MIĆKOVIĆ, Florijan

traži dalje ...

MIĆKOVIĆ, Florijan, kipar i slikar (Mostar, 26. IV. 1935 — Mostar, 19. II. 2021). Završio gimnaziju u Mostaru 1956. i studij kiparstva na ALU u Zagrebu 1962 (A. Augustinčić). U Mostaru bio nastavnik u osnovnim školama i Školi učenika u privredi te u gimnaziji od 1979. do umirovljenja 1996. Od 1970-ih kao glavni materijal svojega izraza odabire drvo; isprva radi stilizirane figurativne, katkad arhaične reljefe (Figurina, 1970; Maska, 1971), poslije apstraktne skulpture manjih dimenzija poput totema, s obilježjima antropomorfizma i zoomorfizma (Molitva, 1980; Grupa, 1982; Dvije figure, 1988; Torzo, 1989). Blizak Kseniji Kantoci, Š. Vulasu i B. Ružiću, služio se neobrađenim drvom – prirodnim danostima, godovima i nepravilnostima epiderme – kao gradivnim elementom forme, oblikujući nerijetko skulpturu vertikalnim dodavanjem više sličnih kružnih elemenata s kolorističkim akcentima na površini (ciklusi Tragovi i Znakovi, 1998–2000; Znaci – Riba, 1999, Narodni muzej Zadar; Figurina, 2001, Mostar, Zbirka tvornice Aluminij). Istaknuvši se portretnom plastikom u bronci, izradio mnogobrojna realistična poprsja osoba iz kulture i umjetnosti te narodnih heroja (Safet Mujić, 1960, krug istoimene Kantonalne bolnice, Mostar, Ul. maršala Tita; Ivan Krndelj, 1977; Hasan Zahirović i Mladen Balorda, 1980, stradalo u ratu, obnovljeno i postavljeno 2004, Mostar, park Musala). Zaokupljen i sakralnom tematikom, radio tradicionalno modelirane, figurativne skulpture svetaca (Sv. Petar i Sv. Pavao, 1986, kamen, Mostar, nekoć na franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla, danas u fundusu; Kraljica majka – Katarina Kosača, 2005, bronca, Humac, zbirka franjevačkoga samostana) i reljefne prikaze (Uskrsnuće, 1986, bronca, Mostar, groblje Šoinovac). Autor je medalja (Milivoj Uzelac, 1987; Silvije Strahimir Kranjčević, 1991). Svoje kiparske motive varirao je i u različitim slikarskim tehnikama (Obitelj, 1996, pastel; Badem, 2000, akrilik; Susreti, 2001, akvarel; Forme, 2003, tuš u boji). Samostalno izlagao u Mostaru (1962, 1981, 2000, 2003, 2008, 2013 – retrospektiva, 2014. s J. Nikšićem i K. Ledićem), Lignanu Sabbiadoru (1970), Dubrovniku (1971–72, 2011), Ljubljani (1988), Calgaryju (1989), Vancouveru (1989–90), Chicagu (1992), Zagrebu (1992, 1998, 2001), Širokom Brijegu (1999), Zadru i Zenici (2000), Sarajevu (2002, 2006, 2011. sa sinovima Ivanom, Vladimirom i Josipom), Splitu i Metkoviću (2008), Trebinju (2009), Banjoj Luci (2010. s V. i I. Mićkovićem) i Podgorici (2018) te na skupnim izložbama: Izložba jugoslavenskog portreta (Tuzla 1967), Splitski salon (1973), Društva likovnih umjetnika Mostara (Mostar 1984, 1988, 1990), Hrvatski likovni umjetnici iz BiH (Zagreb 1999), Mostarski likovni krug (Zagreb i Pečuh 2000; Mostar, Split i Kragujevac 2001; Virovitica 2009), Dani kulture BiH (Istanbul 2004), Suvremena umjetnost Hrvata BiH (Zagreb 2004), Izložba bosansko-hercegovačkih likovnih umjetnika (Maribor 2005), Mali format (Sarajevo 2005), Stečevine Galerije umjetnina u Zadru 1998–2010 (Zadar 2010) i Izložba Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije BiH (Mostar 2011); izlagao i na izložbama kolonija (Počitelj 1998; Sava – Slavonski Brod 2001; Medulin 2003). Dobio Nagradu grada Mostara 1989. Mostarski atelijer s mnogim radovima stradao mu je za rata u BiH. Nakon rata supokrenuo obnovu kolonije u Počitelju. Suutemeljitelj 2014. i otad redoviti član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH.

LIT.: (Razgovori): G. Berić, Oslobođenje, 28(1971) 19. IX, str. 3. — M. Smajkić, Dnevni avaz, 16(2010) 5. VI, str. 12. — J. Muselimović, Mostarski dragulji – za sva vremena. Sarajevo 2013, 63–75. — A. Kebo: Heroji inspirisali kipara. Oslobođenje, 32(1975) 13. X, str. 9. — (Katalozi izložba): A. Zelinka, Mostar 1981. — B. Franceschi, Zagreb 1998. — V. Srhoj, Mostar 2000, Zagreb 2001. — B. Franceschi: Florijan Mićković u Zagrebu. Motrišta, 1999, 10, str. 122. — V. Srhoj: Manje ruke, više oka. Slobodna Dalmacija, 57(2000) 18. X, str. 19. — Isti: Tragovi i znaci Florijana Mićkovića. Most, 26(2000) 131, str. 62–63. — D. Glavan: Kataklizmička baština. Vjesnik, 62(2001) 15. V, str. 14. — M. Brkić: Kipar totema, ptica i procjepa. Večernji list, 46(2002) 14. IV, str. 7. — Florijan Mićković. Mostar 2006. — N. Kovač: Sažete forme Florijana Mićkovića. Most, 31(2006) 197, str. 64–66. — Lj. Perduv Misirlić: Bez vidljivog opterećenja očevim autoritetom. Oslobođenje, 67(2010) 25. III, str. 32. — D. Ucović i A. Karaman: Mostarski likovni krug. Akademija, 2010, 5, str. 114, 130–132, 147–150. — D. Marijanović: Dah nestalog gospodstva – Florijan Mićković, pola stoljeća umjetničkog rada. Motrišta, 2013, 69/70, str. 79–81. — I. Šimat Banov: Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas. Zagreb 2013. — Z. Serdarević: Vrsni likovni umjetnik, humanista i kosmopolita akademik Florijan Mićković. Dnevni list, 2016, 14. XI, str. 36–37. — M. Bevanda: (Nekrolog). Vidici, 3(2021) 3, str. 152–153.
 
Darija Alujević (2025)

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

D. Alujević: MIĆKOVIĆ, Florijan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 25.8.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/mickovic-florijan>.