CIKUTA, plemićka obitelj na otoku Krku. Nema pouzdanih podataka o njezinu podrijetlu. U arhivskim dokumentima zabilježena je kao Cicuta, a nazivaju je i Čekuta (glagoljski zapis iz 1716) te Čikuta (M. Bolonić, G. Novak). U Krku je vjerojatno od XV st. (I. Žic Rokov); tamo se već od druge pol. XVI st. ubraja među najuglednije obitelji (izvještaji mletačkog sindika G. B. Giustiniana iz 1553. i krčkog providura A. Gradeniga iz 1559). Prvi se u krčkim dokumentima spominje 1503. Nikola, sin Andrije, kao svjedok. Nikola, možda isti, zapovijedao je 1512. fustom, naoružanom po nalogu mletačke vlade. Ivan je soprakomit krčke galije, koja kao dio flote Svete lige (Mletačka Republika, njemački kralj kao aladar Španjolske, papa) sudjeluje u pomorskoj bitki s Turcima južno od grčke luke u Epiru Préveze 27. IX 1538, a Ljudevit je soprakomit krčke galije u Lepantskoj bitki 1571, što je zabilježeno i na njegovoj nadgrobnoj ploči u krčkoj katedrali (postavljena za njegova života 1573); Ljudevit je dužnost soprakomita obavljao 1564–77. Jakov je 1541–42. rektor jurista padovanskog Sveučilišta (na zidu zgrade Sveučilišta nalazi se njegov grb), a 1552. spominje se u Krku kao doktor nauka i zlatni vitez. Suci su u XVI st. bili lvan (1533), Ljudevit (1537) i Ivan (1589). U obitelji je bilo i pristaša reformacije. Tako su pred mletačkom inkvizicijom odgovarali »Natale Aur. Cicuta« (1562–70) i Ivan (1569). I u XVII te XVIII st. Cikute sudjeluju u javnom životu Krka. Santo je soprakomit krčke galije 1626. i 1647 (te se godine spominje pogibija skoro čitave posade negdje u Levantu). God. 1716. spomenut je kao soprakomit i Jakov (Jakomo Čekuta od Velje). U Arhivu Hrvatske nalazi se talijanski pisan protokol (1667–92) krčkog bilježnika Jerolima. Istu dužnost obavljao je i Ivan (oko 1680). Jedan Ivan, možda isti, bio je 1673. i 1688. sudac u Krku, a istu dužnost obavljali su Jakov (1741) i Franjo (1777). Jerolim je 1716. bio kancelar krčke općine. Petar, sin Leonarda, stekao je naslov doktora filozofije i teologije u Ilirskom kolegiju (Collegio Illirico) u Loretu. U Krku je od 1765. šest godina poučavao gramatiku, humanitet i retoriku u srednjoj školi (liceju). Oko 1829–42. Jerolim je liječnik u Krku. Jedan liječnik Cikuta, možda isti, surađivao je sa Đ. M. Šporerom 1871. na izradi programa za osnutak balneološkog instituta za liječenje skrofuloze u Rijeci. Potomci tih nekadašnjih plemića živjeli su u Krku do 1918. Poslije se spominju u Grazu. — Osim nekretnina u Krku, obitelj je u ranijim stoljećima imala posjede i na području Dubašnice, gdje se jedan zaselak zvao Čikutići (sada ime područja). — Podaci o obitelji sačuvani su u arhivalijama više krčkih crkvenih arhiva (Biskupski arhiv, Arhiv Stolnog kaptola, Arhiv trećoredskog samostana, Arhiv župnog ureda).
LIT.: Obitelj. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. VII. — Š. Ljubić: Commissiones et relationes venetae, 1–3. Zagrabiae 1876–1880. — Processi di luteranismo in Istria. Atti e mernorie della Societa istriana di archeologia e storia patria, 3(1886) II/2, str. 213. — V. Štefanić: Knjige krčkih glagoljaša u XVI stoljeću. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i foklor, 1935, XV/1–2, str. 10. — G. Novak: Ratovi i bitke na Jadranskom moru. Pomorski zbornik, 1. Zagreb 1962, 195–196. — V. Štefanić: Glagolski rukopisi Jugoslavenske akademije, 2. Zagreb 1970. — I. Žic Rokov: Galijoti otoka Krka. Krčki zbornik, 1970, 1, str. 226–227, 229–232. — V. Štefanić: Historijski podaci o srednjoj školi u Krku (XV–XIX st.). Ibid., 1971, 3, str. 21. — M. Bolonić i I. Žic Rokov: Otok Krk kroz vjekove. Zagreb 1977. — M. Bolonić: Otok Krk kolijevka glagoljice. Zagreb 1980. — Isti: Pet stoljeća naših sela. Krčki zbornik, 1986, 16, str. 17, 26–27. — Ljudevit, soprakomit. — E. Peričić: Prinos pomoraca iz Kopra, Cresa, Krka i Raba na svojim galijama u Lepantskoj bitci. Adriatica maritima, 1(1974) str. 72, 79, 83–84. — Jakov (XVI st.) — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 317. — M. D. Grmek: Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU, 1957, 62, str. 340.
Ivan Žic-Rokov (1989)
