CETINA, plemićka obitelj na otoku Krku, hrvatskoga podrijetla. U arhivskim spisima XIV i početkom XV st. spominju se u obliku de Zutigno; a potom Zotini, Zottinio, Zutinis, Zuttinis i Zettina. Nazivaju ih i Cetinić (M. Bolonić). U javnom životu Krka sudjeluju od prve pol. XIV st. Nikola (dicto Zutigno), sin Marina Lampredijeva; bio je 1335. krčki sudac, a 1343. član tamošnjeg vijeća; zatim Vinko, koji je 1377. krčki podknežin (vicecomes, visconte). Istu dužnost obavljali su Bartul (1402), Marin (1418) i Antun (1418, 1419, 1431), koji je 1431. bio i sudac te načelnik (rector) u Krku. Sudačku službu obavljao je i Bartulov sin Marin (1402, 1416, vjerojatno onaj isti podknežin Marin) i Nikola, sin Blaža zvanog Bona (1459); Nikola je bio i krčki bilježnik (1459–85). U XVI st. bilježnici su Jakov (1526) i Cetin (Zettinus Zuttinis, 1552), koji se spominje i kao prevodilac na talijanski dokumenata pisanih glagoljicom. On je 1577. bio krčki sudac i odvjetnik. U XVI st. odvjetnici su bili i Matej, biskupov odvjetnik Nikola (oba 1503–04), Blaž (1569) i dr. Ideje reformacije imale su odjeka i u gradu Krku; 1551. u spisima mletačke inkvizicije zahilježen je proces protiv Nikole. God. 1558. Markantun je jedan od krčkih plemića koji su kažnjeni i izopćeni iz crkve zbog sukoba s tamošnjim biskupom A. Gliričićem oko plaćanja desetine. Plaćanju desetine odupirali su se 1565. i Bernardin te Horacije. U XVII st. djeluju kao bilježnici Ivan (Zvane, 1612), Vjekoslav (Alvise, 1614), Markantun (1615), Antun (1632–33) i Cezar (1638, s mletaekim ovlaštenjem); svi bilježnici iz te obitelji pisali su svoje protokole na talijanskom jeziku. Suci su bili i Petar Antun (1602) i Ivan (1673). Spis opata i generalnog vikara krčkog biskupa Jakova iz 1657, upućen vjerojatno mletačkom duždu, sadrži podatke o privrednim i drugim prilikama na Krku, među kojima su važni oni o proizvodnji soli (rkp. u Arhivu Stolnog kaptola, Krk, spisi II). On je posljednji muški potomak obitelji, koja je imala i velik zemljišni posjed na području Dubašnice i drugdje na otoku, a u gradu Krku više kuća, od kojih neke s obiteljskim grbom postoje i danas. — Arhivski podaci o obitelji pohranjeni su u krčkim arhivima (Biskupski arhiv, Arhiv Stolnog kaptola i Arhiv trećoredskog samostana). — Jedna grana obitelji živjela je od oko 1464. u gradu Cresu, gdje je Franjo 1520. primljen u cresko plemstvo (arhivski podaci u Historijskom arhivu, Rijeka, creski Libri Consilii, vol. I).
LIT.: Obitelj. — Š. Ljubić: Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, 1. Zagreb 1868, str. 440–441; 2, 1870, str. 201. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. VII. — Š. Ljubić: Commissiones et relationes venetae, 2–3. Zagrabiae 1877–1880. — V. Štefanić: Knjige krčkih glagoljaša u XVI stoljeću. Beograd 1935, 4. — Isti: Glagol ski rukopisi Jugoslavenske akademije, 2. Zagreb 1970. — I. Žic Rokov: Naseljavanje Dubašnice i Poljica u 15. stoljeću. Krčki zbornik, 1976, 7, str. 185, 189–190, 192. — M. Bolonić: Otok Krk — kolijevka glagoljice. Zagreb 1980. — Isti: Pet stoljeća naših sela. Krčki zbornik, 1986, 16, str. 17, 26–27, 44, 50, 58. — Vinko. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 15. Zagreb 1934. — Nikola (1551). — Š. Ljubić: O Markantunu Dominisu Rabljaninu. Rad JAZU, 1870, 10, str. 100. — Processi di luteranismo in Istria. Atti e memorie della Societa istriana di archeolo ia e storia patria, 3(1886) II/1–2, str. 218.
Ivan Žic-Rokov (1989)
