AMPUDIJE

traži dalje ...

AMPUDIJE (Ampudin, Ampudinus, Ampudius, Ompudin, Ompudinus), hrvatski ban (druga pol. XII st.). Banovao je za ugarsko-hrvatskih kraljeva Stjepana III i Bele III, najvjerojatnije u razdoblju između 1164. i 1180. Istovremeno je bio i ugarski palatin 1165–1167, te 1172. Prvi put spominje se kao ban u povelji iz 1164. u kojoj splitski nadbiskup Petar dodjeljuje samostanu opatica Sv. Tome u Biogradu oteti im posjed kod Knina, zatim u dokumentu iz 1166. gdje kralj Stjepan III potvrđuje samostanu Sv. Ivana kod Biograda pravo na sve zemlje koje su im poklonili hrvatski kraljevi Krešimir IV i Zvonimir. God. 1167. spominje se među svjedocima u povelji kralja Stjepana III kojom se potvrđuju Šibeniku stara prava. Sudjelovao je u ratu s Bizantom u Hrvatskoj i Dalmaciji 1165, a u novom ratu 1166. A. je oslobodio velik dio zemlje što su je osvojili Bizantinci, zarobio bizantskog vojskovođu i namjesnika za sjevernu Dalmaciju Nikifora Halufa te osvojio gradove Trogir i Šibenik; 1168. oduzeo Mlečanima Zadar. Ratovao je protiv Seldžuka u Maloj Aziji 1176. na čelu vojske koju je Bela III poslao u pomoć bizantskom caru Manuelu I Komnenu.

LIT.: Joseph Mikoczy: Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad seculum XIV usque. Arkiv za poviestnicu jugoslavensku, 1872, 11, str. 66–68. — Vjekoslav Klaić: Hrvatski bani za Arpadovića (1102–1301). Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 234–235. — Tadija Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904. — Ferdo Šišić: Poviest Hrvata za kraljeva iz doba Arpadovića (1102–1301), 1. Zagreb 1944, 89–90. — Isti: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962, 175.
 
Anđelka Stipčević-Despotović (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

AMPUDIJE. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/ampudije>.