AMPUDIJE

AMPUDIJE (Ampudin, Ampudinus, Ampudius, Ompudin, Ompudinus), hrvatski ban (druga pol. XII st.). Banovao je za ugarsko-hrvatskih kraljeva Stjepana III i Bele III, najvjerojatnije u razdoblju između 1164. i 1180. Istovremeno je bio i ugarski palatin 1165–1167, te 1172. Prvi put spominje se kao ban u povelji iz 1164. u kojoj splitski nadbiskup Petar dodjeljuje samostanu opatica Sv. Tome u Biogradu oteti im posjed kod Knina, zatim u dokumentu iz 1166. gdje kralj Stjepan III potvrđuje samostanu Sv. Ivana kod Biograda pravo na sve zemlje koje su im poklonili hrvatski kraljevi Krešimir IV i Zvonimir. God. 1167. spominje se među svjedocima u povelji kralja Stjepana III kojom se potvrđuju Šibeniku stara prava. Sudjelovao je u ratu s Bizantom u Hrvatskoj i Dalmaciji 1165, a u novom ratu 1166. A. je oslobodio velik dio zemlje što su je osvojili Bizantinci, zarobio bizantskog vojskovođu i namjesnika za sjevernu Dalmaciju Nikifora Halufa te osvojio gradove Trogir i Šibenik; 1168. oduzeo Mlečanima Zadar. Ratovao je protiv Seldžuka u Maloj Aziji 1176. na čelu vojske koju je Bela III poslao u pomoć bizantskom caru Manuelu I Komnenu.