BICZKELE

BICZKELE, plemićka obitelj u staroj Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji potkraj XIV i u XV st. s pridjevkom »de Zelna (Zelin, Zelinywar, Zelnawar)«, koji je dobila po posjedu Zelingradu (Zelini) u okolici današnje Zeline. U XV st. posjedovali su i naselje Palična ili Palična-Sveti Petar u okolici Čazme u staroj Križevačkoj županiji (naselje se spominje do 1500). U objavljenim arhivskim dokumentima članovi obitelji navode se i u oblicima Biccele, Bičkele, Bikchele, Bychkele, Byczkele, Byczkelew i Bykchele. Prvi B., poznat na tom području, »nobilis vir mag(ister)« Fabianus dictus Bychkele de Zelna, obećao je 1398. različne olakšice svima koji se nasele na puste zemlje njegova posjeda uz rijeku Zelinu kod Četvrtkovca (naselje u srednjem vijeku, najvjerojatnije na lokalitetu Tršci na području današnje Zeline). Stjepan, Ivan i Ladislav spominju se u ispravi hrvatskoga bana Matka Talovca, izdanoj 11. III 1439. na saboru u Križevcima. U ispravi iz 1465. naveden je Stjepan kao »comes et judex nobilium comitatus zagrabiensis«, a spominje se i 1472. God. 1481. kraljevski sud u Zagrebu, pod predsjedanjem kralja Matijaša Korvina osudio je Ladislava (u odsutnosti) na smrt i gubitak imetka zbog krivotvorenja ispravâ i pečatâ. Poslije te godine obitelj se više ne spominje. Grb im se sačuvao na pečatima Stjepana i Ladislava iz 1439. I. Bojničić je držao nepouzdanim prikaz njihova grba (različit od onoga iz 1439) u grbovniku Stemmata seu scuta gentilitia (XIX st., rkp. u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu). Isti pisac navodi da nema podataka o mogućem srodstvu ove obitelji s mađarskom obitelji iz XV st. Bychkele iz plemena Igmánd (de genere Wygmand). Isprava u kojoj se spominje Fabijan (1398) pohranjena je u Arhivu JAZU u Zagrebu.