MAŽURANIĆ, Antun, filolog (Novi u Vinodolu, 13. VI. 1805 — Zagreb, 18. XII. 1888). Brat pjesnika, pravnika i političara Ivana i putopisca Matije. Gimnaziju završio u Rijeci, na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu polazio filozofski studij 1825–26. i pravni 1827–30; odvjetnički ispit položio 1834. Radio kao privatni učitelj, predavao u klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1835–45. i 1851–61, bio zastupnik Vinodolsko-hreljinskoga kotara u Hrvatskom saboru 1848. i član saborskoga Odbora za školstvo i bogoštovlje, banski povjerenik za Primorje 1848–50. te ravnatelj gimnazije u Rijeci od 1861. do umirovljenja 1868. Jedan od glavnih sudionika hrvatskoga preporodnoga pokreta, blizak suradnik Lj. Gaja i V. Babukića. Od 1835. član uredništva Danice horvatske, slavonske i dalmatinske odn. Danice ilirske, uza zapažen članak o Reimskom evanđelistaru (1838, 1), u njoj i u Novinama horvatskim odn. Ilirskim narodnim novinama objavio je niz nepotpisanih priloga. S Gajem putovao sjevernom Hrvatskom, Dalmacijom i Crnom Gorom 1841, zadržavši se neko vrijeme u Dubrovniku; na putu prikupljao građu »u jeziku ilirskome« i proučavao stariju književnost, posebice dubrovačku. Uz Babukića i A. Vebera Tkalčevića, jedan je od začetnika Zagrebačke filološke škole. Njegovo djelo Temelji ilirskoga i latinskoga jezika (1839), »prvi ilirički udžbenik« (M. Moguš), imalo je veliku ulogu u kodifikaciji književnoga jezika. U njem se u pitanjima i odgovorima izlaže usporedbena hrvatsko-latinska gramatika te se, s osloncem na Babukićevu gramatiku, dopunjuje gramatičko nazivlje, osuvremenjuju primjeri i dotjeruje gramatička raščlamba na podlozi razlikovnosti razgovornoga i književnoga jezika, učvršćivanja izbora ijekavskoga tipa štokavštine i provedbe Gajevih grafijskih rješenja. U Slovnici hervatskoj (1859), dotad najiscrpnijem opisu hrvatskoga naglasnoga sustava, osobitu je pozornost posvetio usporedbi štokavske i čakavske akcentuacije, nazivlju i znakovlju za naglaske te izvođenju pravila za distribuciju naglasaka i njihova pomicanja na proklitiku, anticipirajući suvremene gramatičke opise hrvatskoga jezika, osobito u morfološkom prikazu imenica i vidskoj tvorbi glagola. U radu O važnosti accenta hervatskoga za historiu Slavjanah (Programm des K. k. Gymnasiums zu Agram, 1860) utvrdio je čvrst odnos između štokavskoga i čakavskoga naglašivanja, dokazao da se u čakavštini bolje čuva naglasna starina te uočio podudarnost s ruskom akcentuacijom (za zasluge odlikovan ruskim Redom sv. Vladimira IV. razreda 1862). Znatan mu je i prinos leksikografiji i tekstologiji. Drži se da je autor Sbirke nĕkojih rĕčih, koje su ili u gornoj ili u dolnoj Ilirii pomane poznane (Danica horvatska, 1835, 50, Pr.), s tumačenjima na latinskom i njemačkom jeziku i kratkim rječnikom turcizama. Dopunom leksika i prijevodom natuknica na talijanski jezik surađivao je u izradbi Ilirsko-nĕmačko-talianskoga maloga rĕčnika J. Drobniča (Beč 1846–1849), možda sudjelovao i u radu na Nĕmačko-ilirskom slovaru brata Ivana i J. Užarevića. Priredivši prvo izdanje Vinodolskoga zakona (Zakon vinodolski od lěta 1280. Kolo, 1843), transliterirao je i transkribirao glagoljski rukopis te ga popratio uvodom, rječnikom i komentarom. Prikazao je pritom obilježja novljanskoga govora, pa se tim prinosom smjestio u početke hrvatske dijalektologije. Surađivao je s bratom Ivanom u dopuni Osmana I. Gundulića (1844) te s njim sastavio iscrpan objasnidbeni rječnik, priredio je za tisak te predgovorom i rječnikom popratio Skladanja H. Lucića (1847) i predgovorom Pjesni razlike I. Đurđevića (1855), s Babukićem priredio Hekubu i Posvetilište Abramovo (1853; Hekuba pogrješno atribuirana M. Vetranoviću); sve tiskano u Zagrebu. U nastavnom se radu oslanjao na svoja tekstološka i književnopovijesna istraživanja; objavio Kratak pregled stare literature hervatske (Programm des K. k. akademischen Gymnasiums zu Agram, 1855) te s Veberom Tkalčevićem i M. Mesićem Ilirsku čitanku za gornje gimnazije, 1–2 (Beč 1856–1860). U članku Kratak pregled pověstnice gimnazije zagrebačke (Drugo godišnje izvěstje o C. k. zagrebačkoj višjoj gimnazii, 1852) rasvijetlio onodobne školske prilike i svoja nastojanja u afirmaciji hrvatskoga jezika u nastavi. Surađivao u izradbi Bibliografije hrvatske I. Kukuljevića Sakcinskoga (Zagreb 1860). God. 1842. suosnivač Matice ilirske (MH od 1874), kojoj je ostavio dio imetka za školsku zakladu. Jedan od najzaslužnijih filologa u XIX. st., kao gramatikograf, leksikograf i jezični kodifikator preporodnoga pokreta ostavio je utemeljiteljski trag u modernoj hrvatskoj dijalektologiji, akcentologiji i tekstologiji. Zbog zasluga 1866. među prvima izabran za redovitoga člana JAZU, ali se članstva, zbog neslaganja s političkim strujanjima ususret sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe, odrekao. U NSK u Zagrebu čuva mu se rukopisna ostavština (R 5840, R 6426, R 6427), nedovršen hrvatski prijevod (u suradnji s bratom Ivanom) romana Milienco e Dobrilla M. Kažotića (R 5864) te građa u svezi s radom na Drobničevu rječniku (R 3941).
