BONO (Bonus), biogradski biskup krajem XI i početkom XII st. Spominje se 1095. kao biskup u Biogradu na moru kad zajedno s drugim sudionicima crkvenog sabora u Zadru potvrđuje sloboštine što ih je gradska uprava bila udijelila redovnicama zadarskog samostana Sv. Marije. Krajem svibnja ili početkom lipnja 1097. dočekuje normansku princezu Buzilu, zaručnicu kralja Kolomana, koja se na putu u Ugarsku iskrcala u Biogradu. — U ispravi iz 1103, kojom se samostanu Sv. Ivana u Biogradu vraća crkva Sv. Kuzme i Damjana, navodi se da je već više godina biskup (»Bonus Belgradensis episcopus per longos annos«). Posljednji put spominje se u ispravi kojom kralj Koloman 1111. potvrđuje rapskoj crkvi povlastice što joj ih podari kralj Krešimir. Tada je B. prisustvovao potpisivanju isprave zajedno s rapskim biskupom Pavlom, krčkim Dominikom i osorskim Petrom. Prema tome, B. je bio biskup u Biogradu na moru već 1095. i barem do 1111. Stoga je netočan podatak da je ondje biskupovao samo od 1100. do 1102, a pogrešno se navodi među biskupima u Rabu jer je ondje od 1106. do 1124. biskupovao Pavao Lupus.
LIT.: I. Črnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 77, 80–83. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 2. Zara 1879, 147. — V. Klaić: Krčki knezovi Frankopani, 1. Zagreb 1901, 81. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904. — M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — J. Buturac i A. Ivandija: Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973. — G. Novak: Povijest Splita, 1, Split 1978².
Mihovil Bolonić (1989)
