatahive (1967–68, 23 table), povezane u trilogiju Barba Niko i Ivo, sve sa scenaristom R. Aljinovićem, s kojim radi i ratni Vreme odvažnih (Strip magazin, Beograd 1966, 15 tabla) te dječje Istinite priče o malim borcima (Kekec vas zabavlja, Beograd 1967, šest stripova od jedne table; Kekec, Beograd 1967–68, četiri stripa od jedne table) i Hrabri Nik (Male novine, 1967, 12 tabla). U Plavom vjesniku oživio lik Staroga Mačka (Povratak Starog Mačka, 1968, 16 tabla; Stari Mačak, 1969, 14 tabla) te prema Aljinovićevim scenarijima nacrtao seriju povijesnih ilustracija Izlet u prošlost (1968). Posljednji mu je objavljeni strip omladinsko-ratni Sinovi slobode (Modra lasta, 1968–69, 21 tabla) prema romanu J. Barkovića. Nakon toga stripove crtao rijetko, najčešće na jednoj tabli: u Studentskom listu 1976. tiskana je tabla Povratka Starog Mačka (scenarist I. Šimat Banov) te 1980. jedna iz serije od 63 table erotske i pornografske tematike, koje su u cijelosti objavljene posmrtno (Kandaul, 2000). Nacrtao autobiografiju 1976 (18 crteža tiskano u Našem stripu 1984, cjelovito u Gradcu, Čačak 2012). Izdavani izvorno u nastavcima (u pasicama, u pola table ili na jednoj tabli) ili sveščićima, stripovi su mu pretiskivani u mnogim periodicima, a uknjiženi tek posmrtno; prvi albumi tiskani u kvalitetnom tisku u boji 1981. i 1983. imali su golem odjek i visoke naklade (Seljačka buna izašla i u Parizu 1983). U posljednjim godinama posvetio se slikarstvu (Autoportret, 1974–77, ulje), najčešće realistično slikajući dramatične, apokaliptične motive prožete erotikom (Opći potop, 1977, ulje, MSU u Zagrebu). Izlagao samostalno u Dubrovniku (1919, 1921), Zagrebu (1938, 1976 – retrospektiva, 1977), Osijeku (1977 – retrospektiva), Ljubljani (1978–79) i Mariboru (1979) te skupno na izložbama Likovna umjetnost u NOB-i Hrvatske (Zagreb 1974) i Lik – figura u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1981). Posmrtno su mu djela izložena na samostalnim izložbama u Osijeku (1982, 2012), Zagrebu (1982, 1986, 1999–2000, 2007 – retrospektiva, 2011–12, 2018, 2026), Štipu (1987), Rijeci (1999, 2011), Bjelovaru (2007), Zadru (2008), Opatiji (2009), Virovitici (2013. s Fuisom), Rabu (2013), Dubrovniku (2016), Makarskoj (2017–19), Beogradu (2022 – retrospektiva), Sarajevu (2024) i Novom Sadu (2025) te na skupnima Tendencije avangardi u hrvatskoj modernoj umjetnosti 1919–1941 (Zagreb 1982), Flash i sinovi – jugoslavenski SF strip (Zagreb 1985), Salon jugoslavenskog stripa (Vinkovci 1985), Zagrebački strip 1935–1941 (Zagreb 1985), Jugoslavenski strip 1935–1985 (Beograd 1986), Jugoslavenski strip 1866–1986 (Pariz 1986), NOB u jugoslavenskom stripu (Beograd 1986), Strip u Hrvatskoj 1867–1985 (Zagreb 1986), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), Hrvatski sportski plakat (Zagreb 1987, 2004), Partizanska karikatura (Zagreb 1989), 70 godina filmskog plakata u Hrvatskoj (Zagreb 1989), Hrvatski politički plakat 1940–1950 (Zagreb 1991), Likovni umjetnici u NOR-u 1941–1945 (Beograd 1991), Umjetnost hrvatskog antifašističkog otpora (Zagreb 1994), Stoljeće hrvatskog dizajna (Zagreb 1997), Međunarodna izložba crteža (Rijeka 1998), Zabava i pouka dobroj djeci i mladeži (Zagreb 2004), Rubne posebnosti (Varaždin 2005, Rijeka 2007), Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja (Zagreb 2009), Refleksije vremena 1945–1955 (Zagreb 2012), ʻ45 (Zagreb 2016), Zbirka Kallay (Zagreb 2018, Zadar 2019), Linija ljepote – trag nadahnuća (Zagreb 2019) i Nastavit će se… Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj (Zagreb 2020). Jedan od začetnika hrvatskoga i europskoga stripa, kao vizualni pripovjedač visoke razine likovnoga govora i osobite estetike Maurović je snažno utjecao na njegov razvoj i popularizaciju. Uvršten u izbore Zlatno doba jugoslovenskog stripa (Novi Sad 1973), Antologija hrvatskog humora, 5 (Zagreb 1975), Hrvatski poslijeratni strip (Pula 1984), Eros & Pornos (Zagreb 2008) i Hrvatski antifašistički strip (Zagreb 2012). Veći dio izvornih strip-tabla, plakata i crteža pohranjen mu je u Grafičkoj zbirci NSK u Zagrebu. V. Krulčić pokrenuo je 2007. Biblioteku Maurović (izdavačka kuća Vedis). Portretirao ga je Z. Šepat (1974). O njem su snimljeni dokumentarni filmovi Povratak prirodi (1972, Zora Kovač), Stari mačak (1977, J. Remenar), Povratak Starog Mačka (1979, Remenar), Andrija Maurović ili jeza nekog drugog svijeta (1995, Ž. Ivanjek) i Andrija Maurović – mag stripa (2017, S. Terzić), portret u dokumentarnom filmu Svaki je čovjek dobar čovjek u rđavom društvu (1969, R. Grlić) te emisije u serijalima Povodi i tragovi (1985, M. Bukovčan) i Strip u Hrvatskoj (2015, Irena Jukić Pranjić). Za prinos razvoju stripa udruga Klub devete umjetnosti dodjeljivala je 1978–88. Nagradu »Andrija« (1978. nagradu dobio Maurović), a udruga Art 9 od 2009. dodjeljuje Nagradu »Andrija Maurović« za životno djelo; lik Staroga Mačka bio je na Poletovoj nagradi Najbolji jugoslavenski strip godine (1984–88). Uz obljetnicu rođenja 2001. u RH izdana je poštanska marka s motivom Crnoga Jahača. O njem su održani okrugli stol na 19. Međunarodnom salonu stripa (Beograd 2022) te skup na manifestaciji Dani Mula (Muo 2023). Pjesme su mu posvetili A. Dedić (Istra, 1986, 6–7) i Šepat (u knj. Suzvučje svjetlosti, 2013).