MEGLAJ-RIMAC, Ružica (Meglaj), košarkašica (Zagreb, 15. II. 1941 — Zagreb, 11. VII. 1996). U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju 1959. i studij na Ekonomskom fakultetu 1965. te radila u Jugomontaži (Industromontaža, Juvent, Montprodukt, Montmontaža) do umirovljenja 1991. Od 1956. u KK »Jugomontaža« (od 1963. »Trešnjevka«, od 1970. »Industromontaža«), za koji je u natjecateljskim utakmicama postignula više od 3400 koševa; 1966. najbolja strijelkinja državnoga prvenstva s postignutih 349 koševa, 1967. s klubom prvakinja SFRJ. Za državnu reprezentaciju od 1958. do završetka karijere 1971. nastupila 167 puta i postignula 745 koševa. Sudjelovala je na svjetskim prvenstvima u SSSR-u 1959 (četvrto mjesto) i Peruu 1964, na europskima u Poljskoj 1958 (četvrto mjesto), Bugarskoj 1960, Francuskoj 1962, Mađarskoj 1964. i Rumunjskoj 1966. te kao kapetanica u Italiji 1968 (srebrna medalja) i Nizozemskoj 1970 (brončana medalja); na prvenstvima Balkana osvojila srebrne medalje 1963. i 1967, brončane 1964–66. i 1968–69. Igrala na mjestu braniča, bila vrsna graditeljica napada i strijelkinja te pouzdana obrambena igračica, pokretljiva i požrtvovna. Najbolja sportašica Hrvatske u izboru Sportskih novosti 1970. Izvješćivala za taj list sa Svjetskoga prvenstva 1964, bila članica povjerenstva Međunarodne košarkaške organizacije (FIBA) za žensku košarku 1976–81. te organizatorica i igračica na turnirima veteranka od pol. 1980-ih. Nadgrobni joj je spomenik na zagrebačkom Mirogoju izradio M. Mikulin. Hrvatski ženski košarkaški kup nosi njezino ime od 1998. — Igrajući za KK »Lokomotiva« iz Zagreba 1960–71 (178 natjecateljskih utakmica, 1106 koševa), suprug Matan Rimac (1940–2022) osvojio je državni kup 1969; nastupao za državnu reprezentaciju 1964. Trenirao je »Lokomotivu« odn. »Cibonu« 1973–76, riječki »Kvarner« 1976–78, splitsku »Jugoplastiku« 1978–80 (državni doprvaci i polufinalisti Kupa Radivoja Koraća 1979–80) i zagrebački »Monting« 1980–83. te švicarske klubove »Fribourg Olympic« 1983–86 (državni prvaci 1985), »Lausanne« 1987–92, »Vevey« 1993–96. i »Union Neuchâtel« 1997–98.
LIT.: J. Kosijer: Kako je zelena moja Trešnjevka. Sportske novosti, 23(1967) 25. X, str. 7. — Isti: Do srebra i dalje. Ibid., 24(1968) 18. VII, str. 7. — E. Tartaglia: Zelene s Trešnjevke 1945–90. Zagreb 1990, 25, 29, 36–37, 45. — (Nekrolozi): M. Beganović, Sportske novosti, 52(1996) 12. VII (jutarnje izd.), str. 11; 13–14. VII, str. 14. — D. Drofenik, Povijest hrvatskog športa, 27(1996) 111, str. 80–81. — J. Kosijer: Ružica Meglaj Rimac. Zagreb 2006. — E. Hemar: Slovenci u hrvatskom sportu. Zagreb 2014. — Matan Rimac. — Z. Kovačević: Pola stoljeća Vukova iz Tuškanca. Zagreb 1996, 42, 44, 52–53, 55, 59–60, 71–73, 79–82, 92, 98, 121, 222, 336–337, 342, 347–348, 352, 356–357, 360–361, 363. — F. Vulas: (Nekrolog). Slobodna Dalmacija, 79(2022) 20. II, str. 37.
Lada Šojat i Ivan Bačmaga (2016–2026)
