BITTERMANN, obitelj tiskara koja je djelovala u Subotici i Somboru u drugoj pol. XIX i početkom XX st. Tiskaru je osnovao Karl (Karlo, Károly; Budim 13. VII 1805 — Subotica, 29. V 1869). Zanat je učio u tiskari »Trattner—Károlyi« u Pešti, zatim je radio kod mehitarista u Beču, potom u Leipzigu, Dresdenu i Pragu. Vrativši se u Beč, oženio se Marijom Pešak i imao petero djece. Do potkraj 1843. ponovno je radio u tiskari »Trattner-Károlyi« i stekao pravo na otvaranje vlastite tiskare. Na preporuku velikog župana somborskog Josipa Rudića otvorio je 1844. prvu tiskaru u Subotici i vodio je do smrti. God. 1850. otvorio je i prvu tiskaru u Somboru, koju je poslije preuzeo sin mu Ferdinand. Nakon ženine smrti 1849, oženio se 1851. Elizabetom Špajzer i imao šestero djece. Najprije je tiskao obrasce za gradske urede, potom knjige različna sadržaja; ponajviše katoličke molitvenike, pjesmarice, kršćanske nauke i dr. (na hrvatskom, njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku te ćirilicom). Poznato je više od sto knjiga tiskanih u njegovoj subotičkoj tiskari. God. 1848. i 1849. tiskao je dva mađarska lista te Bunjevački kalendar za 1868. i 1869. Bio je obrazovan i vrstan stručnjak. Nakon njegove smrti subotičku tiskaru vodila je njegova udovica do 1. X 1871, a zatim sin Josip. U njezino vrijeme osim knjiga, rječnika i tumača riječi, tiskan je i Bunjevački kalendar za 1870. i 1871. — Ferdinand (Nándor; Pešta, 5. VI 1840 — Sombor, 28. I 1911), sin Karla i Marije Pešak, naslijedio je tiskaru u Somboru u kojoj je osim knjiga tiskao 1882. i list Bunjevac. Tiskaru je najprije vodio sâm, potom sa sinom Aleksandrom (Sándor) rođenim vjerojatno 1868. Nakon Aleksandrove smrti (8. VII 1920) tiskara je prestala radom. — Josip (József; Subotica?, 1852 — Subotica, 1. I 1907), sin Karla i Elizabete Špajzer, izučio je zanat kod oca, čiju je tiskaru u Subotici naslijedio i vodio do 1907. kad ona prestaje radom. Osim molitvenika, pjesmarica, katekizama, udžbenika i drugih knjiga različna sadržaja tiskao je političke spise, govore, pravila te novine i kalendare na hrvatskom i mađarskom jeziku. Od novina tiskao je list Misečna kronika (1872–1873), Subatički glasnik (1873–1876, od 1874. naziv lista je Subotički glasnik), zatim mjesečnik Neven (1887–1899), a od kalendara Bunjevačko-šokački kalendar (1879. i 1881) te Danicu, kalendar za godine 1886–1891, 1893. i 1899. Tiskajući katoličke i hrvatske edicije, članovi obitelji Bittermann učinili su mnogo na prosvjećivanju Hrvata u Vojvodini.
LIT.: István Iványi: Szabadka szabad királyi város története, 2. Subotica 1892, 228, 562. — Ivan Kujundžić: Bunjevačko-šokačka bibliografija. Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata. Rad JAZU, 1969, 355, str. 696–707, 729–732, tb. VII, VIII, XI, 748–751, 758, 759. — Blaško Vojnić Hajduk: Moj grad u davnini. Subotica 1391–1941. Pet stotina pedeset godina grada. Subotica 1971, 60–61. — Isti: Sto godina štampe u Subotici (1848–1948). Bibliotekarski godišnjak Vojvodine. Novi Sad 1973, 25, 27, 28, 35, 44. — Tibor Kolozsi: Szabadkai sajtó (1848–1919). Subotica 1973, 15–16, 19–20, 25, 33, 36, 49, 62, 71, 73, 75, 80, 102, 108.
Božena Šurina (1983)
