MAZZOLENI, Ester (Mazzoleni-Cavarretta), pjevačica, sopran, i pedagoginja (Šibenik, 12. III. 1883 — Palermo, 17. V. 1982). Kći publicista Paola, nećakinja liječnika i florista Antonija i pjevača Francesca. Školovala se u samostanima sv. Ane u Pisi te Naše Gospe Sionske u Trstu; pjevanje učila u A. Ravasija u Zadru i u Amelije Pinto u Rimu. Nastupati počela 1903. u Šibeniku na koncertima Filharmoničko-dramatičkoga društva (članica od osnutka 1901). Kad je 1906. došla na studij slikarstva u Milano, zapazio ju je R. Ferrari i te je godine angažirao u rimskom kazalištu Costanzi. Ondje je debitirala ulogom Leonore (G. Verdi, Trubadur) te nastupila kao Rachela (J. Halévy, Židovka) i Freia (R. Wagner, Rajnino zlato). Do 1926, kad je zbog udaje prekinula karijeru, ostvarila mnogobrojne nastupe u Italiji, u svjetskim opernim središtima (Pariz, Lisabon, Madrid, Budimpešta, Barcelona, Buenos Aires, Montevideo, Kairo, Aleksandrija) i u domovini (Šibenik više puta do 1914; Zadar 1913, 1922; Pula 1913; Rijeka 1923). Osobito uspjelo 1908–10. i 1916–17. gostovala u Teatro alla Scala u Milanu, gdje je 1908. zapažena kao Isabella (A. Franchetti, Cristoforo Colombo), pod ravnanjem A. Toscaninija, i Giulia (G. Spontini, Vestalka), 1909. kao Elena (Verdi, Sicilijanske večernje), Francesca (L. Mancinelli, Paolo i Francesca) i Medeja (L. Cherubini, talijanska praizvedba). Tumačila je zahtjevne uloge, poglavito iz repertoara dramskoga soprana, među njima Elizabete i Amelije (Verdi, Don Carlos i Krabuljni ples), Lucrezije (G. Donizetti, Lucrezia Borgia), Mimi i Tosce (G. Puccini, La Bohème i Tosca), Izolde (Wagner, Tristan i Izolda), Selike i Valentine (G. Meyerbeer, Afrikanka i Hugenoti), Stephane (U. Giordano, Sibir) i Loreley (A. Catalani), a posebno je zapamćena kao Aida (Verdi), s kojom je nastupila na prvom ljetnom opernom festivalu u veronskoj Areni pod ravnanjem T. Serafina 1913, Norma (V. Bellini), Giulia i Medeja. Kao koncertna pjevačica nastupala do 1939. Poučavala pjevanje na Konzervatoriju »Vincenzo Bellini« u Palermu 1929–53. i na Akademiji Chigiana u Sieni 1939–42. i 1947. Suvereno vladala pjevačkom tehnikom, a voluminozan i snažan glas osobito joj je dolazio do izražaja u tumačenju talijanskoga belkantističkoga repertoara. Interpretacije su joj snimljene na šelak-pločama kuće Fonotipia Records 1907–21; pojedine presnimljene na kompilacijski LP album The Record of Singing, 2 (EMI, 1979) te, među ostalim, na autorska izdanja tvrtke Preiser Records – LP ploču u ediciji Court Opera Classics (1979) i CD u ediciji Lebendige Vergangenheit (2009). Po njoj nazvana udruga prijatelja opere u Palermu od 1986. dodjeljuje nagradu »Život za operu«. U Perivoju R. Visianija u Šibeniku 2022. postavljena je njoj posvećena velika čelično-aluminijska skulptura mehaničkoga gramofona (skupni rad; od 2023. na tvrđavi sv. Mihovila).
LIT.: A. Dobronić: Glazbeni utisci sa putovanja. Balkan, 1(1907) 13. XI, str. 2. — Uspjeh Hrvatice u tudjini. Narodna obrana, 7(1908) 25. I, str. 2. — Koncert naše sugradjanke Ester Mazzoleni. Hrvatska rieč, 7(1911) 12. VII, str. 2. — (Uz izvedbu Aide u Veroni): LʼIllustrazione italiana (Milano), 40(1913) 38, str. 278, 283. — Pester Lloyd, 60(1913) 14. VIII, str. 9. — G. Monaldi: Cantati celebri dʼoggi. Nuova antologia (Roma), 52(1917) 1085, str. 307–309. — g. f.: Ester Mazzoleni. La Rivista dalmatica, 6(1922) 3, str. 80–83. — G. Monaldi: Cantanti celebri (1829–1929). Roma 1929, 22–24. — M. Scott: The Record of Singing, 2. London 1979. — L. Rasponi: The Last Prima Donnas. New York 1982. — I. Livaković: Kazališni život Šibenika. Šibenik 1984. — O. Talpo: Ester Mazzoleni ed i Mazzoleni da Sebenico (s popisom nastupa i uloga). La Rivista dalmatica (Roma), 56(1985) 2, str. 135–150. — M. Škunca: Glazbeni život Splita od 1860. do 1918. Split 1991. — N. Veselić: Ester Mazzoleni, nezaobilazna Norma iz Šibenika. Bašćinski glasi, 5(1996) str. 189–200. — E. Garimberti: La quadratura del cerchio. L’Arena di Pola, 2004, 30. IX, str. 9. — S. Ciolfi: Mazzoleni, Ester. Dizionario biografico degli Italiani, 72. Roma 2008. — M. Barbieri: Ester Mazzoleni. Opera.hr, 2013 (https://opera.hr/index.php?p=article&id=2966; 25. IX. 2023). — J. Grubač: Ester Mazzoleni: U mojoj vili na Zlarinu sva je moja sreća… Šibenski list, 71(2023) 6. IV, str. 8–11.
Ivan Krašnjak (2023)
