ARISTODIJE

traži dalje ...

ARISTODIJE, zlatar i slikar (druga pol. XII i početkom XIII st.). Sin Grka Zorobabela iz Apulije. Djetinjstvo je proveo u Zadru gdje se spominje zajedno s bratom Matejem. Čini se da su braća odande bila protjerana zbog patarenskog krivovjerja te su prebjegla u Split i tu nastavila širiti herezu. Splitski nadbiskup Bernard oduzeo im je stoga imanja i prognao ih oko 1200. iz grada. Uskoro su se A. i Matej vratili u Split i odrekli hereze, našto su im vraćena imanja. Kako piše Toma Arhiđakon, bili su dobri slikari i zlatari te vješti latinskoj i hrvatskoj knjizi. Često su putovali u Bosnu pa C. Fisković drži da je procvat zlatarske djelatnosti u livanjskom kraju (grborezi) vezan uz njihova imena. Đ. Stričević pripisuje braći izradbu minijatura u Miroslavljevu evanđelju, iako je tu potpisan Grigorije »dijak«. Vjerojatno je boravak braće u Bosni i njihovo patarenstvo uzrok poistovjećivanju Aristodija s bogumilskim dostojanstvenikom (djedom) Rastudijem. Prvi je Aristodija poistovjetio s Rastudijem A. V. Solovjev, a za njim su se, s više ili manje rezerve, poveli D. Mandić, F. Šanjek, S. Antoljak, dok J. Šidak i J. V. A. Fine odriču tu mogućnost.

LIT.: Franjo Rački: Bogumili i patareni. Rad JAZU, 1869, knj. 7 i 8. — Toma Arhiđakon: Historia Salonitana (izd. F. Rački). Zagreb 1894, 58, 80. — Aleksej Solovjev: Postanak i propast »Bosanske crkve«. Prosvjetni radnik, 2(1947) br. 6, 7/8. — Isti: Vjersko učenje bosanske crkve. Zagreb 1948. — Dragutin Kniewald: Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Rad JAZU, 1949, 270, str. 120. — Cvito Fisković: Umjetnički obrt XV. – XVI. stoljeća u Splitu. Marulićev zbornik, 1950, str. 150. — Milan Marjanović: Aristodije Zadranin, herezijarh bosanski. Zadarska revija, 1(1952) 1, str. 3–10; 2, str. 9–15; 3, str. 13–21; 4, str. 12–16. — Đorđe Stričević: Majstori minijatura Miroslavljevog jevanđelja. Zbornik radova Vizantološkog instituta SAN, 1952, 21, str. 181. — Isti: Bogomili i Miroslavljevo jevanđelje. Republika, 14(1958) 10. II. — Cvito Fisković: Zadarski sredovječni majstori. Split 1959, 91–92, 108. — Dominik Mandić: Bosna i Hercegovina, 2. Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Chicago 1962, 19, 92–94, 118, 127, 145–149. — John V. A. Fine jr.: Aristodios and Rastudije. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 1965, 16, str. 223–229. — Zdravko Kajmaković: Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1971, 40. — Stjepan Antoljak: »Heretici« u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1974, 21, str. 8–14. — Franjo Šanjek: Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku. Zagreb 1975. — Jaroslav Šidak: Studije o »Crkvi bosanskoj« i bogumilstvu. Zagreb 1975.
 
Zdenko Šenoa (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ARISTODIJE. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 17.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/aristodije>.