MIFKA, Ljerka

MIFKA, Ljerka, pjesnikinja, esejistica, književna i likovna kritičarka (Zagreb, 22. III. 1943 — Zagreb, 17. XI. 2002). U Zagrebu završila gimnaziju 1960. te studij komparativne književnosti i talijanskoga jezika na Filozofskom fakultetu 1966. Djelovala kao profesionalna književnica. Boravila u 1980-ima u Nizozemskoj; na Filološkom fakultetu u Utrechtu bila vanjska suradnica iz književne teorije 1988. Pjesme, eseje, književne i likovne kritike i osvrte, prigodne članke te prijevode, nerijetko kanonskih književnih i teorijskih tekstova, s francuskoga, španjolskoga, njemačkoga i talijanskoga objavljivala uz ostalo u izdanjima Danas (1961, 1966), Mladost (1964, 1967), Studentski list (1964–65, 1967–68), Telegram (1964–65, 1968–72), Vidici (1964), Index (1965), Kritika (1965, 1969, 1971), Polet (1965–67), Polja (Novi Sad 1965–70, 1972, 1984–85), Susret (1965), Encyclopaedia moderna (1967), Republika (1967, 1969–72, 1983), Forum (1968), Izraz (1968–70, 1976), Kolo (1968–71), Mogućnosti (1968, 1970), Vjesnik (1968), Odjek (1969, 1984–85), Poezija (1969), Vidik (1971), Revija (1972–73), Teka (1972–74), Delo (Beograd 1974–75), Čovjek i prostor (1975–79, 1982; urednica likovne rubrike 1976–80), Dometi (1976–79), 15 dana (1979), Raster (Amsterdam 1985) i Door het oog van de tekst (Muiderberg 1988); pjesme su joj posmrtno tiskane u Tvrđi (2002) i Autsajderskim fragmentima (2006–07). U esejima i kritikama naglašene teorijske refleksivnosti i fluidnosti iskaza ravnomjerno pratila književnu i likovnu produkciju. Objavila zapažene priloge o pjesničkom stvaralaštvu hrvatskih i stranih autora (F. David, Polja, 1968, 117–118; Z. Mrkonjić, Kritika, 1969, 9, Teka, 1973, 2; P. Claudel, Republika, 1970, 10; T. Maroević, Ibid., 4; I. Zidić, Ibid., 2–3; I. Dekanović, Kolo, 1970, 2; S. Vučićević, Ibid., 8; B. Schulz, Žena, 1974, 3) te interpretacije opusa likovnih umjetnika visokoga modernizma i postmodernizma, s posebnim nadahnućem tumačeći minimalističko-redukcijske poetike (J. Vaništa, Izraz, 1968, 11, 1977, 7; J. Knifer, Život umjetnosti, 1969, 9; Ksenija Kantoci, Republika, 1970, 11, Dometi, 1976, 11; I. Kožarić, Republika, 1970, 1; Š. Vulas, Ibid., 9), ne kloneći se ni pikturalno zasićenih opusa (Nives Kavurić-Kurtović, Izraz, 1968, 10). Usporedno joj je nastajao pjesnički opus. Za prevlasti pjesništva oko Razloga cijenjena kao eruditski glas, u prvoj je zbirci Piramida (1970) filozofičnošću i morfološkim odabirom, napose pjesme u prozi, očitovala srodnost s poetikom toga naraštaja. U ciklusu pak Noćna straža (Teka, 1974, 5) te zbirkama Suzdržani pir (1977) i Onaj koji priča i smije se (1984) udaljila se od naraštajnih nadahnuća, gradeći pjesme na temeljima vlastitih teorijskih sklonosti, pa su joj u dijelu kritike pripisani pretjerana apstraktnost, verbalizam i manjak doživljajnosti (T. Ladan) te ju je zadugo pratila prosudba »esejist u poeziji i pjesnik u esejistici« (I. Mandić). Donekle ekskluzivno, ponajviše zbog hermetizma, esejizma, metapoetičnosti i artificijelnosti, pjesništvo joj je jasnije u spoju s esejističko-kritičkim opusom, u kojem, poetizirajući diskurs, tumači eruditske slojeve svojih opredjeljenja. Trajno usmjerena na povezanost književnoga i likovnoga, u stihovima je nerijetko rabila likovni materijal (Nepoznati akvarel Slave Raškaj, Doručak na travi, Van Goghova žuta boja, nedodirljiva). U knjižici Marguerite Yourcenar / Jedan susret (Zagreb 1996; uz proširen izbor eseja pretiskano u izd. Mjera ljepote. Ljepota mjere, 2005) skupila svoje radove o autorici, glavninom o romanu Hadrijanovi memoari, te razgovor s njom. Napisala je stihove u grafičkim mapama Rano proljeće N. Reisera (Zagreb 1976) i Pejzaž uokrug I. Kuduza (Zagreb 1978), pisala predgovore katalozima izložba (A. Kuduz, Zagreb 1970, 1980, Dubrovnik 1971; J. Dobrović, Zagreb 1973; Nataša Cetinić, Zagreb 1976, 1983; Z. Keser, Zagreb 1978; Marija Ujević-Galetović, Zagreb 1980; Marijana Muljević, Amsterdam 1986) i grafičkim mapama (Dubravka Babić, Voće & povrće. Zagreb 1983). S francuskoga u suradnji prevela studiju Mit i zbilja M. Eliadea (Zagreb 1970) i Kronike A. Camusa (Zagreb 1971), s engleskoga samostalno priručnik Srednja dob Marjorie Fiske (Zagreb 1986). Napisala predgovor odn. pogovor zbirci pjesama M. Stojevića Iza šćita (Zagreb 1971) te knjigama B. Bogdanovića Povratak grifona (Beograd 1983) i Zaludna mistrija (Zagreb 1984), priredila Sabrane pjesme Dore Pfanove (Zagreb 2002). Tiskani su joj izbori kritika i eseja (Eseji, 1970; Zlatna vječnost kugle, 2004), pjesama (Dugosilazno nebo, 2000) te pjesama i eseja (Dahom obasjana, 2005). Uvrštena je u mnogobrojne izbore, među kojima Panorama najmlađe hrvatske poezije (Poezija, 1969, 2–3), Najnovije hrvatsko pjesništvo (1972), Naša ljubavnica tlapnja (1992), Skupljena baština (1993), Čuvari književnog nasljeđa (1999), U sjeni transcendencije (1999), Antologija hrvatskog književnog eseja, 2 (2002), Međaši (2004), Lude i mudre djevice (2008), Pjesničke paralele Francuska–Hrvatska (2008), 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti (2009), Suvremeno hrvatsko pjesništvo (2009) i More mora (2014), sve tiskano u Zagrebu, te Hrvatska mlada kritika (Split 1970). Prevođena na engleski, mađarski, poljski, nizozemski, francuski i slovenski.