DJELA:
Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike. Zagreb 1839, 1842². —
Slovnica hervatska za gimnazije i realne škole. Zagreb 1859 (4 izd. do 1869; pretisak 2008).
LIT.: A. Veber Tkalčević (A. T.): Sud o Slovnici hrvatskoj Antuna Mažuranića. Narodne novine, 25(1859) 4. II, str. 72; 5. II, str. 74–75; 7. II, str. 68; 8. II, str. 80. — (Nekrolozi i obljetnice): Obzor, 1888, 19. XII, str. 1; Hrvatski učitelj, 13(1889) 2, str. 17–20. — (F. Marković), Napredak, 30(1889) 1, str. 14–15. — (J. Starè), Ljubljanski zvon, 9(1889) 2, str. 125–126. — T. Smičiklas i F. Marković: Matica hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Zagreb 1892, 289–300. — Đ. Šurmin: Početak Gajevih novina. Rad JAZU, 1905, 162, str. 122–123. — J. Gopić: Prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve u obziru na komentatorska domišljanja. Zagreb 1907. — V. Deželić st.: Pisma pisana dru. Ljudevitu Gaju i njeki njegovi sastavci. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1909, 6, 136. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 3–4. Zagreb 1910. — Đ. Šurmin: Bilješke o A. Mažuraniću. Obzor, 62(1921) 17. XI, str. 3. — V. Dukat: Rječnik Mažuranića i Užarevića. Rad JAZU, 1937, 257, str. 92, 128. — A. Barac: Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije, 1. Zagreb 1954. — I. Brlić: Zašto je Antun Mažuranić otklonio članstvo u Jugoslavenskoj akademiji. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1962, 28, str. 425–430. — Lj. Jonke: Književni jezik u teoriji i praksi. Zagreb 1965. — B. Meriggi: Osmana Gundulićeva Riečnik od A. i I. Mažuranića. Kolo, 3(1965) 9/10, str. 441–448. — M. Živančević: Iz ostavštine Ivana Mažuranića. Zbornik Matice srpske za književnost i jezik (Novi Sad), 22(1974) 2, str. 221–256. — M. Moguš: Antun Mažuranić. Zagreb 1978. — Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978. — M. Strčić: Prilog poznavanju veza između Antuna Mažuranića i Vuka St. Karadžića. Historijski zbornik, 40(1987) str. 157–166.— H. Sirotković: Uloga vinodolske obitelji Mažuranić u pravnoj, te političkoj i kulturnoj povijesti hrvatskog naroda. Rad HAZU, 1993, 465, str. 152–153. — J. Vončina: Preporodni jezični temelji. Zagreb 1993. — S. Ham: Jezik zagrebačke filološke škole. Osijek 1998. — A. Kapetanović: Na prvoj stubi hrvatske preporodne leksikografije. Kolo, 8(1998) 1, str. 40–59. — I. Perić: Hrvatski državni sabor, 1. Zagreb 2000. — Hrvatski državni sabor 1848, 1–4. Zagreb 2001–2008. — M. Samardžija: Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb 2004. — S. Ham: Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb 2006. — D. Stolac: Riječki filološki portreti. Rijeka 2006. — Ž. Brlobaš: Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do 20. stoljeća. Zagreb 2007. — Ista: (Pogovor). U: Slovnica hervatska. Zagreb 2008, 165–216. — R. Katičić: (Predgovor). Ibid., str. 3–11. — B. Tafra: Prinosi povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb 2012. — J. Mlikota, A. Lehocki-Samardžić i B. Baraban: Tragom Mažuranićeve Slovnice Hèrvatske u gramatičkom priručniku Jánosa Mihálovicsa Gyakorlati Ilir Nyelvtan. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 42(2016) 1, str. 121–145. — H. Delaš: Naglasna teorija Antuna Mažuranića. Croatica, 42(2018) 62, str. 295–306.
Ljubica Josić (2025)
